Kristić, Nenadić i hrvatski vitalni interes licemjerno se zlorabe za prljava razračunavanja u Sarajevu!
Gnusna borba do istrebljenja za županijsku lisnicu između ”četvorke”, Narod i pravda, NS, SDP i Neovisna bosanskohercegovačka lista s jedne i ”bošnjačke reprezentacije” koju čine SDA, SBB i DF sa druge strane kulminira ovih dana i što je paradoksalno i tragikomično sve se te mučne stvari odvijaju u danima dok se stanovnici u Sarajevskoj županiji dave od smoga a proračunski korisnici strijepe od prijetnje da još dugo možda neće biti usvojen taj fatalni proračun od oko milijardu maraka. Upravo je to plijen oko kojeg se bezočno ucjenjuju i tuku ”zaraćene” strane. Ali , oni se bratoubilački uništavaju preko ”hrvatskih pleća”.
Proceduralne igre
Danijela Kristić, za jedne legalna predsjedateljica županijske skupštine, Mario Nenadić nesuđeni već donekle i posramljeni županijski premijer i hrvatski vitalni nacionalni interes su licemjerno oružje za prljavo razračunavanje između razjarenih sarajevskih političkih stranaka. Podsjećamo prvi potez su povukli šefovi SDA, SBB i DF, Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić i Željko Komšić perfidnim isturanjem kandidature Maria Nenadića, nekadašnjega županijskoga ministra pravde, kako su pojasnili uglednoga sarajevskoga Hrvata koji je bio i u Armiji BiH, za županijskoga premijera. Samo neupućenima je to izgledalo kao nekakav revolucionarni zaokret u promišljanju i djelovanju bošnjačkih čelnika i pružena ruka najmalobrojnijem narodu u Sarajevu koji će, eto, tobože iako mu ne pripada, ali u znak dobre volje dobiti čovjeka na čelu županijske Vlade. Stvarna je taktika zapravo bila malo primiriti i amortizirati gnjev međunarodne zajednice koja je stala iza Vlade tzv.šestorke bez SDA. Neki kažu da je ”Kvinta” čak i tvorila tu reformsku vlast. Kada su Radončić i Komšić ”izdali” šestorku i kada su SDA, SBB i DF, okupili novu skupštinsku većinu dovoljnu da se smakne Fortina Vlada i predsjedatelj skupštine Elmedin Konaković, lukavi je Konaković kao dobri učenik svoje bivše stranke zavrtio igru sa Hrvatima u županijskoj skupštini. Preduhtirio je nesmotrenu žurbu Izetbegovića, Radončića i Komšića pa je poslovnički briljatno podnio ostavku a poziciju predsjedatelja je prepustio Hrvatici iz Naroda i pravde Danijeli Kristić, a skupštinski pečat je sklonio na sigurno mjesto. Nova većina je pod svaku cijenu željela preuzeti predsjedavanje županijskom skupštinom, međutim u žurbi su zapravo, prema optužbama iz ”četvorke”, ali i tumačenju iz OHR, pribjegli pogibeljnom ”pravnom nasilju”. Ured Visokoga predstavnika je arbitrirao i jasno dao do znanja da je Danijela Kristić još uvijek legalna predsjedateljica županijske skupštine u Sarajevu. Ta je medijacija iz Ureda Valentina Inzka sa podsmijehom dočekana u nekim neutralnim sarajevskim krugovima i protumačena kao svojevrsna ”osveta” veleposlanika zemalja ”Kvinte” Bakiru Izetbegoviću, Fahrudinu Radončiću i Željku Komšiću zbog, za njih, neprihvatljivoga nasrtaja na ”šestorku”. Sukobljeni zastupnici samo što se ne hvataju za vrat, u županiji je na sceni pat pozicija, do sada nezabilježena paraliza institucija. Besramno se neki promoviraju u dušobrižnike i poigravaju sa hrvatskim vitalnim nacionalnim interesom iako je svima odavno razvidno kako niti ”šestorka”, a niti bošnjačka reprezentacija nemaju iskreni i korektni pristup prema interesima Hrvata, ali niti Srba u Sarajevskoj županijskoj vlasti. Dokazali su to u svim ciklusima kod formiranja vlasti.
Nenadić ne može biti premijer?
Nesuđeni premijer Mario Nenadić već mjesecima šuti, sa strane prati okršaje i oko njegovoga imena i čeka rasplet političke drame. Svjesno ili ne, Nenadić ipak neinteligentno dopušta da mu i jedni i drugi prljaju ime i autoritet. Po mnogima on nije uopće trebao niti prihvaćati kandidaturu i upasti u zamku da postane marioneta za gadljiva razračunavanja, ali ako je to već učinio onda je, po istim tezama, krajnji trenutak da već danas kaže dosta i da se povuče iz vonjave političke arene. Tim prije što je sve više onih koji tvrde da Mario Nenadić zapravo i neće nikada biti izabran za županijskoga premijera.
”Ako bi se baš pravno cjepidlačilo i ako bi se preostala ‘četvorka’ u Skupštini ŽS pozvala na vitalni nacionalni interes, teško da bi Mario Nenadić, prema pozitivnim pravnim propisima mogao biti imenovan za premijera, kako je to Željko Komšić pompezno najavio”, upozoravaju pojedini sarajevski analitičari .
”Na rad Vlade zbivanja u Skupštini ne utječu, ali problem može nastati ukoliko posebno SDA nastavi insistirati na djelovanju izvan propisanog okvira. Posljednje mišljenje OHR-a kao vrhovnog autoriteta, tumača Ustava, da je Danijela Kristić jedina legalna i stvarna predsjedateljica Skupštine županije Sarajevo, samo je potvrda onoga što smo svi već znali. Ističem da svaka većina ima pravo da formira vlast, ali nitko, pa ni ta većina nema pravo da provodi pravno nasilje. O tome tko je stvarna većina u Skupštini ŽS pokazat će dani pred nama”, ocijenio je šef SDP-a Nermin Nikšić.
Smatra kako je već jasno da su postupci SDA-ove grupacije zbog brzopletosti i nepoznavanja procedura, a i SDA-ove prakse da misle da mogu raditi kako hoće i do kada hoće, doveli do svojevrsne blokade u radu županijske Skupštine. Bivši učenik SDA Elmedin Konaković lucidno, uz suport ministrice pravde Lejle Brčić vuče ubojite poslovničke poteze. Odlučio je procedurama zaustaviti robusne nalete SDA. Šahovskim rječnikom kazano izvršio je rokadu, pa Danijelu Kristić postavio na čelo Skupštine. Jer, Danijela je Hrvatica, ako je SDA i njeni sateliti krenu rušiti, Konaković će potegnuti vitalni nacionalni interes. Ako je pak ostave na čelu Skupštine, onda ništa od Marija Nenadića na planiranom premijerskom mjestu, a sve zbog nacionalnog balansa. Predsjedatelj skupštine i premijer ne mogu biti iz reda istoga konstitutivnoga naroda. Je li to znak za akciju, kažu uglednome, pravniku Mariju Nenadiću. Kako će se i kada razmrsiti ovaj čvor u Sarajevu nemoguće je predvidjeti. Ali, onaj tko svoju budućnost i korist gradi na tuđoj ”bijedi” i preko, ovoga puta, hrvatskih pleća teško može do sreće i blagostanja. Zato se i pretvorila sarajevska politička pozornica u fekaliju i čemerno bratobilačko mrcvarenje za plijen.
