Iscrpljeni doktori južne Gaze prisiljeni da ostavljaju djecu da umru

“Mnogi nisu liječeni devet ili 10 dana jer tamošnje bolnice nisu funkcionisale čak i ako su bile otvorene”, rekao je. “Ovo je situacija koja se sada dešava ovdje. Ovo je funkcionalna bolnica, ali smo preplavljeni. Nema se kamo evakuisati… Nema puta za evakuaciju. Vjerovatno smo jedna od posljednjih linija odbrane.”

Detalji njegovih izjava se poklapaju sa tvrdnjama drugog medicinskog osoblja, kao i novinara u Gazi. Ley je za Guardian poslao slike nekih povreda koje je opisao. Na odjelu za opekotine Evropske bolnice nalazi se 78 pacijenata, od kojih su skoro dvije petine djeca do pet godina.

“Nikad nisam vidio ništa slično”, rekao je Ley, 60-godišnji francuski državljanin koji je u Gazu stigao s timom Međunarodnog komiteta Crvenog križa prije skoro četiri sedmice. “Bio sam u mnogim ratnim zonama gdje su vrste rana iste, ali broj povrijeđenih ovdje je ogroman. Nikada ne izlazimo iz bolnice. Radimo 24 sata dnevno.”

Osoblje bolnice se nada da bi četverodnevni ili petodnevni prekid vatre između Izraela i Hamasa, koji je počeo danas, mogao dovesti do trajnog okončanja neprijateljstava – ili barem prilike da se primi humanitarna pomoć. Međutim, oni također strahuju od dolaska još pacijenata jer se povrijeđeni evakuiraju iz sjeverne Gaze tokom bilo koje pauze.

Mnogi od ranjenih koji su stigli u bolnicu povrede su zadobili danima ranije, što znači da su se rane inficirale

Ley je rekao da zavoji nekima nisu mijenjani 10 dana, pa su im rane bile pune crva. U drugim slučajevima, hirurzi su bili prisiljeni da amputiraju udove koji bi inače mogli biti spašeni. Drugi problem je nedostatak anestetika i lijekova protiv bolova.

“Operacije radimo uz minimalnu anesteziju. Ako nam toga nestane, ne možemo raditi, ali ništa se ne zna. Mnogo je ljudi koji plaču, vrište od bolova, ali mi nemamo dovoljno analgetika. Čuvamo ih za djecu ili vrlo teške slučajeve. Inače bismo na pacijentima pod sedativima sa 40% opekotina mijenjali zavoje …Sada to mora biti učinjeno s puno bola.”

U krugu bolničkog kompleksa hiljade očajnih porodica smještene su u drvena ili kartonska skloništa. Izraelski zračni napadi nisu gađali bolnicu i poštovali su zonu oko objekta – iako je nekoliko gelera pogodio zgradu, a prozori su usljed eksplozija razbijeni.

Izraelski vojni zvaničnici kažu da čine sve da izbjegnu civilne žrtve i poštuju međunarodno pravo. Kažu da Hamas koristi 2,3 miliona stanovnika Gaze kao živi štit i tvrde da su pronašli dokaze o Hamasovim vojnim objektima u bolnicama, školama i domovima ili ispod njih.

U četvrtak je izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao: “Cijeli ratni zakoni, humanitarno pravo, kojima smo u potpunosti posvećeni, pravi jednostavnu razliku… Kažu na jednoj liniji su borci, a na drugoj liniji nisu -borci. Možete ciljati borce… ali nemojte namjerno gađati neborce. Oni mogu biti nenamjerno pogođeni, ali tako je u svakom legitimnom ratu, kaže.

“Hamas se namjerno ugrađuje u bolnice, škole, u stambena područja, u objekte UN-a. Odatle ispaljuju svoje rakete. Na hiljade njih. Namjerno gađaju civile i namjerno se kriju iza civila i koriste ih kao živi štit. To je ratni zločin”, tvrdi.

Na drugim mjestima u Khan Younisu, desetine hiljada ljudi je u skloništima koja vode UN

U jednom, centru za stručnu obuku prije rata, više od 35.000 ljudi dijeli 48 toaleta i četiri tuša, rekli su administratori za Guardian ove sedmice.

“Uslovi su užasni. Sva djeca obolijevaju od kašlja ili stomačnih tegoba. Ljudi se tuku oko mjesta za spavanje i hrane”, rekao je jedan administrator .

Od napada Hamasa 7. oktobra, Izrael je uveo gotovo potpunu blokadu Gaze. Zalihe hrane iz UN-a smanjile su se na otprilike kilogram brašna i jednu konzervu tunjevine ili graha svakog dana, rekao je jedan administrator, ostavljajući porodice da preživljavaju na hljebu napravljenom od brašna i vode i pečenim na očišćenim metalnim pločama na otvorenoj vatri.

“U prodavnicama nema hrane i goriva. Čak je i drvo rijetko i skupo, pa ljudi sjeku drveće na ulicama. Sol je zaista rijetka. Niko je nema, a ako imate malo, možete ga zamijeniti za dosta hrane”, rekao je administrator.

Ley je rekao da je doktorima najteže bilo donijeti odluke o trijaži. „Radimo trijažu… pitamo se hoćemo li tretirati ovog ili onog pacijenta jer možda imaju  dobre šanse da prežive i poduzeti očajničke poteze na pacijentima koji će vjerovatno umrijeti za dva ili tri dana? Imali smo pacijenta, 12-godišnjak sa 90% opekotina, tako da ga nismo mogli liječiti osim da mu bar malo ublažimo bol, što nije bilo dovoljno“,  rekao je.

“Trudimo se da naše glave budu hladne i mirne, ali za lokalno osoblje to su njihove porodice, prijatelji, njihovi ljudi. Nikad ne žele da amputiraju, a onda kažu: ‘Ne mogu više’, pa ih pokušamo smiriti govoreći im da ćemo to uraditi, da će poslije osjetiti olakšanje i da ne brinu.“

Ley je rekao da je šokiran stanjem nekih pacijenata. Navodi primjer jedne 35-godišnje žene čiji su muž i djeca ubijeni kada im je porodična kuća uništena, i koja je izgledala tako hladno i nepomično kada su joj rekli da joj treba amputirati obje noge. „Toliko njih više jednostavno ne osjeća ništa“, rekao je.

Ali usred razaranja, bilo je trenutaka i male nade. Nedavno je Ley izliječio 32-godišnjeg muškarca sa šrapnelskim ozljedama trbuha, lijeve noge i “rupom veličine šake” na desnoj podlaktici. Mlada sestra pacijenta zahvalila je Leyu, rekavši da je ponosna na svog brata i sretna što je živ. Rekla je da joj je želja kad poraste postane hirurg.

„To je bilo veoma dirljivo“, rekao je Ley.

Izvor: federalna.ba/The Guardian