IVANA RADIĆ: Rama ima prvu reprezentacijsku veslačicu u povijesti BiH
U neposrednoj blizini crkve i franjevačkog samostana u Šćitu, smjestio se Veslački centar „Rama“. Društvena je to i sportska organizacija koja okuplja sportaše amatere u sportu koji u BiH ranije nije bio zastupljen. Riječ je o veslanju, a uz inicijativu općine Prozor-Rama i lokalnih ambicioznih mladih Ramaca centar je postao jedan od najboljih sportskih projekata na ovom prostoru. Djeca koja u istom treniraju su s vremenom pomjerala svoje granice i krenula osvajati prve medalje, pa gotovo da amaterizam više ne treba niti spominjati.
Naša današnja sugovornica Ivana Radić je upravo članica Veslačkog kluba „Rama“, a sudbina je htjela da to bude prvi veslački klub u BiH, dok je Ivana postala prva reprezentacijska veslačica u povijesti BiH.
Ivana je na intervju stigla prije nas, što nam je samo potvrdilo ono što su nam u razgovoru njeni srednjoškolski profesori istaknuli kod Ivane, a to su rad i prije svega odgovornost. S Ivanom odlazimo kratko na vodu, marljivo priprema čamac i krećemo na fotografiranje par portreta u prekrasnom ambijentu Ramskog jezera, a potom razgovor nastavljamo u prostorijama centra. Prije toga Ivana na postolju ispred centra marljivo čisti čamac netom izašao iz vode te dodaje kako je to praksa u klubu. Veslač je sam odgovoran za svoj čamac, mora ga pripremiti prije odlaska na vodu i prije nego bude vraćen u skladište, čamac mora biti čist.
Ivana je odrasla je upravo u Šćitu, maturantica je Srednje škole Prozor. Veslački centar je svoja vrata otvorio nedaleko od njene obiteljske kuće, što je i bio razlog da se krene baviti veslanjem. Sa smiješkom nam govori da trenutno ne može navesti drugi hobi osim veslanja, apsolutno je posvećena isključivo tome. Kako je svakodnevno putovala u školu, kombinacija škole i veslanja je bila sasvim dovoljna. S prvim treninzima je krenula kao mlađa djevojčica – uzrast kadeti, još davne 2014. godine. Trenirala je tri puta tjedno i najprije učila o veslanju, tehnikama veslanja i slično.
„Prvo se uči teorija, a tek onda dolazi učenje veslanja u čamcu. Kako sam odrastala i kada su došla prva natjecanja, broj treninga se povećavao, ponekad imam trening gotovo svaki dan u tjednu“, pojašnjava nam Ivana.
Obzirom da je Ivana upravo završila gimnaziju, upitali smo je za planove, a ona kaže: „Odlučila sam se za Zagreb, prije svega jer gore ima veslačkih klubova s kojima sam ranije nastupala, a tu je i Jarun za veslače. Nadam se upisati Kineziološki fakultet.“
Ivana nas uvodi u svijet veslanja i pokušava pojasniti što se sve može veslati i koje su to sve discipline i vrste plovila.
„Imamo discipline od samca ili skifa pa sve do osmerca. To su sve čamci, u Dalmaciji ih zovu brodovima. Često ljudi naprave grešku pa naše čamce nazivaju kajacima, a to nije isto. Ja uglavnom veslam u samcu ili skifu. Tu su još dvojac, četverac i osmerac. A izraz na pariće se često spominjao u vrijeme kada su se braća Sinković odlučili za mijenjanje discipline, a koji jednostavno znači veslanje s dvoja vesla, za razliku od rimen čamaca gdje jedan veslač ima jedno veslo koje je nešto duže od običnog, a vesla se naravno u dvojcu, četvercu ili osmercu“, pojašnjava nam detaljno Ivana.
Prihvaćam napore jer su ključ uspjeha
Nakon što se odlučila profesionalnije baviti veslanjem, Ivana nam govori o nekim navikama koje je morala usvojiti, uvesti neke nove navike i disciplinu. Ističe da je najteži broj treninga koje radi, jako su zahtjevni i dugo traju. Ponekad izvesla desetak kilometara na dan, a nekada bi se za treninge budila ranije nego što se budila zbog školskih obaveza.
„Sve to je potrebno da bi se nešto uopće postiglo. Nakon mnogo treninga, prvi put kada sam shvatila da bih se mogla profesionalno baviti veslanjem i biti nekome konkurencija, je bilo na međunarodnom natjecanju u Rijeci (RH). Osvojila sam drugo mjesto u natjecanju na veslačkom simulatoru ili ergometru. Tada sam shvatila da bi to moglo biti to, nakon toga je sve krenulo samo od sebe, došla su prva državna i sva ostala natjecanja“, govori nam Ivana.
