Foto: Ivanci – rodna gruda se nikada ne zaboravlja

Tamo negdje iza Komina prema Solakovoj kuli u općini Prozor-Rama i jednim dijelom Konjicu,  skrivala su se brojna sela u kojima je prije rata živjelo više od 200 domaćina Hrvata katolika. Danas? Danas je to područje sa potpuno srušenim kućama Hrvata katolika. Rat je učinio svoje!

Stanovnici sela Šćipe, Liska, Krstac, Ivanci, Škarice, Banja Lučica, Vratna Gora rasuti su po cijelom svijetu. I kada pomislite da više nikada nitko neće prohodati tim zaraslim stazama, obići srušenu rodnu kuću dogodi se sasvim suprotno. Kao da se jedva čekao povod kako bi ljudi stigli sa drugih kontinenata na svoju grudu.

Župa Solakova kula već više od deset godina ima tradiciju okupljanja duhovnih zvanja župe. To okupljanje je utemeljio nekadašnji župnik don Anto Ledić. Tradicija je nastavljena. Okupljanje je najčešće oko patrona župe Svetog Ilije Proroka.

Upravo to je bio povod okupljanja  na groblju u srušenim Ivancima. Osim Ivančana, tu su pristigli i drugi nekadašnji i sadašnji pripadnici ove župe, Uzdola, Prozora i drugih mjesta.

Iako je selo potpuno uništeno i odavno ovdje više nitko ne živi, danas je bilo živo, činilo se kao nikada.

Misa na groblju je trebala započeti u 11 sati. Čekaju se Ivančani koji stižu iz Slavonije i drugih zapadno-europskih zemalja. Autobusi su zapeli pa Pero brzo organizira prijevoz osobnim automobilima. Okupljeni vjernici obilaze grobove svojih predaka, mole i podsjećaju se na svoju prošlost, na očeve, djedove i bake koji su im usadili tu ljubav spram svome domu i obitelji. Ljubav spram ovome kraju koji je prema njima bio kroz cijelu povijest surov, ali je njihov i oni ga ne zaboravljaju.

Župnik don Jozo Majić najavljuje početak misnog slavlja koje predvodi biskup dr. Pero Sudar čija je majka upravo iz Ivanaka, a na ovome groblju su pokopani njegov ujak i druga rodbina.

Skromno i pobožno misno slavlje koje podsjeća na nekadašnja vremena kada su se katolici skrivali u nevidljivim prostorima i molili se. Još su tu majke koje nose trajni biljeg na svome tijelu, tetovirani simbol, kao što je Marija Sudar.

Biskup Sudar je prepustio propovijed župniku don Jozi Majiću. Tijekom propovijedi don Jozo je podvukao važnost ovog okupljanja, važnost dolaska na svoju rodnu grudu, važnost otimanja iz zaborava svoje prošlosti.

Na groblju smo zamjetili jednog neobičnog posjetitelja. On je običan, a ujedno i neobičan. Paško Barunčić Mali je rođen u selu Barunčići i već početkom šezdesetih godina odselio je u Slavoniju u Ivankovo. To je jedan razgovorljiv i veseo lik koji je hrvatskoj javnosti postoa poznat jer je rekorder kao svatovski čajo. On je u svatovima bio čajo više od 650 puta. U nedavnoj HTV-ovoj emisiji o čajama Paško je s ponosom isticao svoje podrijetlo, a čestim posjetama rodnom kraju to i potvrđuje.

Nakon mise svi sudionici odlaze u središte sela gdje je pripremljena okrijepa i prostor za druženje.

Organizator Pero Ivanko i Mato Ivanko Barbušin koji je jedan od najvećih sponzora uređenja groblja, ali i ovog susreta, radosno očekuju rođake, susjede, prijatelje i sve goste koji su na ovaj dan pohodili Ivanke.

Radost druženja začinio je bećarac, pjesma uz čak tri harmonikaša i neizostavno kolo.

Iz razgovora je lako bilo zaključiti oduševljenje prisutnih ovim susretom i porukom kako će ponovno doći i da oni i njihova djeca nikada neće zaboraviti svoju rodnu grudu. Nikada neće zaboraviti ono što su im usadili u srce njihovi preci.