DAVANJE MITA KAO TRADICIJA ILI OBAVEZA: Preko 2 milijuna KM godišnje ode medicinskom osoblju za “bolje” rađanje djece

„Bosna i Hercegovina treba poboljšati uvjete u bolnicama i porodilištima i zabraniti nasilje nad porodiljama“, zaključak je iz izvješća Europske komisije o BiH za 2022. godinu, a s ovom tvrdnjom suglasni su i iz Udruženja „Baby Steps“, čiji je osnovni cilj godinama unazad briga o pravima roditelja i djece, informiranje i zalaganje za poboljšanje statusa cijele obitelji te konačno poticanje pozitivnih promjena u društvu i poboljšanju statusa roditelja i djece.

Istraživanje upravo ovog udruženja iz 2021. godine, na čelu s njihovom predsjednicom Amilom Tatarević, pokazalo je da se tijekom samo jedne godine, u našoj zemlji za mito u porodilištima izdvoji više od 2.124.772 KM. Poražavajući podaci su objavljeni u publikaciji Borba protiv korupcije u porodilištima.

Kada su u pitanju loši tretmani u porodilištima, to se pretežno tiče strašnih trauma s fizičkim i psihičkim posljedicama, ali nekada jer riječ i o pozitivnim iskustvima. Ipak, najčešća su uglavnom negdje između. Ono što im je zajedničko jest neprimjeren odnos osoblja, često i oštar i grub s galamom i vriskom na trudnicu, zatim neinformiranje porodilje, intervencije bez pitanja a kamoli pristanka porodilje, a što je sve kršenja prava porodilja zajamčeno zakonom.

Kao poseban slučaj navodi se i korupcija, koju je najteže utvrditi

„Čak i pozitivna iskustva ukazuju na slične probleme posebno kada je riječ o informiranju i traženju pristanka, kojih porodilje nisu ni svjesne, odnosno percipiraju ih kao normalno i prihvatljivo ponašanje ne kao kršenje njihovih prava. To je najbolji znak koliko se duboko ukorijenio loš tretman u porodilištima, kada ga u određenim slučajevima ni porodilje ne prepoznaju kao takav, već naprotiv opravdavaju isti“, rekla je Amila Tatarević ispred Udruženja „Baby steps“ za Hercegovina.info.

Istraživanje kojim bi se kvantificiralo akušursko nasilje nije još provedeno, ali kroz sva ostala istraživanja i prikupljanja iskustava, kroz svoj rad su se neminovno susretali i s akušerskim nasiljem.

„Akušersko nasilje zvuči kao strašan termin, što i jest, ali se obično pri spomenu nasilja generalno misli samo na fizičko. Iako imamo prisutno i fizičko nasilje na porodu, najčešći vid je verbalno nasilje. Rijetke su žene koje nisu naišle na bar neki vid verbalnom nasilja, bilo da je riječ o komentarima doktora, galame sestara ili čak čistačica, ili nekog vida emocionalnog uvjetovanja na porodu. U našim uvjetima, gdje je to svakodnevnica nažalost, teško je prepoznati sve pojavne oblike akušerskog nasilje i nazvati stvari pravim imenom. Međutim, kada stranci, koji su naučeni na drugačiji tretman i na ‘normalnije’ uvjete, čuju samo dio iskustava iz naših porodilišta, ostanu zgroženi što sve naše porodilje prolaze. Nije bez razloga čak i Europska komisija prepoznala problem i naložila Bosni i Hercegovini da treba ‘popraviti uvjete u bolnicama i spriječiti akušersko nasilje’“, kazala je Tatarević.

Korupcija kao tradicija ili obaveza?

Kada govorimo o korupciji na porodu, psihološki i sociološki trebamo razlikovati dva trenutka: prije i tijekom poroda s jedne strane, i poslije poroda, sa druge strane. Takozvano „čašćenje“ poslije poroda, svima poznato, je dio našeg običajnog prava, duboko ukorijenjen u našu „tradiciju“ da čak i medicinsko osoblje ovo kazneno djelo percipiraju kao dio tradicije, te stoga i prihvataju.

„Ovaj vid korupcije će biti najteže za iskorijeniti jer treba promijeniti mentalitet i model ponašanja društva. Još je teže kada se uzme u obzir da je trenutak poroda sretni trenutak kada suprug želi podijeliti svoju radost te se okreće već prepoznatom obrascu ponašanja i traži način da ‘počasti’ osoblje. U svemu tome, velika je tuga što imamo i mnoga iskustva gdje jedan suprug često i ne znajući što mu je supruga prošla, časti osoblje koje ne da nije bilo od pomoći njegovoj supruzi već ju je i ‘napatilo’“, objasnila je Tatarević za naš portal.

S druge strane imamo korupcije prije i tijekom poroda, koja se obično daje zbog boljeg tretmana. Naime, iako u određenom broju slučajeva imamo i direktno traženje novca od strane osoblja da bi se tretirala porodilja (recimo riječima „treba joj hitni carski rez, ali ga ja neću uraditi dok ne platite 500 KM“), većinom članovi obitelji porodilje odlučuju ponuditi mito zbog insinuacija doktora ili samoinicijativno iz straha upravo od loših uvjeta u porodlištu, u nadi da će na taj način omogućiti bolje za porodilju. Međutim, to nikada nije garancija.

