Kinezi u Srbiji doslovno rade što žele, a tajna leži u ovim podacima, spominju se i graditelji Pelješkog mosta…
Nakon otkrića da je Srbija kineskoj policiji omogućila eksteritorijalnost na svom području i primjenu represivnih ovlasti prema vlastitim državljanima, nižu se brojni novi dokazi vazalskog odnosa Beograda prema Pekingu koji sigurno ne promiče ni službenome Bruxellesu.
Da Kinezi u Srbiji sve više rade što žele kazuje i jedan od beogradskih grafita po kojemu ‘Vučić ima kose oči‘.
Kineski stisak nije tako bučan i razmetljiv kao ruski, ali je tim fatalniji i dublji što je dulje vremena manje vidljiv. Mnoge neupućene u zbivanja u Srbiji sigurno će frapirati podatak da je broj doseljenih Kineza u brojnim srbijanskim gradovima poput Smedereva, Bora, Majdanpeka ili Zrenjanina već prešao 20 posto njihove ukupne populacije. – piše Slobodna Dalmacija
To je razumljivije ako se zna da je i broj ukupnih kineskih investicija u Srbiju davno nadišao gospodarske investicije svih zemalja članica Europske unije zajedno.
S kapitalom dolazi svaki presudan utjecaj, uključujući i onaj koruptivno-dužnosnički. Zato i jesu na djelu sve veća popuštanja srbijanskih političara prema kineskim zahtjevima nepriličnim demokracijama, kao i zataškavanje informacija od javnog interesa koje bi Kinezi rado zatajili.
Nedavno su se kroz čvrstu informativnu blokadu Vučićeva režima probile vijesti o samo nekim aferama u čijim su pozadinama kineske kompanije. U Majdanpeku je kineski vlasnik nekadašnjeg rudarskog giganta svakodnevnim miniranjem u području planine Starice proizveo odrone zemlje, klizišta i opću pobunu lokalnog pučanstva i ekoloških aktivista, no srbijanske vlasti su odmah poslale policiju u obranu investitora.
Uhapšeni su i pretučeni prosvjednici koji su kampirali na planini kako bi zaustavili Kineze u daljnjem miniranju, a Aleksandar Vučić se nakon svega tek kurtoazno zahvalio spornoj kineskoj kompaniji Zijiin Cooper na donaciji srpskim odbojkašicama.
Graditelji Pelješkog mosta, kineska kompanija China Bridge and Road Corporation (CRBC) grade novi most preko Dunava u Novom Sadu. Izbio je, međutim, sukob kineskih izvođača s građanima koji se protive uništavanju prirode prilikom ovoga zahvata, a Vučićeve vlasti su opet brutalno razbile prosvjednike i pohapsile najglasnije aktiviste.
U Zrenjaninu je velika kineska kompanija Linglong investirala u tvornicu autoguma, no od početka najviše proizvodi samo skandale. Na gradilište su doveli vijetnamske radnike koji su radili i živjeli u doslovno ropskim uvjetima, da bi im kineska tvrtka na kraju ostala dužna 5,5 milijuna eura za plaće. Priču o Vijetnamcima u Zrenjaninu objavili su svi vodeći svjetski mediji, a uključujući i prikaz Srbije kao zemlje u kojoj se nesmetano krše ne samo radnička, već i osnovna ljudska prava.
Slobodno se može reći da kineski investitori u Srbiji trenutno uživaju povlašteni status o kakvom i Rusi mogu samo sanjati. U jurnjavi za investicijama Vučić previše ne bira i sa svojom korupcionaškom subraćom spreman je danomice gaziti vlastiti narod za rast BDP-a i vjerojatnu šaku provizija.
I od EU-a je dosad dobio prilične nepovratne novce, a i europske države su pojedinačno u Srbiju imale nezanemarive investicije, no nikad za to njezin predsjednik nije iskazao ni približnu zahvalnost zemljama Zapada.
Prema prošlogodišnjim podacima, dug Srbije prema Kini trenutno iznosi više od tri milijarde dolara. Neki dogovoreni golemi poslovi, poput izgradnje cijelog državnog kanalizacijskog sustava ili beogradskog metroa, u to čak nisu ni ubrojeni. Svi golemi infrastrukturni projekti u prometu i energetici dogovoreni su, inače, s Kinom mimo natječaja. Kad se tome dodaju i krediti Srbije prema Kini koji još nisu došli na naplatu, cifra daleko nadilazi 10 milijardi dolara.
Ukupni iznos kineskih investicija u Srbiju, tvrde upućeni analitičari, iznimno je skroman u odnosu na iznos kredita koje je Srbija dosad uzela od te zemlje. U ovim brojkama leži tajna kineske bezobzirnosti u Srbiji, ali i šutnje njezinih najviših dužnosnika na brojne afere i skandale.
