FOTO/VIDEO: Starim putevima kraljeva

Foto: Molitveni pohod na Bobovac 2021.

Molitveni pohod započeo je okupljanjem kod rijeke Bukovice podno Bobovca, odakle su hodočasnici organizirano, u molitvenoj procesiji, krenuli prema Bobovcu. Na Bobovcu se slavila sveta misa za Domovinu. Sveto misno slavlje je predslavio vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić, a propovijedao je nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons. dr. Tomo Vukšić.Među 25 koncelebranata bili su: generalni vikar Vojnog ordinarijata u Hrvatskoj don Marko Medo, izaslanstvo Vojnog ordinarijata iz Slovenije te vojni kapelani u BiH na čelu s generalnim vikarom mons. Željkom Čuturićem.

“Molimo danas za ovu domovinu, gdje smo kod kuće, da bude prožeta mirom, slogom i zauzetošću”, bila je jedna od poruka kardinala Puljića.

Foto: Vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić

Nakon mise je uslijedio povratak na početnu lokaciju gdje su pripadnici OS pripremili i svim sudionicima podijelili vojnički grah. Neki su od hodočasnika svoj dan nastavili posjetom Kraljevoj Sutjesci, obilasku crkve i muzeja u franjevačkom samostanu te razgledanju kulturno-povijesnih i umjetničkih sadržaja, ali i Varešu.

Ovaj gradić iz sredine 14. stoljeća bio je najznačajnija utvrda srednjovjekovne Bosne, stolno mjesto kraljeva. U njemu se navodno čuvala bosanska kraljeva kruna, stazama kojima danas hodamo do ostataka grada, nekada su hodali bosanski vladari i vlastela. Vjerojatno diveći se krajoliku jednako kao i svi koji danas posjete Bobovac.

Mnogi su da bi se domogli prijestolja jurišali upravo na Bobovac, za vrijeme Stjepana II. Kotromanića, Tvrtka I. ili Stjepana Tomaša. Stjepan Tomašević je pak zbog neposredne opasnosti od Osmanlija prenio kraljevski dvor u Jajce, a Bobovac je razoren 1463., kada su ga Osmanlije prenamijenile i na ruševinama kraljevskog grada izgradili objekte za svoj boravak.

Bobovac je smješten na granici općina Kakanj i Vareš, a prvi put se spominje 1350. godine. U grobnoj kapeli su svoj vječni počinak našla tri bosanska kralja, Stjepan Ostoja, Tvrtko II. Kotromanić i Stjepan Tomaš. Maketar Ivica Tomičić iz Kaknja napravio je impresivnu maketu Bobovca, a nalazi se u Muzeju Kaknja.

Prostor nevjerojatne intime i duhovnosti

Ramski Vjesnik svoj put pak nastavlja prema Varešu, župi i crkvi sv. Mihovila. Dom je to najstarijoj očuvanoj katoličkoj crkvi u BiH. Zanimljiva je ovo građevina i od velike važnosti za Vareš, ali i cijelu Bosnu i Hercegovinu, s obzirom da se radi o najstarijoj crkvi u našoj zemlji. Prostor je to koji je nakon odolijevanja svim nedaćama i zubu vremena zadržao svoju istinsku intimnost i duhovnost, koja vas po samom ulasku u crkvu u potpunosti obuzme. Stara crkva svetog Mihovila zubu vremena, ali i svim nedaćama prkosi više od 300 godina. Crkva navodno ponosno stoji od 16. stoljeća, točnije 1516./1517. godine, iako je nekoliko puta gorjela u požarima.

Zidove crkve su zidali nadaleko poznati hercegovački zidari, dok je svod koji dočarava vještu obradu drveta, vjerojatno djelo domaćih majstora. Stara je crkva 1962. godine uvrštena u popis nepokretnih spomenika Bosne i Hercegovine, a graditeljska cjelina koju danas čine Stara crkva sv. Mihovila, Srednja crkva koja je ugrađena uz postojeću i Nova crkva sv. Mihovila se 2003. godine proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U Staroj crkvi se govorila misa gdje je svećenik okrenut leđima, zato je oltar napravljen upravo na ovaj način, za razliku od današnjih oltara gdje je svećenik okrenut prema narodu. Strop pomoćni oltar i gotovo svi liturgijski predmeti potiču iz 1730. godine, kao i kipovi koji su stigli iz Venecije. Najviše pažnje u crkvi Svetog Mihovila Arkanđela ipak privlači glavni oltar. Glavni oltar je posvećen sv. Mihovilu, ima dva diptiha s predstavama sv. Petra, sv. Grgura Velikog, sv. Franje i sv. Nikole, pobočni oltar posvećen Blaženoj Djevici Mariji te 6 kandila.

“Ovo je izvorna vareška crkva koja je svima nama jedan dragulj, ne gledajući na svu prošlost, rat ili sve one pojedince koji zrače negativnošću. Moram kazati da je ova crkva prihvaćena od svih naroda kao jedno veliko blago, a koji rado posjećuju ovo blago, bilo da su to Bošnjaci ili Srbi te žele i vole vidjeti ovu crkvu. Kao što vidite ona je vrlo jednostavna, ali i dan danas ima neku svoju toplinu. U crkvi se još aktivno govore mise, prije nekoliko dana smo slavili svetog Franju, primanje u Framu i Treći red, bilo je jako lijepo. Povodom svetog Mihovila ovdje održavamo koncerte klasične glazbe. Tvrdi se da je kameni dio Gospinog oltara, kamen oltara svetog Mihovila te kamen samog objekta izvorni. Drveni strop je rađen 1819. godine, jer je u tom razdoblju izbio požar koji je zahvatio i ovu crkvu, ali je izgorio samo dio krova. Zahvat je ipak rađen na cijelom krovu. Crkva je oslikana motivima vareške narodne nošnje”, ispričao nam je vareški župnik fra Leon Pendić.

Kip Gospe, kip svetog Mihovila, poliptih (preklop), ostali sveci, Grgur, Franjo, Nikola i Petar, krstionica, kao i tabernakul ili svetohranište, sve je 1730. doneseno naknadno iz Venecije. Na mjestu crkve je i grobnica. U samom prezbiteriju, povišenom prostoru uz oltar, nalazi se 16 sahranjenih, a navodno i dva fratra prema istraživanju vareškog kapelana i ramskog fratra Tomislava Brkovića. Zanimljivo je da su pronađeni ženski kosturi u habitu. Radilo se vjerojatno o pobožnijim ženama, trećeretkinjama i sl.

Župa sv. Mihovila danas u Varešu i svim okolnim mjestima broji 1400 vjernika. Statistika za prošlu godinu kaže da je do listopada 2020. godine bilo 15 krštenih i 60 umrlih.