Kako preživjeti s 25 KM mjesečno?

Kako preživjeti s 25 konvertibilnih maraka mjesečno je baš teško pitanje? Upravo osobi koja ima 25 KM mjesečne mirovine ukinuta je socijalna pomoć te smo potražili odgovore kod nadležnih službi u čemu je problem. Je li problem u Zakonu o socijalnoj skrbi  ili u nečemu drugome? Jesu li se pooštravanje,  izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi HNŽ-a morale dogoditi baš u vrijeme pandemije koronavirusa i krize koja je izazvana?

Jedno obično zimsko popodne ispunjeno kišom i snijegom obilježavalo je kanjon Rijeke Rame. Znajući da se nakon obilnih kiša i topljenja snijega pojave zanimljivi povremeni vodopadi krenuli smo u potragu za njima. Cilj nam je bio vodopad koji se pojavio između mjesta Čelice i Mostac na lijevoj obali Rame i magistralne ceste M16.2 Prozor-Jablanica.

 

 

Da bi što bolje fotografski zabilježili taj vodopad uputismo se u njegovo podnožje. Dolazimo na sami vrh padine, do male kućice bez fasade. Dva veća psa mješanca s mladima dočekaše nas svojim lavežom.

Na prvi pogled reklo bi se kako u ovoj kući nitko ne živi, ali urednost govori da tu ipak netko obitava.  Nakon nekoliko trenutaka iz kuće se pojavi žena, nena, teško hodajući sa štapom.

Odmah poziva da se skrijemo od kiše i nudi svoju kuću za odmor. Na licu joj vidimo neku posebnu tugu i razočaranje.  Razgovor započinjemo o vodopadu, mjestu i naravno, o životu.

Nena jednostavno objasni sve geografske i druge osobitosti ovog malog područja Mostaca.

 

Zehra Subašić rođena je 1952. godine u Neretvici. Udala se u Čelice za Ćamila Subašića te se spuštaju na Mostac i tu nastavljaju živjeti. Ćamil je radio neko vrijeme u Austriji.  Živjelo se nekako do rata. A onda to zlo je učinilo svoje. Započelo je sklanjanje po različitim mjestima i kampovima. Rat je završio, a Subašići se vratiše u svoj Mostac. Zehra i Ćamil su dobili troje djece, dvije kćeri i sina koji su zasnovali svoje obitelji u Ustikolini, Prozoru i Gornjem Vakufu – Uskoplju.

Nedugo nakon rata kuća im je izgorjela zbog loše urađene instalacije. Obnovljena je i još uvijek je bez fasade. Nakon smrti supruga i odlaske djece sa svojim novoosnovanim obiteljima Zehra ostaje sama.

S nekom posebnom sjetom pohvalno ističe odnos Subašića sa susjedima na Mostacu. Takav je dobar odnos bio da su se rodila i kumstva.

„Eto moj sinko, sve je bilo dobro dok mi nisu ukinuli ovo socijalu. Išla sam ja i u Prozor kod Mare koja mi je pomagala da to rješim, ali ona nije mogla ništa napraviti. Nešto su rekli iz Mostara ne mogu imati nikakvu socijalnu pomoć, moj sinko. Moj Ćamil je radio u Austriji pa mi je Mare i tamo zvala da vidim ima li ikakva penzija otamo. Nisu mi je dali jer moj Ćamil nije imao dovoljno godina rada. Eto tako sam ostala samo na 25 marka penzije ovdale“, započe svoju tešku priču Zehra.

 

Zastade i zamisli se s pogledom prema rijeci Rami.

 

Pa onda nekim teškim glasom nastavi: „Ti’ dvaest pet maraka dadnem za lijekove. A gdje je ostalo? Bila sam otišla kod ove kćeri u Ustikolini, ali brate, ne mogu tamo. Ovdje je moja kuća.“ – dok tako govori suze joj se počeše kotrljati niz lice koje okrenu da mi to ne zamijetimo.

Pitali smo je pomaže li joj netko.

„Sin mi plaća struju, a on radi u Hrvatskoj. Najviše mi pomaže Crveni križ iz Prozora. Oni mi donesu često hrane i drugi namirnica. Ali šta ću, kad ovi 25 maraka dadnem samo za lijekove. Ne mogu od ovog zraka živjeti. Evo još nemam ni drva a zima je. Eee, da mije barem oni sto maraka socijale ja bi mogla pravo živit“, nastavila je Zehra svoju tužnu priču.

Zehra je imala socijalnu pomoć sve do izmjena dopuna Zakona o socijalnoj skrbi u Hercegovačko-neretvanskoj županiji te je 2016. godine izgubila to pravo

 

U Socijalnoj službi općine Prozor-Rama saznajemo da je pravo  izgubila 2016. godine jer postoje obveznici uzdržavanja koji su bili dužni dostaviti određenu dokumentaciju, ali isto nisu učinili.

Prije izmjena i dopuna zakona o soc. skrbi HNŽ, odnosno prije revizije zbog izmjena i dopuna zakona, ovaj Centar je imao na evidenciji 56 korisnika stalne novčane pomoći (kolovoz 2020.). U ovom trenutku broj korisnika iznosi 32. U tijeku je revizija za 23 korisnika koji su izgubili pravo, jedan zbog promjene prebivališta (i time nadležnosti), 22 zbog toga što su vlasnici zemljišta većeg od 2000 m2 prema  čl. 17. Zakona. Jedna osoba je preminula.

Koliko ih je bez skrbi ostalo na prostoru cijele županije zbog izmjena i dopuna Zakona? Inače županijskim Zakonom centri socijalnog rada bit će kažnjeni i do tri tisuće KM ako bi slučajno nekome pomagale da ostvari pravo na socijalnu skrb.

 

Zakon o soc zaštiti HNK

 

Poslali smo upit u Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a o ovom slučaju i kriterijima za dobivanje socijalne pomoći. Na naša pitanja stigao je odgovor koji donosimo ovdje:

Na naš upit koji su kriteriji za dobivanje socijalne pomoć u HNŽ-u , te koliki su iznosi isplate iz Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a su između ostalog odgovorili:

„Visinu stalne novčane pomoći za jednočlano kućanstvo utvrđuje svojom odlukom Vlada HNŽ-K, a ista ne može biti niza od 10 posto prosječne mjesečne neto plaće ostvarene u Federaciji BiH u prethodnoj godini (st.1. 61.16. Zakona, prosječna plaća ostvarena u F BiH za 2019. godinu iznosi 928 KM), dok se za dvočlano i višečlano kućanstvo koje ostvaruje pravo na stalnu novčanu pomoć, iznos stalne novčane pomoći uvećava za svakog člana kućanstva za 10 posto od iznosa stalne novčane pomoći iz stavka 1. ovoga članka (st.2. 61.16.).

Odlukom Vlade HNŽ-K, broj: 01-1-02-2742/20 od 28.12.2020. godine, utvrđena je visina stalne novčane pomoći za jednočlano kućanstvo u iznosu od 150,00 KM (ova odluka primjenjivat će se od 1.1.2021. godine). Do donošenja ove odluke, visina stalne novčane pomoći za jednočlano kućanstvo iznosila je 130,00 KM. Člankom 17. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je u kojim slučajevima pojedinac, kao i član obitelji, nema pravo na stalnu novčanu pomoć.“

Mogu li osobe koje imaju u svom vlasništvu zemljište, šumu ili neku drugu nekretninu primati socijalnu pomoć od Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi smo dobili slijedeći odgovor:

„Odredbom članka 17. stavak 1. alineja 2. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da pravo na stalnu novčanu pomoć nema pojedinac, niti član obitelji koji je vlasnik ili suvlasnik kuće ili stana koja svojom veličinom ne prelazi 36 m2 stambenog prostora uvećanog za svakog člana kućanstva za 10 m2 ili zemljišta većeg od 2000 m2 ili poslovnog prostora ili vrijedne  pokretnine (plovila, umjetnička djela i sl.) što u svakom konkretnom slučaju procjenjuje stručni tim Centra.“

Također smo upitali i za konkretan slučaj Zehre Subašić koja je izgubila pravo na socijalnu pomoć, na temelju kojeg kriterija je izgubila pravo na socijalnu pomoć te sada živi od 25 KM mirovine. Iz Ministarstva je stigao konkretna odgovor:

„Odredbama  Zakona o socijalnoj skrbi je propisano da o pravima utvrđenim ovim zakonom (između ostalih i o pravu na stalnu novčanu pomoć), kao i preispitivanje uvjeta za daljnje korištenje prava na stalnu novčanu pomoć, u prvom stupnju odlučuje nadležni Centar (č. 20. I 88. St.1. Zakona, a o žalbama protiv rješenja prvostupanjskog organa, rješava Ministarstvo (čl. 88.st.2 Zakona).

Obzirom da u konkretnom slučaju Ministarstvu, kao drugostupanjskom organu, nije dostavljena žalba iste sa kompletnim spisom predmeta na rješavanje od strane prvostupanjskog organa, to nam nije poznato iz kojih razloga je nadležni Centar donio rješenje o prestanku prava na stalnu novčanu pomoć.“

Cjelovite odgovore  na naša pitanja možete pročitati u prilogu:

Odgovor Ramskom Vjesniku Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi

Tko isplaćuje socijalnu pomoć i po čijem zakonu (županijskoj, federalnom ili državnom)?

