KOMENTAR: Smrt Joze Bogdana nam je pokazala da smo ekonomski nepismeni

Smrt Joze Bogdana ponovno nam je pokazala da smo ekonomski nepismeni i nikako ne možemo biti jednako bogati. Možemo biti samo jednako siromašni. Kao što vidimo na primjeru Venezuele.

Naravno, da bi to zaključili, prvo bi trebali prihvatiti sulude teze socijalista koji tvrde da se uopće može biti jednak. U ekonomskom smislu. Naime, u srijedu je, nažalost, umro Jozo Bogdan. Veliki čovjek iz Širokog Brijega. Imao je jaku tvrtku koja zapošljava puno ljudi.

Starinski kazano, bio je industrijalac. Bavio se preradom aluminija i proizvodio razne materijale koji su se prodavali po cijelom svijetu. Doslovno. Od mehaničkih dijelova za vozila, do otvora i ograda. Od iglice do lokomotive.

U utorak je, neuspješno, prevezen helikopterom iz Mostara na liječenje u Zagreb. Upravo je helikopter uz smrt Joze Bogdana ključna riječ teze iz naslova. Naime, internet je prepun komentara koji idu u smjeru: “Kako se on mogao voziti helikopterom?” ili: “Koliko si njegovih radnika to može priuštiti?”.

Zašto bi si njegovi radnici to uopće trebali moći priuštiti? Odakle u “našem narodu” ta suluda ideja da svi trebamo biti jednaki? Kako to da, nakon gotovo stotinu godina, ljudi još imaju mokre snove o “preraspodjeli dobara”?

Bit je da svatko svoj novac može trošiti kako on želi! Ako ga želi ulagati dalje – neka. Ako ga želi čuvati ispod madraca – neka. Ako ga želi držati u banci i živjeti od dividende – neka. Ako ga želi davati siromašnima – neka.

Ako želi brisati stražnjicu s njim – tko ste kvragu vi da mu kažete da to ne radi?! Upravo su “neoliberali” i “ekstremni bogataši” zaslužni za to da je siromašnih u svijetu sve manje. Upravo oni, koje se najviše proziva, najviše i daju.

Venezuela je zemlja jednakosti. Amerika je zemlja neoliberalnog kapitalizma. Hajde dva puta pogađajte tko više donira? I gdje se bolje živi? Što mislite, onako odokativno, tko je više u životu donirao? Neki klošar koji nema za pivu i psuje na ljude poput Joze Bogdana ili Jozo Bogdan?

Budala i krivih drva kod nas nikada neće nedostajati. Ljudi ne shvaćaju da su ideje socijalizma sulude i da nemaju smisla. Pravilo: Ako radnik FEAL-a nema novca za let helikopterom, ne smije ga imati ni vlasnik – jest bolesno. U svojoj srži bolesno. Takav sustav ne može uspjeti.

Imali smo takav sustav i jednog vladara. Koji je vozao najskuplje mercedese, pušio najskuplje cigare i imao 14 vila. Heeeeeeeeeeej, 14 vila! I to je ta preraspodjela dobara? Ma dajte.

Smrt Joze Bogdana opet nam je pokazala da takvo ekonomsko opredjeljenje nema smisla. FEAL zapošljava jako puno ljudi. Ono što kažu gotovo svi s kojima sam pričao, a da rade tamo, jest da je plaća OK. Da je bolja nego prosječna u državi.

Od te plaće u prosjeku je uvijek živjelo još nekoliko ljudi. Mama, tata, sin, kći, tetka, kako god. Nije li tako kriterij modernih “preraspodjelitelja dobara” zadovoljen? Nije li to bit onoga što, valjda, svi zagovaramo? Ako ja imam puno, imat će još netko. Možda ne puno, ali će imati. Ako ja imam malo ili nimalo kako će itko imati?

Nužno je da se kao društvo oslobodimo tih suludih socijalističkih okova. Nužno je da shvatimo da princip “pravedne raspodjele” nije dobar.

Zašto? Zamislite da ste na ulici. Jedete omiljeni burek iz omiljene pekare. Gladni ste. Pojeli ste do pola i dođe policija. Oduzme vam vašu polovicu i pokloni nekom prosjaku koji nije jeo dva dana. Vi nemate za drugi burek. Ali po mišljenju sustava i države imate dovoljno. Izvolite biti jednako siti (gladni) kao i prosjak!

Iako zvuči ekstremno, to je socijalizam u praksi. To je ono što zagovaraju oni koji se ljute jer se čovjek vlastitim novcem vozio helikopterom. U njihovom sustavu vlasnici tvrtki ne bi imali za vožnju helikopterom. U njihovom sustavu ni radnici ne bi imali za vožnju helikopterom. Nitko ne bi imao ništa. Svi bi bili ekonomski jednaki, ali jednako siromašni. I u tom grmu leži zec.

Nužno je da shvatimo da nije fer da svi imaju isto. Nisu svi isto sposobni. Ako sam ja konobar i uspijem poslužiti šest stolova dok netko posluži dva, zašto bi mi bili jednako plaćeni? Ako sam i kulturan pa dobijem napojnica, zašto ih moram dijeliti s nekim tko je došao neotuširan na posao i uz to mu se ruke tresu? To je socijalizam!

Nužno je da shvatimo da doktori ne zarađuju manje od nogometaša. U prosjeku. Možda u okolici Realovog stadiona da, ali u svjetskom prosjeku – ne! Uzmimo za primjer Modrića koji ‘dere’ milijune. Ti njegovi milijuni su samo onaj mekani jastuk koji vam glava dotakne nakon napornog dana pred san. Vrhunac. Nešto što je došlo uz njegov trud.

Pri tomu mu je, naravno, pomoglo i tržište. Na tržištu Modrićeve usluge vrijede toliko i toliko i Real je spreman platiti ih. U čemu je problem? Ne plaća nitko Modrića tuđim novcem. U svijetu postoje stotine tisuća nogometaša i doktora. Ako je Modrić plaćeniji od šefa neke dječje kirurgije, što mislite je li plaćeniji i onaj nogometaš iz treće lige?

Ako Modrić treba dati dio svog bogatstva potplaćenim doktorima, treba li i ovaj šef kirurgije potplaćenim nogometašima? Bit je da bez slobodnog tržišta možemo biti samo jednako jadni! Nužno je da shvatimo zakone tržišta koje se, kako god okreneš, samoregulira.

Jedino je to put naprijed. Ostalo su sve bajke za odraslu djecu. I tabanje puta nekom novom diktatoru koji će nam pričati priče o radničkoj klasi, a imati 14 vila. Naravno, koje će kupiti našim novcem. Bravarija, naime, na tržištu i nije nešto tražena.

Autor: Ivan Crnjac

Izvor: Direktno.hr