Foto: Hoće li nestati zaštićeni slijepi miš i špilje kanjona Volujak?
Kanjon i rijeka Volujak za stanovnike Donje Vasti, a nekada i Gornje Vasti su od posebnog značaja. Nije to samo neki mitski značaj koji se pripisuje ovom neistraženom prostoru od Banja lučice do Gračanice u općini Prozor-Rama. To je značaj koji ima u svom zaštitničkom obliku. U mnogim opasnostima stanovnici koji su gravitirali Volujaku, Donja Vast, Došćica i druga naselja, tu su često tražili utočište, posebice kod ratnih opasnosti.
Da se uz Volujak odvijao život od prapovijesti svjedoče velike kamene gromile i ulomci keramike. O tome će struka kazati svoj pravorijek.
Jedna od osobitosti kanjona i njegovih rubova su brojne špilje. Jedna od takvih je Ćućina pećina, smještena na vrhu samog kanjona, između zaseoka Vukoje i Glibe u Donjoj Vasti.
Ova pećina je često bila sklonište stanovništvu su sklanjali svoju glavu i žito kroz burnu povijest. Danas je ova pećina samo sklonište za slijepog miša. Svoje sklonište našli su na samom ulazu u pećinu. Ovu pećinu do sada nije nitko od speleologa ili drugih stručnjaka istraživao.
Prema predaji iz ove pećine može si izaći na samom dnu kanjona, odnosno, uz rijeku Volujak. No, to je još uvijek sve neprovjereno.
Međutim, u samoj blizini ove pećine nalazi se jadan manji otvor iz kojeg izbija topao zrak. Geolozi će sigurno potvrditi da se radi o strujanju toplog zraka iz zemljina središta.
Kada sve to sagledamo ovo područje je veoma zanimljivo ne samo za pustolove nego i za istraživače. Svoju zanimaciju će sigurno pronaći speleolozi, arheolozi, biolozi, geolozi i svi oni koji žele otkrivati tajne ove zemlje.
Izgradnjom minihidroelektrane za čiju je gradnju Federalno ministarstvo okoliša i turizma izdalo rješenje, vrlo lako bi se moglo dogoditi narušavanje jednog posebnog ekosustava u kojem svoje obitavalište nalazi slijepi miš, arheološko nalazište i speleološka poslastica. Litice kanjona su pune različitih rupa koje kriju tajne.
Slijepi miševi – prirodni predatori noćnih insekata
Slijepi miševi su zaista fascinante životinje. Nisu ni slijepi, ni miševi. Ovo ime, koje je široko rasprostranjeno u narodu, poteklo je vjerojatno od noćnog načina života ovih životinja i njihovih sitnih očiju koje nisu lako uočljive u mraku, s obzirom da su svi naši slijepi miševi relativno male i brzo leteće životinje.
Piše: Jelena Burazerović u www.palelive.com
Slijepi miševi su jedini pravi leteći sisavci, s preko 1100 vrsta na svijetu, čime čine oko jedne petine svih sisavaca na svijetu. Kao i svi sisavci imaju dlaku, krzno i rađaju žive mladunce koje majke doje svojim mlijekom.
Postoje mnoge zablude, mistična vjerovanja i strahovi vezani za slijepe miševe. U Evropi ih još od vremena starih Rimljana dovode u vezu sa đavolima i vješticama. Sa druge strane, u Kini i na Dalekom istoku, ova izuzetna životinja oduvijek je smatrana simbolom napretka, zdravlja i sreće.
Ipak, jedno je sigurno – slijepi miševi se ne zapliću u kosu, jer slijepi miševi imaju izuzetno razvijenu sposobnost letenja uz pomoć eholokacije. Emitirajući ultrazvučne impulse i registriranjem eha, slijepi miševi dobivaju veoma preciznu sliku o prostoru, preprekama, plijenu koji love – čineći ih veoma spretnim letačima u mraku. Zahvaljujući ovom specifičnom načinu orijentacije u prostoru uz pomoć čula sluha, slijepi miševi mogu ušima “vidjeti” predmete i plijen promjera čak 0.1 mm na udaljenosti od 10-15 m.
