Lučićeva koalicija kao najveći iskorak u političkom pluralizmu nakon dvadeset godina
Politička scena Hrvata u Bosni i Hercegovini ulazi u razdoblje koje mnogi analitičari opisuju kao najdublju demokratsku transformaciju u posljednjim desetljećima. Nakon dugog razdoblja dominacije jednog Vladara, u kojem je pluralizam bio lažno predstavljan i eutanaziran kroz djelovanje takozvanog Hrvatskog narodnog sabora, pojavljuje se široka koalicija okupljena oko neovisnog kandidata, generala HVO‑a Zdenka Lučića.
Po izjavama političkih aktera i dostupnim anketama, Lučić trenutno uvjerljivo vodi među biračima u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. To je podatak koji je, prema mišljenju analitičara, otvorio prostor za potpuno novu dinamiku, onu u kojoj se hrvatski politički identitet više ne svodi na jednopartijski monopol, nego na demokratsko natjecanje različitih opcija.
Veliki broj hrvatskih stranaka, od Petorke do ostalih utjecajnih hrvatskih opcija javno je podržao Lučićevu kandidaturu. Potporu Lučiću dali su: HDZ 1990 s gospodinom Ilijom Cvitanovićem, HRS na čelu sa gospodinom Slavenom Ragužem, HSS s gospodinom Marijom Karamatićem HNP gospodina Ivana Vukadina, HDS gospodina Ive Tadića, Čapljinska neovisna stranka gospodina Pere Previšića, Ramska narodna stranka gospodina Joze Ivančevića, HSS Braće Radić gospodina Peje Mendeša, Posavska stranka s gospodinom Ninoslavom Sušilovićem, istaknuti pojedinci pravaških opcija sa svojim renomeom u Hercegovini i Središnjoj Bosni, gospoda Stanko Primorac Ćane i Marinko Ilijašević, koji su jasno kazali kako ne žele biti ukras takozvanog HNS-a, zatim i neumski vijećnik i poduzetnik gospodin Stipe Ćapeta. Takvo okupljanje, tvrde politički komentatori, predstavlja najširu hrvatsku političku koaliciju izvan HDZ‑a BiH u povijesti postdaytonske Bosne i Hercegovine. Ono što je još važnije, ovaj proces nije rezultat pritiska, straha ili discipliniranja, nego demokratskog konsenzusa. Ovom širokom hrvatskom koalicijom birači dobivaju ono što im je godinama nedostajalo, a to je stvaran izbor. Po informacijama koje kruže među dobro upućenim političkim krugovima, brigadni general HVO‑a Zdenko Lučić priprema politički događaj koji bi mogao preoblikovati hrvatski politički prostor u Bosni i Hercegovini.
Polovicom kolovoza, kako doznaje OTPOR, planira se održavanje Svehrvatskog sabora Bosne i Hercegovine u Sarajevu, skupa na kojem bi se okupile mnogobrojne hrvatske opcije koje su posljednjih mjeseci stale iza Lučićeve neovisne kandidature za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, uz još stranaka i istaknutih pojedinaca iznenađenja koja će se pojaviti na tom skupu. Prema tumačenjima političkih komentatora, Lučić ovim potezom želi pokazati kako njegova opcija ima širi demokratski legitimitet od onoga što je Čović godinama lažno predstavljao kao “jedini hrvatski politički blok”, takozvani Hrvatski narodni sabor. Sugovornici iz političkih stranaka koje podržavaju Lučića tvrde kako je cilj skupa pokazati hrvatskom biračkom tijelu da pluralizam postoji, da je živ i da ga više nije moguće gušiti etiketiranjem, pritiscima ili discipliniranjem. Simbolika planiranog Svehrvatskog sabora Bosne i Hercegovine je i činjenica da je upravo u Sarajevu Zdenko Lučić izabran 1997. godine za predsjednika mladeži HDZ BiH uz nazočnost delegacije HDZ-a Hrvatske u svojstvu izaslanika predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Činjenica je kako je Dragan Čović godinama gradio lažni narativ o “jedinstvu hrvatskog političkog tijela”, a sada se suočava s realnošću koju je nemoguće ignorirati. Široka potpora Lučiću pokazuje kako se hrvatski politički pluralizam na čelu s Lučićem ne samo vratio, nego je postao dominantna snaga. Izvori bliski vidno potresenom HDZ‑u BiH navode da su svjesni kako ovakav razvoj događaja mijenja odnose moći, ne samo u utrci za Predsjedništvo, nego i u budućim pregovorima nakon listopadskih izbora o Vladi Federacije BiH. Jednako tako mijenjaju se odnosi moći i utjecaja iz Banskih dvora i Pantovčaka, uzimajući u obzir izvorni hrvatski background Zdenka Lučića kao utemeljitelja HDZ-a.
Pluralizam u bosanskohercegovačkih Hrvata više nije prijetnja, nego nova politička realnost. Svehrvatski sabor, široka koalicija, informacije s terena i rezultati anketa koji pokazuju zavidnu prednost Lučića, zajedno označavaju početak razdoblja u kojem hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ponovno dobiva ono što je temelj svake demokracije: pravo na izbor i pravo na političku raznolikost. Pluralizam se vratio, a politička scena Hrvata u Bosni i Hercegovini zasigurno više neće biti ista.
Sandra Nižić / OTPOR.Media