Stalna novčana pomoć se isplaćuje iz županijskog proračuna na način da općinski centri trebuje od Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ svaki mjesec potrebna sredstva, navedeno ministarstvo uplati sredstva na račun Centra, nakon čega Centar prosljeđuje sredstva na račune korisnika.

Koliki je mjesečni iznos?

Kako smo dobili u odgovoru Ministarstva mjesečni iznos stalne novčane pomoći: od 01.01.2021. je 150 KM, od veljače 2019. do prosinca 2020. iznosio je 130 KM, a prije toga 100 KM. Svi iznosi se odnose na jednočlano kućanstvo.“

Tko preuzima obvezu prema tim osobama?

Kada se analizira Zakon sa svim izmjenama i dopunama onda proizilazi slijedeće:

Ako osoba ima više od 2 duluma zemlje, ona može istu koristiti za uzdržavanje što znači: može ju prodati (pa se neko vrijeme od toga uzdržavati), može s nekim sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju itd. Logika koja iza toga stoji: kad ta osoba umre, netko će naslijediti tu zemlju, pa neka se taj netko sada skrbi.  Jasno nam je da je to u praksi malo drugačije.

Dalje, ako se osoba “riješi” zemlje putem prodaje (ili poklona), može preko općine tražiti procjenu prodane/poklonjene zemlje, iznos procjene podijeliti s mjesečnim iznosom stalne novčane pomoći i dobit će broj mjeseci koji mora čekati da ponovno ostvari pravo na stalnu novčanu pomoć.

Npr. vrijednost zemlje je 1500 KM, znači 1500KM/150KM= 10 mjeseci = za 10 mjeseci može ostvariti ponovno pravo ukoliko tada budu ostali uvjeti ispunjeni. Problem je što neki korisnici imaju daleko više od 2 duluma, što često ta zemlja nije 1/1 na njima itd. Tko bi uopće i u današnje vrijeme i kupio njihovu zemlju jer se uglavnom radi o područjima koja nisu na atraktivnim lokacijama.

Prema tim izmjenama Zakona oni koji imaju stambenog prostora od najmanje 36 m2, zatim, 2000 m2 zemljišta ili poslovni prostor  ne mogu ostvariti pravo na novčanu skrb ukoliko imaju zakonskog skrbnika kao što je slučaj sa Zehrom Subašić čiji skrbnici nisu prikupili dokumentaciju i uložili žalbu na rješenje o izvođenju iz prava. Koji su razlozi tome nije nam poznato. Ovdje je sigurno velika odgovornost i na zakonskim skrbnicima. A što ako netko nema skrbnika, a ima zemlju, kuću ili neku drugu imovinu koju je Zakon predvidio?

 

Postavlja se pitanje zašto Vlada HNŽ usred korona krize donosi izmjene i dopune zakona kojima precizira i pooštruje uvjete za ostvarivanje prava na stalnu novčanu pomoć?

 

Jasno, te su izmjene i dopune planirane dugo prije korona krize, a da li je se njihovo donošenje moglo odgoditi. Dodajmo ovome da Vlada HNŽ-a također nalaže reviziju, tj. preispitivanje uvjeta korisnika koji su već u pravu.

 

Sama po sebi nameću se i druga pitanja. Zašto se korisnicima stalne novčane pomoći nije pružila mogućnost da svoju zemlju poklone županiji da bi zadržali pravo kao što je to u nekim drugim županijama? Ili zašto se nije definirala neka određena vrijednost zemlje koju ne smije prelaziti, jer nije jednaka vrijednost 2000m2 Mostaru, Neumu, uz Ramsko jezero, na Proslapskoj planini…

 

Ista stvar je i sa stambenim prostorom: točno piše da korisnik ne smije imati više od 36 m2 stambenog prostora…Što ako je korisnik naslijedio stan koji ima 40m2 ili neku staru kuću?

 

O ovim pitanjima i drugim osobama izvedenim iz prava sigurno ćemo se pozabaviti vrlo brzo.

 

Iz svega ovoga nameće se pitanje zar Zehra i slični  mogu živjeti od zemlje ili njezine prodaje? Možda se misli da se mogu jesti zidovi kuće i pasti trava.

 

Možda bi bilo dobro da netko od onih koji donose zakone barem nekada odu na teren i susretnu se s pravim životom i da zaista vode računa o donošenju zakona

Uvijek je dosta onih koji trebaju našu pomoć, bilo susretom i razgovorom, bilo prehrambenim i drugim artiklima, bilo financijski.

Ukoliko netko želi pomoći  potrebnim osobama može to učiniti preko Crvenog križa Prozor-Rama, Merhameta, Karitasa. A oni koji bi željeli pomoći Zehri mogu kontaktirati na  broj: +387 61421 875