Istina je da su slijepi miševi vrlo važni članovi ekosistema u kojima žive i da imaju veoma važnu ulogu. Mnoge vrste slijepih miševa na svijetu hrane se isključivo insektima, kontrolirajući na taj način njihovu brojnost. Tako na primjer jedan slijepi miš može da pojede do 3000 insekata za jednu noć i do 600 komaraca za samo jedan sat! Slijepi miševi hrane se i opasnim štetočinama poljoprivrednih kultura ili šume, čime zauzimaju značajno mjesto u kontroli štetočina, a hrane se i prenosiocima bolesti koje su opasne po ljude i životinje. Slijepi miševi su jedini prirodni predatori noćnih insekata, s toga su i veoma važni – kako za ljude, tako i za ravnotežu u ekosistemu. Sa druge strane, mnoge tropske vrste slijepih miševa hrane se voćem, nektarom, polenom, čime su veoma važni za oprašivanje i širenje mnogih tropskih vrsta biljaka – čak preko 500 biljnih vrsta zavise od slijepih miševa koji ih oprašuju!
Slijepi miševi naseljavaju najrazličitija staništa i mogu se naći kako na obali mora, tako i u blizini stajaćih i tekućih voda, u šumama, na livadama. Brojni su i u gradovima i selima – svuda gdje mogu naći i hranu i sklonište. Mnoge vrste žive u kolonijama, odnosno u grupi i provode u skloništima veći dio dana. S obzirom na to da slijepi miševi imaju veoma složen životni ciklus u umjerenoj klimatskoj zoni, skloništa se mogu podijeliti prema sezoni formiranja kolonija i to na ljetne, naročito značajne porodiljske kolonije koje formiraju trudne ženke odnosno ženke sa mladuncima. Prolazne kolonije se formiraju na jesen i proljeće i obuhvaćaju periode migracija između skloništa. Zimske kolonije se formiraju u zimskoj sezoni kada slijepi miševi umjerenog pojasa hiberniraju. U hibernaciji životne funkcije gotovo da prestaju, a tjelesna temperatura pada na samo nekoliko stepeni iznad nule, čineći slijepe miševe vrlo osjetljivim na uznemiravanje, te se ova skloništa i hibernirajuće životinje nikako ne smiju uznemiravati i buditi iz zimskog sna! Slijepi miševi svoja skloništa nalaze u pećinama, dupljama drveća ili pak u objektima napravljenim od strane čovjeka (zgrade, kuće, mostovi, dvorci, tvrđave).
Usprkos njihovoj jedinstvenosti i ogromnom značaju koji imaju direktno i indirektno za ekosisteme i čovjeka, slijepi miševi su veoma ugroženi različitim ljudskim aktivnostima – od namjernog zlostavljanja i uznemiravanja do gubitka pogodnih staništa i skloništa, usprkos činjenici da su sve vrste slijepih miševa zaštićene zakonom. Veoma važan aspekt njihove zaštite predstavlja upravo zaštita njihova skloništa, ali i staništa na kojima se hrane, kroz koja migriraju.
Kada ste u posjeti pećini i ugledate slijepog miša
Mnoge vrste slijepih miševa koriste podzemna skloništa za parenje i odgoj mladih, kao i tokom perioda hibernacije. Slijepi miševi su naročito osjetljivi tokom sezone parenja i odgoja mladih, s obzirom da rađaju samo jednog mladog godišnje, te uznemiravanje porodiljske kolonije može imati veoma negativan utjecaj na lokalnu populaciju. Također tokom hibernacije, bilo kakvo uznemiravanje može biti smrtonosno po slijepe miševe. Buđenje iz hibernacije koje nije prirodno uzrokovano, izaziva potrošnju rezervi masti koje je slijepi miš akumulirao za potrebe “zimskog sna”, te ukoliko ih potroši usred zime kada ne može da ih nadoknadi hraneći se noćnim insektima, slijepi miš može lako umrijeti uslijed gladi.