Ivana se uvijek bavila sportom, a u jednom trenutku odluka je morala pasti između košarke i veslanja. Odabir je sad već jasan sam po sebi. Danas želi biti profesionalni sportaš, a kada su u pitanju navike, Ivana nam govori: „Većina mog društva izlazi vanka, u grad, izađem i ja ponekad, ali se ne mogu potpuno opustiti ako znam da već ujutro imam trening na koji će mi izlazak loše utjecati. Osim toga, jednostavno moram imati dobar san, što više spavati da tijelo bude svježe.“
Simulator “krivac” za sve
Kada su u pitanju natjecanja i medalje, Ivana nam kaže: „Možda najbitnija medalja koja je sve ovo pokrenula jest upravo ta za drugo mjesto, iz Rijeke 2018. godine, s međunarodnog otvorenog prvenstva na simulatorima. Zatim je došlo državno prvenstvo u Hrvatskoj gdje sam nastupala kao član Veslačkog kluba „Zagreb“. Osvojila sam zlatnu medalju u četvercu i tako postala državna prvakinja. Vrlo draga medalja mi je s istog natjecanja, treće mjesto u skifu ili samcu.“
Niz Ivaninih odličja se samo nastavlja, a kao dragu medalju nam Ivana ističe i onu s Jumbo regate u Zagrebu, gdje je osvojila prvo mjesto u samcu i drugo u dvojcu na pariće. Trener Veslačkog kluba „Rama“ Filip Šimunović nam je spomenuo da članovi kluba vole upravo natjecanje na Jarunu, a Ivana nam to potvrđuje: „Mi s Ramskog jezera očito volimo jezera. U Dalmaciji smo vozili na stazama koje su djelovale pomalo divlje. Svatko svakome može upasti u stazu, nije sigurno, pa ne mislim da je to na nekom nivou. Na Jarunu je sve uređeno, lakše je veslati, voda je mirnija od mora. Svatko ima svoju stazu, nitko ti ne smeta.“
Iako moraš pobijediti protivnike, prava je borba protiv tvojih granica
Ivana kaže da ju je veslanje nakon svih ovih godina naučilo da nema odustajanja. Pripreme su za bilo kakav uspjeh duge i nisu lake. Ne može se ništa postići preko noći.
„Mislim da je veslanje jako lijep sport. Zanimljivo, vi kroz cilj prolazite okrenuti leđima. U tim trenucima ne vidiš zapravo ništa, niti taj cilj kojem stremiš. Samo želiš završiti utrku i vidjeti jesi li još jednom pobijedio sam sebe i svoje vrijeme. Ne zanimaju te mnogo drugi natjecatelji. U mislima imaš sebe i svoje napore, prebroditi svu bol koju osjećaš tijekom trke do samog kraja“, govori nam Ivana.
Svaka utrka na 100 % ili to nije to
Ivana ističe da je upravo zbog svega navedenoga možda i najteže veslati samac. Ne dijeliš ništa s drugima, u čamcu si sam i na stazi nema popuštanja ili odustajanja. Staze koje prelazi su duljine 2000 metara, a Ivana u šali pojašnjava da na stazi nema vremena za igru niti igrice kao u drugim sportovima. Cijelo vrijeme si u pogonu, tijelo je velikim naporima bez pauze, ne možeš kao u košarci, koju je ranije igrala, stati na par sekundi s loptom u rukama.
„Svaka moja utrka jednostavno mora biti na 100 posto, jer je to način da pobijediš svoje vrijeme i prethodne rezultate. Granice se neprestano moraju prelaziti, a ako nisi dao sve od sebe, onda to nije dobro i ne može se nazvati dobrom trkom“, rekla je Ivana.
Ivana ističe da je sport kojim se bavi jako zanimljiv, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje je članica prvog veslačkog kluba. U prilog svemu ide i lokacija na kojoj trenira. Osim veslanja treninzi su zanimljivi jer uključuju i druge sportove, pa su tu i kajak, biciklizam pa i trčanja.
Na savršenom Ramskom jezeru
„Mislim da su uvjeti za trening na Ramskom jezeru savršeni, ne znam postoji li negdje bolja lokacija za veslanje. Prekrasan je ambijent i atmosfera u klubu. To se vidi i po djeci koja rado borave ovdje, a obilazimo dosta natjecanja diljem Hrvatske. Dosta se toga vidi, steknu se nova poznanstva i iskustva“, govori nam Ivana.
Dodaje da svakako savjetuje djeci da krenu s prvim treninzima te da će im donijeti nova prijateljstva. Da se ne opterećuju previše, da budu opušteni te da nije strašno biti na čamcu.
„Obično je najveći strah kod novih članova ispadanje iz čamca. I ja sam dosta puta ispala iz čamca, ali s vremenom se sve nauči“, zaključuje Ivana.
Igrom slučaja Ivana je članica prvog veslačkog kluba u BiH, a kada se pojavila ideja da veslačka reprezentacija po prvi put nastupa na Balkanijadi u Beogradu na Savskom jezeru 2019. godine, sasvim logično je bilo da nastupa i Ivana. Tako je postala prva veslačica reprezentacije u povijesti BiH na Prvenstvu Balkana u veslanju. Veslala je kao juniorka u skifu, a osvojila je šesto mjesto. Osim nje su nastupali Mijo Fofić i Jure Bešker u dvojcu na pariće, također za reprezentaciju BiH.
Nama ostaje čestitati Ivani na svim dosadašnjim uspjesima i medaljama te dodati da smo ponosni da baš Rama ima prvu reprezentacijsku veslačicu u povijesti BiH te joj želimo mnogo uspjeha na njenim daljnjim veslačkim stazama.
