Foto: Radom i prodajom na tržnici do egzistencije

Dođete li na zelenu tržnicu u Prozoru svakim radnim danom u prijepodnevnim satima naći ćete dvoje ljudi kako nude svoju robu prolaznicima. To su otac i kći s Duga. Svoju robu na štandu drže kvalitetnom i lijepo izloženom da će kupci teško odoljeti. Munib i njegova kćer Adelisa Lepir s Duga neumorno prodaju povrtlarske proizvode i voće. Ne može ih u tome spriječiti ni kiša, ni snijeg, ni vrućina pa ni koronavirus. Uvijek su tu. Postali su kao sastavni dio zelene tržnice.

Prigodom jednog posjeta tržnici upitali smo ih isplati li se svaki dan biti tu? Dobili smo jedan jednostavan odgovor: „Da ne isplati ne bi bili ovdje svaki dan.“

To nas je potaklo da ih posjetimo na Dugama i da vidimo što to oni rade i što im daje upornost.

Svako dobro za neko zlo. Tako se nekako dogodilo i Munibu Lepiru. Ratna zbivanja potjerala su ga iz Istočne Bosne (okolica Foče i Goražda). U traženju za sigurnošću našao se u okolici Mostara. I u tom vihoru nedaća upoznaje Rusmiru iz Duga, općina Prozor-Rama. Nakon upoznavanja ljubav ga odvede na Duge s njegovom izabranicom Rusmirom. A Duge? O Dugama se može dosta toga pisati lijepoga i zanimljivoga. Ramljacima su Duge najpoznatije po povrću, posebice paradajzu. Tu su i dva zanimljiva vodopada koja su osobitost ne samo Rame nego i regije.

Kada dođete na Duge ne možete ne uočiti brojne plastenike i otvorene lijepo obrađene površine.

Tako je i kod obitelji Lepir. Oko tri stotine kvadrata plasteničke površine. U njima se trenutno nalazi mladi rasad: paradajz, paprika, krastavci, kupus i sve ono što se u ovo vrijeme sadi. Tu su tisuće komada mladog rasada različitih povrtlarskih kultura. Plastenici uredno obrađeni, osigurano navodnjavanje i vrijedne ruke garant su uspješne i kvalitetne proizvodnje.

„Sve ovo smo sami uradili, supruga, kćer i ja. Sada je već u završetku faza prodaje rasada. Imamo tri plastenika. Nažalost ove zime nam je snijeg uništio jedan plastenik koji moramo ponovno osposobiti. Nije ga uništio snijeg kad su bile velike zime, nego ove godine kad ga je bilo malo. Ali šta ćeš, tako je to. Mi se moramo snaći kako bismo ga osposobili do jeseni.“ – riječi su Muniba dok obilazi plastenike i s ponosom pokazuje što su uzgojili.

Kćerka Adelisa vrijedno radi sa svojim roditeljima. Ništa joj nije teško. A Rusmira kao neka vrsta pokretača ove obitelji s blagim osmijehom dopuni Munibove riječi: „Nikada nijedan plastenik nije prazan. Kada od rasad ide nova sadnja.“

Tijekom razgovora saznajemo od njih da nije lako, ali se upornošću svaki posao isplati. Ipak, veliko olakšanje bila bi im potpora za obnovu uništenog plastenika i dogradnju kuće koja je bila uništena u proteklom ratu. Sve teškoće rješava njihova smirenost i optimizam. Vidite mukotrpnost rada, ali i ushićenje nakon uspješno odrađenog posla. Ovi ljudi pokazuju upravo onu važnu ljudsku osobinu zadovoljstva u malim stvarima i to ih sigurno čini još optimističnijim i marljivijim.

Nakon obilaska plasteničke proizvodnje uputismo se do otvorene površine. Na lijepo uređenoj zemlji ugledasmo prekrasni kupus s preko 5 000 komada. Tu je i crveni luk, ali i druge povrtlarske kulture.

Obitelj Lepir sve to priprema za prodaju na tržnici u Prozoru ponedjeljkom i srijedom u Gornjem Vakufu-Uskoplju.

Ako niste još nabavili rasad bilo koje povrtlarske sorte to možete nabaviti kod Lepira. Oni će vam to sigurno donijeti u Prozor ponedjeljkom ili u G. Vakuf-Uskoplje srijedom. Kada dođe vrijeme drugih kultura bit će vam na raspolaganju. Slobodno ih možete kontaktirati na broj telefona: 063 272 625.