fbpx
Gregor Mendel – svećenik koji je utemeljio modernu genetiku

Gregor Mendel – svećenik koji je utemeljio modernu genetiku

U malenom dijelu samostanskog dvorišta, koji nije bio veći od prosječnog dvorišta u predgrađu, otac Mendel je izvodio pokuse križanja graška (na 28 000 sadnica graška) te otkrio osnovne tajne nasljeđivanja, danas poznate kao Mendelovi zakoni nasljeđivanja.

 

Njegovo prezime je bilo Mendel, a krsno ime Ivan. Ulaskom u samostan dobio je ime Grgur, a upravo je pod tim imenom danas svjetski poznat. Njegov otac bio je zemljoradnik koji je ratovao u Napoleonovim ratovima. Imao je vlastiti posjed ali je bio obvezan raditi tri dana u tjednu za Gospodara Manora. Inteligentan hortikulturist, učio je svoga sina umijeću presađivanja biljki. Mendelova majka bila je kći vrtlara. Od nje dječak je naučio voljeti cvijeće i vrtove. Mendel je rođen 1822. u Heinzendorfu, selu u podnožju Moravskih planina. Njegovi roditelji su vjerojatno bili njemačkog podrijetla.

Mendelova nadprosječna inteligencija rano je prepoznata. Završio je školovanje s pohvalama iz svakog predmeta- izuzev vjeronauka! Očigledno je bio vrijedan daljnjeg školovanja. No uvijek slaba financijska situacija njegove obitelji dodatno je oslabila teškom nesrećom njegova oca. Mladić se borio za svoj studij unatoč financijskim nedaćama i misterioznoj bolesti, vjerojatno psihičkog podrijetla, oko dvije godine nakon završetka škole. Kada se činilo da mora napustiti svoje studiranje, njegova sestra Tereza nesebično mu je dala svoj dio imanja.

To je omogućilo Mendelu da studira filozofiju, religiju, fiziku i matematiku u Olmützu. Prema Monsignore van Lierdeovom istraživanju o karakteru i vjerskoj naravi Mendela mladić je u dobi od 19 godina roditeljima rekao da želi postati svećenik. Van Lierde je smatrao da je Mendelov život u samostanu model svećeničkog ideala, koji spaja poniznost, pravednost, ljubav i čestitost s domoljubljem i društvenosti.

Unatoč tome, Mendel se pokazao beskorisnim kao župnik! Opat, visoko inteligentan čovjek imenom Napp, napisao je kako je ovaj neuspjeh uglavnom nastao radi nepremostive stidljivosti koja bi ga preplavila kada bi se suočio s bolesti ili boli. Doista, reče Napp, njegova hipersenzibilnost opako ga je razboljela – stari bauk živčane bolesti!

Mendel je dobio priliku da predaje u jednoj lokalnoj srednjoj školi. U tome je bio uspješan i omiljen među učenicima, te je odlučeno da bi trebao polagati ispite kako bi postao stalni učitelj. No, intelektualni velikan bio je slab ispitanik! Nije posve nepoznata stvar, koju će i svatko tko je podučavao velik broj učenika potvrditi. To bi mogla biti i lekcija za pedagoge koji se previše oslanjaju na rezultate ispita pri ocjenjivanju intelektualnih sposobnosti.

Unatoč njegovom neuspjehu na ispitima 1850., pronađena su sredstva da Mendel uđe na Sveučilište u Beču 1851. kao student Filozofskog fakulteta. Ponovo, u svibnju 1856. pao je ispite.

Međutim, do tada već se desetak godina bavio botaničkim istraživanjima, koji će kulminirati 1865. u njegovom značajnom, ali sasvim pogrešno shvaćenom i podcijenjenom izdanju. U malenom dijelu samostanskog dvorišta, koji nije bio veći od prosječnog dvorišta u predgrađu, Mendel je izvodio pokuse križanja graška (na 28.000 sadnica graška!) te otkrio osnovne tajne nasljeđivanja, danas poznate kao Mendelovi zakoni nasljeđivanja.

Kao i gotovo svi znanstveni radnici, Mendel se vodio idejama prethodnika na svom polju istraživanja. Samostan, koji je brojio svega dvanaestak članova, bio je dinamično središte kulture i znanosti. Opat Napp bio je orijentalist. Ostali članovi isticali su se ili u umjetnosti ili u znanosti. Vrt je stvorio briljantan botaničar. Samostanska knjižnica je mogla ponuditi radove Mendelovih prethodnika za proučavanje. Osnovna razlika između Mendelovih istraživanja i istraživanja ostalih bila je da su oni radili nasumično, dok se on koncentrirao na temeljito proučavanje jedne vrste te analizirao rezultate s velikom pažnjom na detalje.

Zašto njegov rad nije ostavio dubok dojam kakav je i zaslužio? U prvom redu, u suštini je genija da bude ispred svoga vremena. No to se odnosilo i na Mendelovog suvremenika, Charlesa Darwina, čija su djela zasigurno izazvala neposrednu pomutnju, tim više što su se suprotstavila ortodoksnim vjerskim uvjerenjima toga vremena. Govorilo se kako je Mendelova primjena algebre u botanici bila velik kamen spoticanja u vrijeme objavljivanja.

Moramo se sjetiti da Mendel nije bio zainteresiran za promociju poput današnjih znanstvenika.  Svoj rad pročitao je samo jednom (u dva navrata) i objavio samo jednom. Nismo čak ni znali kome je poslao nekoliko svojih kopija.

Što se dogodilo s Mendelom tijekom posljednjih devetnaest godina njegovog zemaljskog života? Dijelio je sudbinu mnogih obećavajućih znanstvenih istraživača- „šutnuli su ga uza stepenice iz laboratorija u Sobu odbora“. Godine 1868. anonimno je izabran za Opata samostana u Brnu. Vrijeme nakon toga bilo je ispunjeno primanjem poziva iz Crkve, Vlade, znanstvenih društava, odbora svih vrsta itd. Njegovi dani istraživanja bili su prošlost

Kako piše narod.hr čak nakon što je Mendelov rad od strane botaničara diljem svijeta dočekan pljeskom, građani Brna odbili su prijedlog o podizanju spomenika na Klosterplatzu, kako zbog  mogućeg ometanja lokalnog sajma, tako zbog neprijateljstva koje je dolazilo od antiklerikalne frakcije. Međutim, spomenik je podignut 1910. Godine 1965. grad Brno dostojanstveno je proslavio stogodišnjicu Mendelovog velikog dostignuća.

/Izvor:KT/

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar