HUDUTSKO: Obilježena 28. obljetnica tragičnog stradanja vojnika Hrvatskog vijeća obrane

Obilježena je 28. godišnjica od tragičnog stradavanje Hrvata u Hudutskom polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen obilježja uz groblje i kapelicu u Hudutskom. Na današnji dan prije 28 godina tijekom akcije “Neretva ’93” ubijeno je 16 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Svijeće su upalili i vijence položili kod spomen obilježja i blagoslovljenog križa, članovi obitelji ubijenih, Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata iz Jajca i Rame te politički predstavnici općina Jajce i Prozor-Rama. Nakon odavanja počasti ubijenim vojnicima HVO je služena sveta misa zadušnica, koju je predvodio fra Marko Bandalo, kapelan župe Gračac. U rujnu se stoga obilježavaju tužne obljetnice u spomen zločina o kojima, gledajući s odmakom od 30 godina, moramo bez straha i srama govoriti, a prije svega ih ne smijemo zaboraviti. Po završetku svete mise kod spomen obilježja za poginule je izmoljeno opijelo.

Ubijeno je 16 vojnika, dok su trojica zarobljena

Kako se kroz medije od 2010. godine provlače konstantno iste informacije i kopirani tekstovi iz Udruge građana “Hudutsko” godinama pokušavaju razjasniti zbivanja u Hudutskom i što se zapravo dogodilo. “Na potezu od Kućana do Hudutskog je tijekom ratnih događanja ukupno stradalo 27 ljudi. Na spomen obilježju smo upisali imena tih vojnika, njih 16 koji zaista i jesu ubijeni na području Hudutskog te smo upisali i imena poginulih iz okolice Hudutskog, kao i dvojice poginulih vojnika u mjestu Kućani. Mediji navode da je ubijeno i dvoje civila. Te natpise smo pokušali demantirati i u Sarajevu. To se ovdje nije dogodilo. Za jedno ime ne znamo kako se uopće dovelo u kontekst sa stradanjima u Hudutskom, dok je Mato Biloš koji zaista jest rodom iz ovog mjesta, poginuo u Doljanima”, rekao je Andrija Biloš, predsjednik Udruge građana “Hudutsko” za Ramski Vjesnik.

Kroz logore u BiH je prošlo gotovo 4000 vojnika HVO

Prema ranijim objavama, na današnji dan prije 28 godina, točnije 16. rujna 1993. godine, samo dva dana nakon tragedije u Uzdolu, postrojbe Armije BiH zarobile su 25 vojnika HVO. Tvrdi se da je od zarobljenih vojnika 22 strijeljano, a samo su trojica preživjela. Oni su odvedeni u logor „Muzej“ u Jablanici. U listopadu 1993. godine jedan od njih uspio je pobjeći, a druga dva su razmijenjena 1. ožujka 1994. godine.

Međutim, jedan od dvojice preživjelih za Ramski Vjesnik je kao izravni učesnik tragičnog događaja želio ispričati svoju priču, koja se uvelike razlikuje od medijskih natpisa. Petar Radić, pripadnik brigade “Hrvoje Vukčić Hrvatinić” iz Jajca nam je kazao: “Na ove prostore sam došao 15. rujna kao vojnik, zapovjednik tehničke službe. U jutarnje sate oko 06:30h čuli smo pucnjeve nama iza leđa. Znači da je druga strana izvršavala napad. Nakon određenog vremena, možda sat ili dva, do nas dolaze mještani Hudutskog i govore da je sve ispod našeg položaja palo i da se na tu stranu od tada više ne možemo vraćati. Pokušali smo se izvući prema Lizopercima. U povlačenju smo sreli još nekoliko naših vojnika te se formirala grupa od nekih 8-10 ljudi. Došli smo do dalekovoda koji vodi iz Hudutskog ka Lizopercima. Bili smo na toj lokaciji i pokušali se dogovoriti. Jedna bitna stvar, tijekom povlačenja smo pokušali preći na lijevu stranu i u tom prelasku je stradao njihov zapovjednik Džino. Kod dalekovoda je među nas pala granata. Od te granate su na licu mjesta stradale četiri osobe. Ja sam ranjen. Nakon ukazane pomoći smo se krenuli razilaziti. Ja sam ostao ispod jednog puta ranjen, a sa mnom još dvojica preživjelih koji će kasnije isto biti zarobljeni, Karlo Ladan i Kamilo Dumančić. Od trenutka zarobljavanja smo svezani, razoružani, skinuti gotovo do donjeg veša i odvedeni na lokaciju Tošćanica 1. Tu smo zaustavljeni gdje su oni formirali liniju i očekivali protunapad. Tada su poveli Dumančića i vratili se da pokupe materijalno-tehnička sredstva. Jesu li poveli njega da ga koriste kao živi štit, u to neću ulaziti. Obzirom da sam bio ranjen, ostavili su me svezanog, a Karla Ladana natjerali da kopa rov. On je nakon par minuta bacio kramp i počeo bježati. Bježao je goloruk, a oni su ga ubili. Bilo smo svezani 48 sati, nakon čega smo završili u logoru u Jablanici. Nakon 49 dana logora, bio sam u grupi koja je pobjegla.”

