Još jedna neuvjerljiva igra Vatrenih
Bila je Božja muka, baš teško mučenje, daleko je to bilo od onoga kako bi trebala igrati Hrvatska, ali sanacija štete nakon potresa u Ljubljani je uspjela. Vatreni su osvojili prve bodove u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Usput je prekinut negativni niz od četiri uzastopna poraza, vjerujemo da si se Dalićevi dečki ovim riječkim trijumfom definitivno resetirali, vratili na tvorničke postavke, ona pobjedničke. Iako prezentacija protiv skromnih Ciprana definitivno ne ohrabruje. Glavno je ipak da se nije dogodio novi kiks, to je jedini plus utakmice na Rujevici. Ova utakmica će ostati upamćena po tome što je Luka Modrić odigrao svoju 135-tu utakmicu za nacionalnu vrstu, te je tako postao rekorder, odigrao je jednu više od legendarnog bivšeg kapetana Darija Srne.
Nije bilo lako Hrvatskoj, vidjele su se posljedice posrtanja od Kekove družine. Naši dečki su odigrali kao da su na nogama imali pričvršćenu željeznu kuglu. Često je naša igra podsjećala na onu u Deželi, lopta se dodavala od noge do noge, sporo, Ciprani su se ukotvili kao onaj ogroman kontejnerski brod koji je blokirao Sueski kanal. Osim na samom startu, kad je nakon centaršuta Brekala, glavom pucao Pašalić, Vatreni nisu stvarali nekakve prilike za postizanje pogodaka. Ipak, za razliku od utakmice u Ljubljani, više se igralo preko bokova, naročito preko onog lijevog.
Perišić i Barišić usporučili su nekoliko centaršuteva, ali nisu predstavljali neku posebnu opasnost za Ciprane. Kad već nije išlo centaršutevima, probalo se i udarcima iz daljine. Po jednom su dobro opalili Modrić, Vrsaljko i Brozović, ali lopte su promašile cilj, sve su otišle previsoko. Dalićevi dečki imali su utakmicu pod maksimalnom kontrolom, lopta je stalno bila u njihovim nogama. Ciprani su pokušavali tu i tamo otići preko centra, ali bili sto totalno bezopasni, njihova kvaliteta igre prema naprijed bila je i više nego skromna. Nisu mogli dodati praktički niti jedan precizni pas prema naprijed. Napadač Ilia se ponekad naguravao s Lovrenom ili Ćaleta-Carom, ali nije dobio niti jedan duel.
Onda, u samoj završnici prve dionice, došlo je do zanimljive situacije. Pri jednom ispucavanju lopte, ozlijedio se ciparski vratar Demetriou. Umjesto njega ušao je Michael, ali čovjek nije stigao niti dotaknuti loptu, a primio je pogodak. Može biti ljut na svog stopera Soterioua koji je asistirao Pašaliću. Inače, taj pogodak Pašalića bio je prvi udarac u okvir Ciprana. To je zapravo najbolji podatak kako su naši teško dolazili do prilika. Nakon tog pogotka, kao da su se Dalićevi štićenici oslobodili okova, u samom završnici prvog poluvremena, zaigrali su malo opuštenije, još jednom su poslali loptu u mrežu, ali Budimir je bio u zaleđu.
U drugom poluvremenu gledali smo copy paste prvog. S tim da su Ciprani ipak s malo više ambicije kretali prema naprijed. posebice u posljednjih dvadeset minuta. Nije to bilo ništa previše ozbiljno, ali s takvim stavom su ipak malo olabavili u obrani, pa su naši napadi izgledali nešto opasnije. Jedan je bio posebno opasan, Juranović je probio bok, vratio u srce šesnaesterca, ali ovoga puta se Pašalić nije najbolje snašao. Imali su doduše i Ciprani jednu zgodu koju im je pripremio Ćaleta-Car velikom pogreškom. Srećom, skromni gosti nisu znali odigrati posljednje ključno dodavanje i zaprijetiti Livakoviću.
/Izvor: Jutarnji.hr/
