Drugi svjetski rat: Četnici iz konjičkog centra
U Konjicu se 4. i 5. listopada 1942. godine našlo mnoštvo četnika. Dovoženi su talijanskim kamionima, vrištali su i pjevali. Iz Konjica su došli u Ostrožac 5. listopada i počeli pljačkati. Oficiri su im navečer držali govore, tvrdeći kako su bili nakanili “poklati u Konjicu 200 muslimana, ali na zagovor dr. Pupovca nisu ni jednoga”.[1] Iz Ostrošca su četnici krenuli preko Podhuma na Solokovu Kulu, a onda na Uzdol i Prozor. U Pothumu nisu ubijali, ali su opljačkali što su stigli, posebno u župnoj kući gdje su sve porazbijali, dok su u crkvi sve isprevrtali i prosuli hostije iz tabernakula. Tražili su župnika, a župnik fra Mladen Lucić bio je u Konjicu kad su se četnici spremali na svoj krvavi pohod. Nakon toga došao je u Ostrožac i s ostrožačkim župnikom vlč. Alojzom Buđinskim promatrao kako su četnici, kad su treći dan stigli na Solokovu Kulu, zapalili župni stan. Uzalud su svećenici uvjeravali Talijane da su četnici zapalili župnu kuću. Talijani su najprije tvrdili da ne gori župni stan, a onda su rekli da su ga zapalili partizani. Kad su ih uvjerili da ondje već deset dana nije viđen nijedan partizan, talijanski su oficiri konačno priznali da “to zahtijeva viša komanda”. Preko Solakove Kule četnici su koljući stigli na Uzdol i spojili se s onom skupinom koja je krenula iz Mostara. Na području Solakove kule počeli su ubijati. Kad su upali u selo Bare, povezali su zajedno sve seljane, doveli ih na njivu Meje i poklali ih. Mislili su da je zaklan i Ivo, Ivelja Sudar. Kad su četnici otišli, Ivelja se pridigao, krenuo pješice preko Neretvice, došao u selo Slavkoviće, odatle je prešao preko Bitovnje i stigao u Kreševo. Iz Kreševa je odveden u sarajevsku bolnicu, gdje je tražio utjehu svetih sakramenata. Kad ga je svećenik opremio, mirno je umro.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
[1] Kako je napisao fra Mladen Lucić u jednom rukopisu konjički liječnik dr. Ismet Pupovac otišao je u četinke, ali su ga oni kasnije zaklali.
