Duga tradicija školstva u Rami

Rama ima zavidnu tradiciju školstva i to ne samo osnovnoga nego i višega, čije tragove treba tražiti na početku 17. stoljeća. Već smo spomenuli podatak kako je prema jednom izvješću iz 1626. godine u ramskom samostanu boravilo petnaest mladića, kandidata za franjevački red, te k tomu četiri klerika, tj. mlada franjevca koji su morali pohađati filozofsko­‑teološki tečaj, jer se bez završene više naobrazbe nisu mogli zarediti za svećenike. Dakle, u Rami je morala djelovati ne samo srednja nego i viša škola. Ovo je bila interna franjevačka škola. Je li ovu školu pohađao netko drugi, osim franjevačkih kandidata?

Teško je tvrditi da je neki vanjski đak pohađao ovu školu, jer su to priječili i redovnički i turski propisi, a k tome treba znati da oko samostana nije bilo kuća, a ni u ramskoj kotlini nije ih bilo mnogo, jer je prema istom izvješću čitava župa imala 60 kuća.

Iz već spomenutog podatka očito je kako je u ramskom samostanu 1674. godine djelovao “viši naukovni zavod”, u kojemu je dotadašnji gvardijan fra Ivan Anić bio učitelj mladeži i “profesor lijepih umjetnosti”, dok je fra Andrija Sovićanin bio “lector”, tj. profesor na istom učilištu. Vjerojatno je bilo još predavača, ali se njihova imena ne spominju.

Tragedija s crkvom i samostanom prije tristo godina i seoba franjevaca i puka u Cetinsku krajinu prekinula je ovu snažnu kulturnu tradiciju, ali fratarsko kulturno djelovanje u narodu nikad nije prestalo. Iz podataka da su fratri djelujući u Rami i nakon seobe uvijek sa sobom imali “djaka” koji je čitao “pištolu” – poslanicu za vrijeme mise, može se s pravom zaključiti da je fratar poučavao mladiće pismenosti tako da mogu čitati ne samo poslanicu nego i druge knjige koje su fratri tiskali za bosanski puk.

Već je bilo govora kako su pojedini ramski svećenici okupljali djecu i poučavali ih ne samo vjeronauk nego i druge predmete, posebno bosansku povijest. Očito je da su se makar neka od te djece mogla služiti knjigom. Konačno je fra Anto Vladić otvorio i organiziranu školu, odredivši 1863. godine jednu sobu župne kuće za školu. Bila je to vrlo skromna škola s petnaest đaka koje je redovito poučavao kapelan, a kad bi on bio spriječen, zamjenjivao bi ga župnik fra Anto koji je uz to kod sebe držao tri­‑četiri darovitija dječaka od kojih bi kušao izabrati kandidate za franjevce. Njih je posebno odgajao i poučavao ih ne samo školske nego i druge predmete, pa i vrtlarstvo i voćarstvo. Čak im je naručivao i časopise iz Zagreba.

Fra Anto Vladić je na Šćitu 1865. godine podigao posebnu brvnaru – zgradu za školu. Tu je školu pohađalo 40 đaka, a poučavao ih je kapelan. Bilo je mnogo poteškoća oko ove škole jer su kapelani bili zaposelni pastoralnim djelovanjem u prostranoj župi, ali škola se ipak održavala. Godine 1876. sagradio je fra Anto novu školsku zgradu u kojoj je nastava počela 1880. Ona je jedno vrijeme djelovala kao privatna škola dok, austrougarska vlast nije 1899. otvorila državnu pučku školu na Šćitu u istoj zgradi. Prvi učitelj bio je Rabljanin Artur Predolin. Iako je školu pohađalo 85 đaka, svi su učili u istoj prostoriji.

Ova škola služila je svojoj svrsi sve dok se nije počela grditi nova škola na Šćitu 1928. godine u kojoj su predavanja počela 1931. U Kopčićima je također podignuta osnovna škola 1934. Bilo je planirano podizanje škola u Rumbocima i na Orašcu. Gradnja škole u Rumbocima početa je prije rata, ali je prekinuta, pa je tek iza rata završena škola.

Fa Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća