Koje države skrivaju blago BiH?

Piše: Prof. dr. Enver IMAMOVIĆ

Najveći broj umjetnina, starinskog oružja, povelja, vjerskih knjiga, starih nošnji, arheoloških predmeta i drugih dragocjenosti, što su stoljećima stvarali i posjedovali naši preci, završilo je u inozemstvu. Službene vlasti  ništa ne poduzimaju  se to vrati!

Bosna i Hercegovina pripada skupini zemalja čija je kulturna baština skoro do temelja opljačkana i uništena. Što je u proteklim razdobljima sve odneseno vjerojatno nećemo nikada točno saznati. U posljednje vrijeme uspjelo se ući u trag znatnom broju takvih predmeta. Mnogi od njih su danas svojina pojedinih europskih muzeja, galerija, arhiva, državnih riznica i privatnih zbirki. Može se reći da je bosanskohercegovačko kulturno blago razasuto po čitavoj Europi. Nalazimo ga u Rimu, Bolonji, Veneciji, Moskvi, Beču, Budimpešti, Petrogradu, Istanbulu, Dablinu, Napulju itd.

Bosanske umjetnine u tuđim vitrinama

Razvlačenje tog blaga započelo je još u XV stoljeću, padom Bosne pod Turke. S obzirom da je većina gradova neprijatelju pala u ruke bez borbe, sve riznice, arhivi, umjetnine i drugo, postalo je svojina osvajača. A bilo je toga mnogo. Turski historičar Dursunbeg, koji je sudjelovao u pohodu na Bosnu, zapisao je da se “u gradovima te zemlje našlo toliko blaga i bogatstva da se izbrojati nije moglo”. Po njemu je samo u riznici prijestolnog Bobovca uz ostalo blago pronađen milijun dukata.

Kod turskog osvajača točno se znalo što iz ratnog plijena ide u carsku riznicu, šta vojskovođi a šta vojsci. Zato se može pretpostaviti da je većina dragocjenosti koje su tada u Bosni zaplijenjene prebačeno u Carigrad. Ono što je ostalo, vremenom je razvučeno i nestalo bez traga. S obzirom da još nikada nije izvršena cjelovita inventura carskog arhiva u Istanbulu i Ankari, niti su dostupni popisi sadržaja nekadašnje carske riznice, može se očekivati da će se tamo štošta naći što potječe i iz Bosne. Da su ta očekivanja realna potvrđuju povremene vijesti koje nam stižu. Svojevremeno je tamo otkriven i čuveni Hrvojev misal iz XV stoljeća, a bogumilska vjerska knjiga, Tihoradićevo (Divoševo) Evanđelje iz XIII stoljeća, pronađeno je na jednom drugom mjestu tek 1960. godine.
Blago kraljice Katarine
Pad Bosne pod Turke izazvao je opći metež koji je imao teške posljedice i za sudbinu umjetničkog blaga. Oni koji su bježali iz zemlje, a to su uglavnom bili pripadnici plemstva, sobom su uzimali sve što su mogli ponijeti. Pri tome su dragocjenosti i umjetnine bile na prvom mjestu.
Zna se da je kraljica Katarina, bježeći iz Bosne, ponijela znatnu količinu skupocjenog oružja, ruha, novca, zatim umjetničke slike i dr. Nije zaboravila ni plašt, a ni mač svoga muža, kralja Tomaša, te mnoštvo drugih vrijednih stvari. Većina toga danas se nalazi u vatikanskoj riznici i u crkvi Sv. Jeronima, također u Rimu.

Povelja Kulina bana: Rodni list Bosne i Hercegovine

Nisu ostale pošteđene ni moći svetaca. Tijelo sv. Luke, koje se čuvalo u Jajcu, u istoimenoj crkvi, bježeći iz Bosne ponijela je kraljica Mara, žena smaknutog kralja Stjepana Tomaševića. Dubrovčani su na sve načine pokušavali da ga oni dobiju ali im to nije uspjelo. Ova ga je povjerila na čuvanje franjevcima u Poljicama. Tražili su ga i Mađari. Nudili su joj u zamjenu tri-četiri grada ali je ona to odbila. Tijelo je na koncu završilo u Veneciji, gdje se i danas nalazi.

Mnoga umjetnička djela, kao slike, kaleži, relikvijari, evanđelja, oružje, povelje, i dr., iznošeni su iz Bosne godinama još nakon turskog osvajanja. Na taj način je nestalo i ono što je do tada preostalo. Posebno su bili na meti skupocjeni rukopisi, zbornici i evanđelja. Za nas posebnu vrijednost imaju bogumilske vjerske knjige. Do danas im se ušlo u trag tek dvadesetak, rasute diljem Evrope. U Bosni je ostalo samo jedno, tzv. Čajničko Evanđelje. Nekoliko ih se nalazi u Srbiji i danas su svojina Narodne biblioteke u Beogradu. Tri od njih su uništena prilikom bombardiranja tog grada 1941. godine. Nekoliko primjeraka je dospjelo u makedonske i crnogorske manastire, gdje se i danas nalaze.

Znameniti Hvalov zbornik završio je u Bolonji, a nekoliko takvih obrednih knjiga u Sofiji, Moskvi itd. Jedan primjerak svjetovne literature pisan bosanskim pismom bosančicom (roman o Aleksandru Velikom), završio je u Berlinu. Ogromno blago koje je nekad pripadalo slavnom Husein-begu Gradaščeviću nalazi se u Beču. Unikatni primjerak zlatnika kralja Tvrtka odnesen je iz 1945. godine u Zagreb. Danas se nalazi u Americi. Kosti posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića odnesene su iz Jajca u Hrvatsku u posljednjem ratu i s mukom su vraćene tek prije nekoliko godina.
Stoljetno stvaralaštvo na bubnju

Razvlačenje i preprodavanje bosanskog kulturnog blaga, što je uslijedilo nakon pada Bosne pod Turke, preplavilo je Europu. To je bilo uzelo takvog maha da je dugo vremena djelovala crna burza u kojoj su učestvovali špekulanti i preprodavači iz svih krajeva Europe. Došlo je čak dotle da je na kraju morala intervenirati Sveta Stolica. Papa Pavao II je izdao poslanicu kojom je to osudio i naredio da se s time prekine te da se sve što je izneseno iz Bosne skupi na određeno mjesto i zaštiti.

Crkva Svetog Luke

Sudbina krune bosanskih kraljeva

Spomenimo jedan izuzetno vrijedan i drag nacionalni spomenik kojem se već davno izgubio trag, ali postoji nada da se pronađe. Riječ je o kruni bosanskih kraljeva. Iz historijskih se izvora zna da se ona čuvala u starobosanskoj prijestolnici Bobovcu. Ustvari, postojale su tri krune: prastara banska, stara kraljevska i nova kraljevska. Njima su se krunili svi naši banovi i kraljevi kroz razdoblje od preko 600 godina. Zna se i to da je novu krunu poslao papa Pio II Stjepanu Tomaševiću, koji se njome okrunio 1461. godine.

Po zauzeću Bobovca, bila je zaplijenjena kompletna kraljevska riznica a s njome i kruna, i to je sve postalo svojina turske države. Praksa je bila da se ova vrsta plijena obavezno pošalje u Carigrad, pa se, bez sumnje, tako postupilo i u ovom slučaju. Postoje neki neprovjereni podaci da su neki od bosanskih velikaša navodno uspjeli spasiti krunu, ali je ona ipak kasnije pala Turcima u ruke.

Vijesti o kruni se za duže vrijeme gube, a onda se šezdesetak godina kasnije opet javljaju. Izvještaji kažu da se 1529. godine zatekla u riznici koju je uza se imao sultan Sulejman Veličanstveni, kada je te godine opsjedao Beč. Nakon poraza koji je tu doživio,u zaplijenjenom turskom blagu, navodno je nađena i bosanska kruna, pa je tako došla u posjed austrijskih careva. Ako je to sve tako bilo, onda se i danas nalazi u Beču, što ne bi bilo teško provjeriti kad bi za to postojalo zvanično interesiranje.

Gdje je arhiv srednjovjekovne bosanske države

Za nas je posebno zanimljiva sudbina bosanskog državnog arhiva koji se također čuvao na Bobovcu. Može se samo naslućivati šta se u njemu sve skupilo kroz razdoblje od 600 do 700 godina. Od njega nema nikakvog traga, ali nije isključena mogućnost da se barem jedan njegov dio sačuvao u centralnom carskom arhivu u Istanbulu. Ogromna arhivska zaostavština Turske imperije nije još nikada potpuno sređena i niko živ ne zna šta se tamo sve krije. Neki izvještaji govore da je od svega do sada obrađeno svega sedam posto, mada na tome radi čitava četa ljudi.

Prema nekim informacijama, u pojedinim odjelima tog arhiva ima još neotvorenih kožnih vreća krcatih dokumentima koje su zavezane još prije više stotina godina. Možemo se nadati da će se u toj gomili pronaći nešto što potječe i iz arhiva bosanske dinastije Kotromanića, to jest arhiva stare bosanske države. Raznošenje bosanskog blaga nastavilo se i nakon turskog osvajanja. Godine 1619. general franjevačkog reda u Italiji poslao je naredbu franjevačkim samostanima u Bosni da pošalju u Rim sve umjetnine i dokumente koje imaju u svojim zbirkama i riznicama.

Prilikom provale austrijske vojske u Bosnu 1697. godine pod zapovjedništvom generala Eugena Savojskog, uz druge bosanske gradove opljačkano je i spaljeno i Sarajevo. O tome šta je i koliko toga odneseno pisali su već suvremenici. S vojskom su pri povlačenju otišli mnogi domaći katolici koji su uz ostalo ponijeli mnoge crkvene knjige, crkveno ruho, ikone i dr. U jednom od takvih egzodusa iz okolice Prozora je u dr. polovici 17. stoljeća odnesena slika koja prikazuje Gospu. To je znamenita Sinjska gospa koja se danas nalazi u Sinju.

Mnoge umjetnine odnesene su iz Bosne tek u 19. stoljeću. Austrijske vlasti su 1832. godine zaplijenile ogromno blago koje je pripadalo bosanskom velikašu Husein-begu Gradaščeviću. Kada se nakon neuspjelog pokreta za samostalnost Bosne ispred turskih vlasti sklonio na austrijski teritorij, čim je prešao Savu austrijske vlasti su mu oduzeli sve što je ponio. U sačuvanom zapisniku stoji da mu je tom prilikom oduzeto: 300 zlatnih dukata, 2 vreće srebrenog novca, 2 vreće talira, 2 vreće cvanciga, 2 handžara zlatom okovana, 4 srebrene kubure, 2 sablje draguljima ukrašene, 2 zlatna fišekluka, 7 džeferdara od zlata, 38 pari srebrenih pištolja, 38 pušaka okovanih zlatom i srebrom, 4 ukrašena handžara, 3 koplja, 2 bajraka, 1 zlatna duhankesa, 2 srebrena svijećnjaka, 1 zlatni sahat, 4 zlatom izvezena odijela itd.

Blago franjevačkih samostana u Hrvatskoj

Sredinom tog stoljeća mnoge bogumilske rukopise iz crkava i manastira odnio je u Rusiju Aleksandar Giljferding. Postoji popis šta je sve odneseno. To blago se danas nalazi što u Petersburgu što u Moskvi. Uljane slika iz XIV i XV stoljeća, crkveno ruho, rukopisi i dr, što se stoljećima čuvalo u samostanima u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu, odneseno je 1872. godine u Hrvatsku posredstvom đakovačkog biskupa Štrosmajera. Uvjeravao je naše franjevce da će, tobož, tamo biti sigurnije. Sačuvalo se njegovo jamstveno pismo u kojem stoji da to uzima na „čuvanje“ te da će biti vraćeno „kada jednom Bosna bude svoja“(to jest kada se oslobodi turske vlasti)”. Iako je Bosna davno postala „svoja“ to se sve i danas tamo nalazi, dijelom u zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Muzeju za umjetnost i obrt, u Arheološkom muzeju i drugdje, a da niko ne pokreće pitanje povratka toga. S obzirom da nije ni poklonjeno ni prodano, jasno je da je to još uvijek svojina bosanskog naroda, odnosno države BiH.

Koncem 19. stoljeća iz fojničkog franjevačkog samostana u Budimpeštu je odnesen kraljevski plašt koji je prije 530 godina dobio na dar onovremeni fojnički gvardijan fra Anđel Zvjezdović od mađarskog kralja Matije Korvina. Za našu političku i kulturnu historiju osobitu vrijednost imaju povelje, i to prije svega one koje se odnose na međunarodne ugovore koje je Bosna sklapala s drugim državama. Od njih je najvrjednija povelja Kulina bana izdata Dubrovačkoj Republici 1189.godine. Često se za nju kaže da je to rodni list bosanske državnost. Danas se nalazi u Rusiji a njena dva prijepisa u Hrvatskoj.

Posljednji veliki val raznošenja bosanskohercegovačke kulturne baštine desio se  1878. godine nakon austrijske okupacije Bosne i Hercegovine.  Ono što je do tada preostalo i što je stvarano kroz četristogodišnje razdoblje turske vladavine, a to su: oružje, fermani, orijentalni rukopisi, skupocjeni primjerci nošnje, nakita i dr, odneseno je, bilo da je otkupljivano, uzimano kao pokloni ili plijenjeno. Danas te umjetnine i dragocjenosti ukrašavaju vitrine mnogih zbirki u Austriji, Mađarskoj i Češkoj. Koliko i čega svega tamo ima može se samo pretpostaviti. Većina njihovih vlasnika je anonimna a predmeti nisu obuhvaćeni nikakvom evidencijom.

U posljednje vrijeme mnogim se stvarima ipak ulazi u trag. Tako, dio arhiva srednjovjekovne bosanske države pronađen je u mađarskom gradu Körmendiu, u sastavu porodičnog arhiva mađarskih grofova Vatyanija. Veliki dio arhiva Bosanske franjevačke vikarije pronađen je u Ljubljani gdje se i danas nalazi. U Sofiji je pronađena vjerska bogumilska knjiga iz vremena kralja Tvrtka I. Jedna takva knjiga je pronađena u Dablinu u Irskoj itd.
Nevjerojatno je da nijedna dosadašnja bosanskohercegovačka vlast nije nikada ništa poduzimala da se povrati to blago. Jedini koji s vremena na vrijeme pokušavaju nešto učiniti jesu naši franjevci. Nastoje da im se barem nešto vrati od onog što im je iz samostana odneseno u Hrvatsku posredstvom biskupa Štrosmajera. Na tom su počeli, zapravo, raditi još za Štrosmajerovog života koncem 19. stoljeća.

U to se usključio tada i tek osnovani Zemaljski muzej. Njegov onovremeni direktor dr. Ćiro Truheka vodio je žućnu korespodenciju sa Štrosmajerom i vrlo odrješito inzistirao da se to vrati u Bosnu.  U jednom od pisama piše: “Bila bi sramota po Bosnu da izgubi jedine spomenike iz doba svoje samostalnosti”. Ni Truhelka ni franjevci nisu uspjeli da se to blago vrati u zemlju.
Koliko će se još čekati da zvanične vlasti postave pitanje povratka  našeg nacionalnog blaga iz inozemstva! Kad bi se to pokrenulo i međunarodne konvencije bi nam išle na ruku. Pomoglo bi i to što postoji popis velikog broja odnesenih predmeta s podacima kada i kako je to odneseno, gdje se to danas nalazi, njihove fotografije i drugi korisni podaci. (Projekt vođen od autora ovog napisa financiran od strane Ministartsva obrazovanja i nauke Federacije BiH u kojem su svi relevantni podaci).

Koliko je čega odneseno i gdje se danas to nalazi

U inozemstvu je do sada evidentirano: 56 povelja, 31 papinska bula, 36 bogumilskih vjerskih knjiga, 1 srednjovjekovni roman pisan bosančicom, 2 testamenata, 1 rodoslov „gospode bosanske“, 16 umjetničkih slika, 14 predmeta crkvenog ruha, 3 plašta od kojih 1 kraljevski, 22 umjetnička predmeta od metala, na stotine rimskog i drugog starog novca, na stotine arheoloških predmeta itd. Zemlje u kojima se to blago danas nalazi: Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Slovenija, Bugarska, Grčka,  Turska, Rusija, Irska, Ukrajina,  Austrija, Italija, Njemačka, Mađarska itd. Kada bi se povratio barem dio onoga što je odneseno iz zemlje kroz posljednjih 500 godina trebao nam još jedan Zemaljski muzej da se sve to izloži u njegove vitrine.

Popis blaga koje se nalazi u inozemstvu

Arhivska građa

Povelje

1. Povelja Kulina bana, 12. stoljeće. Postoje tri primjerka. Dva prijepisa originala nalaze se u Dubrovačkom arhivu, treći primjerak koji se smatra originalom ili barem konceptom, nalazi se u Petersburgu u biblioteci Akademije nauka (Gosudarstvena biblioteka) u Rusiji.
2. Povelja kralja Dabiše kćeri Stani, pisana bosančicom, 14. stoljeće, nalazi se u  Bečkom državnom arhivu (Austrija).
3. Povelja kralja Dabiše, izdana Hrvoju Vukčiću, pisana bosančicom, 14. stoljeće, nalati se u Dubrovačkom arhivu (Hrvatska) u Narodnom muizeju u Budimpešti (Mađarska)
4. Povelja braće Sankovića, izdana Dubrovniku, pisana bosančicom, 14. stoljeće, nalazi se u Bečkom državnom arhivu (Austrija).
5. Povelja kralja Stjepana Ostojića, izdana braći Dragišićima, pisana bosančicom, 15. stoljeće, nalazi se u Historijskom institutu Hrvatske akademije znanosti i u mjetnosti u Zagrebu (Hrvatska).
6. Povelja iz arhiva Bosanske franjevačke vikarije. Nalazi se u arhivu Franjevačkog samostana u Gyöngyösu u Mađarskoj (neistraženo)
itd ….