„Štoviše, iskustva pokazuju da ili nije došlo da značajnije promjene u ponašanju osoblja, da je tretman i dalje bio loš, ili je čak davanja mita izazvalo osjećaj obaveze doktora da nešto poduzme što je dovelo do kaskade intervencija, koje nisu bile medicinski ni potrebne ni nužne. Da bi se borili protiv korupcije, moramo to raditi na obje strane. Porodilja i članovi njene obitelji moraju uvidjeti sve posljedice koje nosi korupcija kako bi joj otvoreno rekli ne, te prijavili sve pokušaje i uzimanja mita, kao i sve prekršaje protiv prava porodilja. Osoblje mora prestatiti koristiti izgovor da ‘ne želi uvrijediti pacijenta’ za bogaćenje na poklonima i kovertama i mora kazneno odgovarati za svaki vid korupcije na radnom mjestu. Ovdje očekujemo i značajnije uključivanje istražnih organa, jer samo davanjem primjera možemo poslati jasnu poruku svima koji prihvataju i potiču korupciju“, pojasnila je Tatarević.

Slučajevi presuda zbog primanja mita su rijetki, ali postoje

Sitna korupcija je vrlo teška za dokazati, sama situacija traženja i primanja mita se događa često u trenutku bez plana, te je istražnim organima teško prikupiti dokaze, i slučaj se svede na dva oprečna svjedočenja.

„Dodatni problem je što nemamo prijava, jer još uvijek kao društvo nismo osvješćeni da trebamo i moramo prijavljivati svako neprihvatljivo ponašanje ako želimo promjenu na bolje. Ipak, postoje mehanizmi istraga, kojim se mogu odgovorni sankcionirati i vjerujemo da će se prepoznavanjem nivoa problema i sve većim brojem iskustava biti i više postupaka i sankcija za one koji koriste tako važan trenutak u životu – rađanje novog života za svoje osobne koristi“, istaknula je Tatarević.

Udruženje „Baby Steps“ zalaže se za uvođenje pratnje na porođajima, a kako Tatarević kaže, razloga za to je mnogo

„Osim što ima niz pozitivnih benefita za sam porod, koji su medicinski dokazani, pratnjom porodilja dobiva podršku i osobu od povjerenja uz sebe koja će se zalagati i štiti njena prava u porodilištu, jer joj je to, nažalost, očito potrebno u porodilištima. Na taj način neće trošiti svoju energiju na rasprave s osobljem ili biti izložena verbalnom nasilju, te prisiljavana na nešto što ne želi, već će se moći fokusirati na svoj porod uz podršku svoje pratnje. Pratnja kao vid emocionalne i fizičke podrške u vidu ohrabrivanja, masaže, pa i same činjenice da porodilja nije ostavljena sama, jer medicinsko osoblje nije pratnja, je od ogromnog značaja za porodilju. Zamislite samo kako bi se osjećali da ste u bilo kojoj situaciji u životu ostavljeni sami, a onda Vam je netko najbliži došao biti s Vama? Podrška nam je uvijek potrebna, a kamoli kada na svijet donosimo novi život“, rekla je Tatarević za Hercegovina.info.

Pratnja na porodu bi usmjerila promjene u porodilištima na bolje, a iz iskustava porodilja koje su imale pratnju na porodu, očito je i da je ponašanje osoblja drastično drugačije u prisustvu muža.

„Osim toga, pratnja je i antikoruptivni mehanizam, kojim dobivamo i svjedoka u porodilištu. Medicinski je sasvim jasno da pratnja na porodu nosi niz benefita i za porodilju i za medicinsko osoblje. Jedini kojima pratnja nije u interesu su upravo oni koji prljaju ugled medicinske profesije i koriste ranjivi trenutka usamljenosti porodilje na svom porodu, za svoje liosobne ne koristi“, kazala je Tatarević za naš portal.

U našem društvu je prijavljivanje bilo kakvih nepravilnosti putem službenih kanala dosta rijetko, pa tako i u zdravstvu, odnosno u porodilištima. Veliki je problem što se porodilja po povratku kući često susreće s manjkom podrške i ušutkivanjem kada iznese negativna iskustva iz porodilišta. Bitno je „da je dijete živo“, a sve ostalo se ne treba ni pričati. A što je sa traumama, psihičkim posljedicama traume?

„Ne razmišljamo o postporođajnoj depresiji i posljedicama koje ista nosi na porodilju, dijete, porodicu pa i cijelo društvo. Moramo biti veća podrška i moramo ohrabrivati porodilje da prijave sve nepravilnosti – ako ne radi nas samih onda radi naše djece i budućih generacija – kako bi naše kćerke imale ljepše i bolje porode. Najteži su prvi koraci. Mi smo duboko uvjereni da onog trenutka kada porodilje počnu prijavljivati sve nepravilnosti – i kršenja prava i korupciju i akušersko nasilje – da ćemo tada imati sve više prijava, a time i sankcija“, naglasila je Tatarević.

Kako kaže, tek kada se počnemo boriti za svoja prava koristeći mehanizme koje nam zakon jamči, možemo očekivati da će ih netko i poštovati.

„Na kraju, nisu liječnici na Zapadu bolje naučeni u školama od naših liječnika, pa se bolje odnose prema pacijentu. Pacijenti su ti koji ih tjeraju da poštuju prava, jer na prvi znak nepoštivanja ili neadekvatnog tretmana podnose prijave. I medicinsko osoblje je svjesno toga. Ne trebamo izmišljati toplu vodu, samo prepisati dobre prakse“, zaključila je Tatarević.