Logor “Muzej” jedan je od 331 logora koje su muslimani formirali tijekom sukoba s Hrvatima. Vjeruje se da je kroz njega prošlo oko 800 zarobljenika. U Bosni i Hercegovini je ukupno bilo zatvoreno 14.450 Hrvata. Od toga je u logorima završilo oko 4000 pripadnika HVO, dok je ostalo bilo civilno zatvoreništvo.

Udruga i akteri traže sustavan i ozbiljan pristup događaju u Hudutskom

Nakon povratka u Jajce, događaj u Hudutskom je kod Petra ostavio gorak okus uzimajući u obzir da ga kao izravnog učesnika nikada nitko nije upitao za izjave, iako su službene vijesti o tragičnom događaju već bile objavljene. “Nakon toga vratio sam se u Jajce. Od tog trenutka službene izjave su davane, dok mene osobno nitko nikada nije pitao o događanjima. Informacija je glasila da je 22 ljudi strijeljano, a troje preživjelo. Ono što znam da je ubijen goloruk, bio je Karlo Ladan, a ostali vojnicu su ubijeni u borbi. Iz cijele priče smo živi izašli Kamilo Dumančić i ja. Kasnije je bilo suđenje Ismetu Dedajiću, upravniku logora u Jablanici, a bio je između ostalog osuđen i za strijeljanje Karla Ladana. Nakon 24 godine su me posjetili inspektori da bi uzeli službene zabilješke, jer je ispalo da sam ga ja posljednji vidio. A gdje sam bio svo ovo vrijeme kada sam trebao davati informacije, borim se samo da se dokaže istina. Djeca poginulih vojnika me danas znaju gledati s prezirom, pitajući se kako sam sam ja preživio, a njihov tata nije. U razgovorima sam govorio da ne mogu preuzeti tu odgovornost i reći da je netko strijeljan ili je ubijen u pokušaju bijega. Znam da je ubijen goloruk u pokušaju bijega. Najprije je ubijen, a zatim je ustavljan na stoj. Kroz medije se godinama kopiraju iste informacije, koje me bole. Ispada da u Jajcu nismo imali časne ljude koji su izginuli s oružjem u rukama. Ispada da je 30 ljudi došlo ovdje, diglo ruke u zrak, što ne odgovara istini. Od trenutka kada sam prvi put došao u Hudutsko, sve moje emocije su gore na mjestu gdje sam se izvlačio, gledajući gdje su ležali poginuli, ovaj ovdje, onaj ondje. Iskreno, došao sam ovdje da dam pokoj stradalima. Ne vidim problem da Udruge iz Jajca i Rame konačno okupe nas preživjele i da vidimo što se dogodilo i što je istina. Više se vjeruje pisanim tragovima, koje je unosio tko zna tko, nego akterima događaja. Kada su u pitanju suđenja i osude, o tome ne treba ni raspravljati. Zna se da je to sve svedeno na minimalac. Nemoguće da netko dobije 35-40 godina, a netko 5 godina za, da ne kažem, isto”, zaključio je Radić za Ramski Vjesnik.

Većina ubijenih pripadnika HVO u Hudutskom bili su vojnici jajačke brigade “Hrvoje Vukčić Hrvatinić” iz Jajca i Pougarja koji su bili smješteni na ramskom području nakon pada Jajca pod srpsku vlast. Trinaest njih je kasnije pokopano na području općina Livno i Tomislavgrad. Hudutsko se tako našlo među mjestima okrutnog pohoda muslimanskih snaga zajedno s mjestima: Uzdol, Grabovica, Križančevo Selo, Buhine Kuće, Lužani, Dusina, Orlište, Sušanj, Trusina, Grm, Miletići, Čukle, Krpeljići, Maljina, Vitez, Kraljeva Sutjeska, Drenovik, Slapnica, Busovačke Staje, Ljubinci, Doljani, Bugojno, Kiseljak, Zabilje, Vrbica, Kopljari, Vareš, Fojnica, Konjic…

Ubijeni vojnici HVO

Ilija Bendra Krunoslava (1959.), Anđelko Bilandžija Franjin (1968.), Ljupko Bilandžija Matin (1961.), Stipo Bliznac Pejin (1952.), Marko Brtan Jozin (1953.), Željko Golubović Zvonkin (1958.), Željko Jakašević Pejin (1970.), Ilija Jakovljević Markov (1962.), Dragan Jezerčić Matin (1971.), Jozo Ladan Ivanov (1968.), Karlo Ladan Slavkov (1965.), Zoran Marijanović Antin (1972.), Drago Mijatović Ivin (1971.), Šimo Petrović Ilijin (1966.), Dragan Žunić Antin (1959.), Pejo Jožić, Jure Brajković, Jozo Bogić Mijin (1961.), Ante Beljo, Anton Odak, Josip Soldo i Marin Vidić.