Slijepi miševi su zaštićeni zakonom i ne smiju se uznemiravati u svojim skloništima. Obratite pažnju:
– Ako vidite slijepog miša nemojte ga dirati ili uznemiravati
– Vodite računa da ih slučajno ne oborite ili pomjerite sa njihovog mjesta u uskim i niskim prolazima u podzemnim objektima koje posjećujete
– Nemojte koristiti bliceve na fotoaparatima u pećinama sa slijepim miševima s obzirom da ih to jako uznemirava
– Nemojte se predugo zadržavati u malim prostorijama pošto to može podići temperaturu zraka koja može dovesti do buđenja slijepih miševa
– Nemojte svijetliti baterijskom lampom direktno u slijepog miša u mirovanju, jer će ih to uznemiriti i probuditi
– Nemojte praviti buku ili paliti vatru u bilo kom obliku u podzemnim objektima ili u blizini njihovog ulaza
– Nemojte uvoditi velike grupe ljudi u objekte u kojima je poznato da slijepi miševi hiberniraju ili imaju porodiljske kolonije
Zapamtite da to što ne vidite slijepe miševe, ne znači da nisu tu – mnogi se smještaju u uske pukotine i praktično ih je nemoguće uočiti.
Mali potkovičar
(Rhinolophus hipposideros) pripada porodici potkovičara (Rhinolophidae) za čije predstavnike je karakteristično da imaju kompleksnu strukturu nosnih nabora u obliku potkovice, po čemu su dobili i ime. Mali potkovičar je najmanji evropski potkovičar. U hibernaciji se potpuno obavija krilima i krilnom membranom. Naseljava pogodna staništa i do 2000 m nadmorske visine, hrani se u šumama, duž međa, u visokoj vegetaciji. Često posjećuju i sela u kojima se hrane u voćnjacima, duž međa ili na livadama koje tokom dana koristi stoka za ispašu. Kao skloništa pretežno koristi pećine. Tokom zime se mogu uočiti kako slobodno, više pojedinačno na međusobnom rastojanju od 20 do 30 cm. Veoma je dobar letač, sklon manevarskom letu u vegetaciji, hrani se insektima koje hvata u letu, ali ih i “skida” sa vegetacije. Areal aktivnosti rijetko prelazi 20 km, dok se glavna područja gdje se hrani nalaze u radijusu od 2.5 km od skloništa.
Mali mišouhi večernjak
(Myotis oxygnathus) pripada porodici večernjaka (Vespertilionidae), koja je ujedno i najbrojnija porodica slijepih miševa. Mali mišouhi večernjak je krupan slijepi miš, jedna je od naših najvećih vrsta, sivkasto-smeđa krzna na leđima i sivo-bijelog krzna na trbušnoj strani. Veoma je sličan po izgledu velikom mišouhom večernjaku (Myotis myotis). Naseljava skoro isključivo pećine i druge podzemne objekte. U objektima se može naći zajedno sa velikim mišouhim večernjakom (Myotis myotis), potkovičarima, kao i dugokrilim ljiljkom (Miniopterus schreibersii), dugoprstim večernjakom (Myotis capaccinii) i šiljouhim večernjakom (Myotis emarginatus). Zabilježeno je da je jedna jedinka ove vrste doživela starost od čak 33 godine! Inače u prosjeku žive 14-16 godina. Zimska i ljetna skloništa su međusobno udaljena ne više od 15 km, rijetko migrira na veće udaljenosti. Područja u kojima se hrani nalaze se u radijusu od 4-7 km.
Literatura:
- Altringham, J. (1998) Bats: Biology and Behaviour. Oxford University Press, Oxford
2. Bat Conservation Trust www.bats.org.uk
3. Dietz, C, O. von Helversen & D. Nill (2009) Bats of Britain, Europe and North Africa. A&C Black Publishers, London
4. Hutterer, R., Ivanova, T., Meyer-Cords, C. & Rodrigues, L. (2005) Bat Migrations in Europe: A review of banding data and literature. Federal Agency for Nature Conservation
5. Paunović, M. & Karapandža, B. (2003) Slijepi miševi: Leteće noćobdije. Društvo za očuvanje divljih životinja “Mustela”, Beograd
