KAKO JE “GRB BOSNE” POSTAO “GRB RAME” (III. DIO)

Nakon što je ugarski kralj Ferdinand I proglašen rimskim carem 1558. godine došlo je do stapanja austrijske carske i ugarske kraljevske heraldičke tradicije. Iz tog čina proizišlo je različito poimanje dotadašnje habsburške koncepcije “bosanskog grba”.

To se najbolje može primijetiti promatranjem grbova i titula zastupljenih na Ferdinandovim dvostranim carskim pečatima. Dok je u krugu grbova na aversu zastupljeno samo obilježje Bosne, u vladarskoj tituli su, navedeni istovremeno i Bosna i Rama.[1]

To predstavlja odstupanje od prakse ranijih ugarskih kraljeva ili rimskih careva, te je vjerojatno posljedica spajanja austrijskog i ugarskog naslijeđa.[2]

Skoro istovjetna titula nalazi se na dvostranom pečatu Ferdinandovog sina Maksimilijana II (1564-1576). Do promjene dolazi tek na pečatima cara Rudolfa II (1576-1608) jer se od njegove vladavine u tituli javlja samo Rama, bez Bosne, kako je nekada i bilo u srednjem vijeku.[3]

Manjak izvora onemogućuje nam da ovaj proces ispratimo detaljnije, ali je razložno pretpostaviti da je upravo krajem 16. i početkom 17. stoljeća uočeno da nazivi Rama i Bosna predstavljaju sinonime, da se odnose na jednu zemlju i da se Bosna treba ispustiti iz vladarevog naslova. Međutim, dvorski heraldičari su također uvidjeli da se u svim dotadašnjim likovnim izvorima uopće nije javljao grb Rame, zemlje čije je ime bilo neizostavno u potpunoj vladarskoj tituli srednjovjekovnih ugarskih kraljeva. Nastojeći pomiriti vladarsku titulu i heraldički program, a budući da se Rama u ugarskoj tradiciji izjednačavala s Bosnom, oni su jednostavno počeli dotadašnji grb Bosne nazivati grbom Rame.

Najraniji očuvani primjer takve prakse predstavljala bi svečana medalja kovana povodom krunidbe kralja Matijaša II (1608-1618) ugarskom krunom u Bratislavi 19. novembra 1608. godine. Na njenom reversu se uz grbove Srbije, Galicije, Lodomerije, Kumanije, Bugarske, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije javlja i dotadašnji “grb Bosne” – sablja u šaci. Međutim, uz svaki grb su radi identifikacije stavljena i početna slova imena zemalja koje predstavljaju. Uz sablju u ruci umjesto slova “B” nalazi se slovo “R”, koje, po svemu sudeći, predstavlja Ramu.

Krunidbena medalja kralja Matijaša II s grbom Rame (1608)

Takav zaključak dodatno snaži činjenica da je tokom krunidbene ceremonije slovački plemić Andrej Dóczy u svečanoj povorci nosio zastavu “Ramae, aliter Bosniae, seu Rasciae”

Još direktnije svjedočanstvo da je u prvoj polovini 17. stoljeća došlo do promjene u percepciji grba Bosne predstavlja krunidbeni obrednik sastavljen za ceremoniju ustoličenja kralja Ferdinanda II (1619-1637) krunisanog krunom Sv. Stjepana 1. jula 1618. godine u Bratislavi. Tu se, uz prikaze zastava s grbovima Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Srbije, Galicije i Lodomerije, također nalazi i predstava “zastave Rame” koju je nosio ugarski plemić Emerik Thurzo.

Stranica krunidbenog obrednika Ferdinanda II sa zastavom Rame (1618)

[1] Natpis na aversu: “ferdinandvs · di f · cl^e · rom · rex · semp · avgvst ac · german · hvng · boem · dalm · croat · bosne lodmerie · bvlgarie · sclavo · rame · servieq.” Posse, Die Siegel, Bd. III, 19, 26-27.

[2] O tome: Pálffy, G. “Magyar címerek, zászlók és felségjelvények a Habsburgok dinasztikus-hatalmi reprezentációjában a 16. században”, Történelmi Szemle, Vol. XLVII, No. 3-4, Budapest, 2005, 241-275.

[3] Vidi: Pálffy, G. “Kaiserbegräbnisse in der Habsburgermonarchie – Königskrönungen in Ungarn”, Frühneuzeit-Info, Vol. 19, No. 1, Wien, 2008, 49-50, 56.

[4] Bél, M. Adparatvs ad Historiam Hvngariae, Posonii, 1735, 315; Kovachich, M. G. Solennia inauguralia serenissimorum ac potentissimorum principum utruisque sexus, qui ex Augusta Stirpe Habspurgo-Austriaca Sacra Corona Apostolica in Reges Hungarorum, reginasque periodo tertia redimiti sunt, Pestini, 1790, 54-55, 63. Također vidi: Pálffy, G. “Korunovačné zástavy krajín Uhorskej koruny od neskorého stredoveku do začiatku 20. storočia”, Galeria 2011 – Ročenka Slovenskej národnej galérie v Bratislave, Bratislava, 2012, 7-30.

[5] Kovachich, Solennia inauguralia, 72. Usp. Pálffy, G. “Najstariji prikazi hrvatskih zastava iz 16. i 18. stoljeća”, 333, 340. Vidi također i izvorni tekst na mađarskom jeziku s boljim ilustracijama u boji: Pálffy, G. “Rendkívüli források a horvát nemzeti szimbólumok történetéhez. Horvátország zászlajának legkorábbi ábrázolásai a 16-17 századból”, u: Archivariorum historicorumque magistra. Történeti tanulmányok Bak Borbála tanárnő 70. születésnapjára, Budapest, 2013, 409-432.