Ljubuški- Čovićeva “mobilizacija” je samo spin
Osudu odlaska na proslavu entiteta RS od strane Sarajeva predsjednik HDZ BiH Dragan Čović je očekivao. Očekivao je javnu osudu jednog djela Hrvata izvan i unutar stranke, ali ga to nije zabrinjavalo. S njima se on lako obračuna i ušutka ih. Ali, nije očekivao ovako veliku osudu u Hrvatskoj i EU. Njegova politička kohabitacija sa Srbima sada je otvorila oči Hrvatima u Hrvatskoj i svijetu i ta činjenica ga je osobito zabrinula. Na te osude Čović nije uspio suvislo odgovoriti.
Njegovi vjerni pratitelji su pokušavali obraniti vožda i dobročinitelja, ali su potom utihnuli, upravo zbog prejakih argumenata kritičara, smjene veleposlanika Hrvatske u Sarajevu i jasne mimike i očite političke odstupnice hrvatskog državnog vrha od njegove politike.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je našao vremena stati u Čovićevu obranu, uz sve obaveze koje je imao oko klanjanja caru Putinu.
Hrvatski premijer je, izjavom kako mu je poznat čest odlazak Čovića u Banja Luku, dao do znanja kako mu Čovićeva politika nije nepoznanica. Iz toga se može iščitati činjenica kako se Čović već duže vremena politički prati, te procjenjuje odraz njegovih postupaka na politički i svaki drugi interes Hrvata.
Dojam je kako je Čović trenutno bliži Beogradu no Zagrebu.
Loš i očekivan politički spin
U svjetlu političkih reakcija i trendova, za HDZ BiH i Dragana Čovića važnim postaje čak i HDZ1990. Ova sve slabija stranka na izumiranju, je postala HDZ-ova “trula kobila”. Za preživljavanje, Čoviću je postao bitan i bilo kakav sporazum s bilo kim, pa i s HDZ 1990, a HDZ 1990, nakon trošarina i očekivanog fijaska na izborima, treba izvor bar minimalnih prihoda i priznanje važnosti, pa makar i od pogubljenog Čovića.
U ovom odnosu se zrcali sva bijeda hrvatske politike u BiH. Čović se, u svojoj provincijskoj dnevno-interesnoj politici nije domislio kako Hrvati zapravo trebaju politiku na razini europskih normi, gospodarskog razvoja i širom otvorenu prema vanjskoj politici RH. On i dalje nastavlja voditi hrvatsku politiku u BiH podređenu interesom nekoliko osoba kojima se okružio. Takva politika je dovela do kraha gospodarstva, osim bogaćenja nekoliko osoba oko Čovića, kraha obrazovanja s lažnim diplomama iz Beograda, Banja Luke i privatnih tvornica diploma u Hercegovini, kriminalnog kraha braniteljskih statusa, praćenim potpunim i sramotnim prepravljanjem povijesti organizatora otpora. Još su faraoni krivotvorili povijest klešući svoja imena preko imena svojih prethodnika na obeliscima, još je Staljin s fotografija uklanjao suradnike koji su pali u nemilost, naši će “otporaši” morati sebe ugrađivati u situacije i dodavati na fotografije s početka rata. Srećom pa je tehnologija uznapredovala.
Zar ovo nije upravo ono što protivnici Hrvata i priželjkuju? Kako velikosrbima, tako i velikobošnjačkim domaćim i proturskim iluzionistima, ovakvi slabi, korumpirani i ucijenjeni Hrvati su više nego dobrodošli. Pokazalo se to aktualnim aferama koje su samo vrh ledene sante korumpiranog brijega u kojoj je ključni arhitekta upravo Čović. Uostalom, Čoviću Sarajevo treba više no Zagreb i Beograd zajedno, jer bez utjecaja u Sarajevu afere bi se mogle i istraživati.
Okupljanje ostatka ostataka hrvatskih političkih stranaka i najavljeni sabor HNS-a, samo su smokvin list – spinovi Dragana Čovića kojim želi poništiti, ili bar zamagliti štetu učinjenu odlaskom u Banja Luku i povratiti izgubljeni utjecaj na Sarajevo. Za usavršavanje proizvodnje spinova HDZ-u i treba Sveučilište u Mostaru s najjačim fakultetom filozofije i odnosa s javnošću.
A vodstvo “devedesetke” je gurnulo stranku put odumiranja, poput niza drugih stranaka, pristajući na ulogu smokvinog lista, itekako svjesni na koje mjesto se on stavlja. Tih par fotelja, naknada ili plaća, koliko god da su uspjeli utržiti u ovoj transakciji, su im najvjerojatnije posljednje što će ikada napraviti u politici. Kao što se jedan njihov istaknuti član predstavlja “bivšim poduzetnikom”, tako će se i oni, skoro, predstavljati, “bivšim političarima”. Osim ako ne krenu stopama svoga utemeljitelja i svjetlonoše dičnog Bože Ljubića.
