SVE ZA MANDAT Božo Ljubić i Davor Čordaš protiv Glasnovića – loš pokušaj sa suprotnim učinkom
Strah od gubitka mandata nagna na potez očajnika, pa makar isti bio potpuno sulud i netočan. Tako bi se mogao okarakterizirati i najnoviji istup nositelja liste HDZ-a za XI izbornu jedinicu Bože Ljubića kao i drugog po redu ministra HDZ-a Davora Čordaša u vladi Milorada Dodika u RS-u.
Piše: Vera Soldo/Republikainfo.com
Naime, dr. Ljubić koji se netom prije raspuštanja Sabora RH, kao zastupnik HDZ-a zalagao za veliku koaliciju HDZ-SDA, pribjegao je očajničkom, deplasiranom potezu kazavši kako je “svaki glas koji nije za HDZ – glas za SDP”.
Brojne su reakcije na ovu tvrdnju, od toga da ničim argumentirane, sebeljubne i bahate, do toga da je Glasnović iskreniji tuđmanist nego mnogi s liste nereformiranog, godinama zarobljenog HDZ-a BiH.
Očito je da je Ljubiću i Čordašu loš potez pokušaj blaćenja jednog od najomiljenijih hrvatskih generala. Bivšem predsjedniku HDZ 1990 koji je u zajedničkoj kampanji s HSP-om BiH 2010. na općim izborima u BiH predvodio iznimno grubu kampanju protiv HDZ-a i predsjednika Dragana Čovića, ne može se pripisati dosljednost jer je samo mjesec dana nakon izbora s tom strankom i tim predsjednikom potpisao je koaliciju.
Mora se priznati nadljudska diplomacija predsjednika HDZ-a BiH kada je bio u stanju “progutati” Ljubićeve predizborne istupe.
Nakon ovog istupa sada mu se “vadi iz naftalina” da je bio jedna od ključnih osoba u aferi ‘Fimi media’ protiv bivšeg premijera Ive Sanadera nakon što je krunski svjedok Mladen Barišić na sudu izjavio da mu je, po Sanaderovu nalogu, iz Zagreba u Široki Brijeg odnio kofer novca za formiranje stranke.
Dugo će se i pamtiti njegova “povijesna izjava” na posljednjoj sjednici Hrvatskog sabora u raspuštanju kada je licemjerno izjavio “da Hrvatska ne može pomoći sebi, a kamoli Hrvatima u BiH” kao i epitet najskupljeg saborskog zastupnika. No, ta ista Hrvatska i danas mu uredno na račun isplaćuje novac za saborski mandat.
Unatoč razumijevanju da je u tijeku predizborna kampanja kada je za svaki glas dopušteno sve, kada se za svakog kandidata može izvući nevjerojatnog “prljavog rublja”, prošlih izjava, pa i vrlo pikantnih obiteljskih skandala, razina ovakve komunikacije za ozbiljnog političara nije najbolje rješenje jer stvara upravo suprotnu reakciju, pogotovo ako je riječ o ne previše omiljenim političarima, za koje “stari HDZ-ovci” drže da su “pobjegulje”.
U kontekstu “omiljenosti”, zanimljivo je kako je i sami HDZ BiH na svojoj službenoj stranici objavio Ljubićevu zahvalu biračima na prošlim izborima, uz koju njegovu fotografiju. Ova neukusna objava sada je uklonjena sa službene stranice stranke. Mnogim medijima ovakav pristup bio je, u najmanju ruku, neprimjeren te su se poslužili drugom fotografijom.
Također se mora priznati i da rezultati Davora Čordaša, Hrvata i HDZ-ovca, a ministra za izbjegle i raseljene osobe u vladi Republike Srpske čija obitelj živi u Mostaru, nisu posebno impresivni s obzirom na činjenicu da, a po riječima biskupa Franje Komarice, danas živi manje Hrvata nego što je to bilo nakon njihovog progona iz tog entiteta 1995. godine.
“Imamo sada manje vjernika na području banjolučke biskupije nego što je bilo koncem 1995. Gdje je tu održivi povratak? Od prijeratnih oko 220.000 Hrvata katolika na području Republike Srpske prema podacima Katoličke Crkve danas živi tek njih oko 12.000. Mi smo u našem gradu i kraju svjedoci da su brojni mirotvorci nasilno protjerani i da im je sve do sada onemogućen održivi povratak u njihova rodna mjesta. Prema međunarodnom pravu, to je zločin – genocid za koji netko mora odgovarati”, rekao je svojedobno Komarica.
U RS-u je HDZ BiH, kao najjača hrvatska stranka koja je naon prošlih izbora u cijelosti preuzela odgovornost za Hrvate u BiH, pristao na ‘deal’ sa SNSD-om Milorada Dodika ograničivši se na političke mrvice iz tko zna kojih razloga, iako su Hrvati (kao i Srbi i Bošnjaci) i u tom entitetu konstitutivan narod.
Prema tome, resor ministra za izbjeglice i raseljene ustupljen Hrvatima može se shvatiti samo kao najgore izrugivanje hrvatskog naroda u Srpskoj.
I na kraju, što su to Čordaš i Ljubić Hrvatima u BiH u svojim dosadašnjim političkim karijerama posebno pridonijeli, osim što im godinama lukavo uzimaju? Nije smak svijet ako ima “pokoji” Hrvat i mimo skuta HDZ-a koji, iako najjača stranka, ne bi trebao tražiti apsolutni ekskluzivitet zastupanja hrvatskog političkog bića. Zar ga to, na kraju krajeva, ne čini najodgovornijim za sve nedaće koje godinama trpi najmalobrojniji narod, dok odgovornost koju (začudo) vrlo rado svaljuju na ostale?
General Glasnović, kao i tisuće njegovih i ostalih vojnika, a i drugih domoljuba u BiH, bili su spremni dati svoj život za Hrvate u BiH.
Jesu li upravo to bili spremni i Čordaš i Ljubić kao i mnoge današnje vodeće perjanice hrvatske politike u BiH, iako su 1991/1992. bili davno napunili 18?
Ćiro: Nisu zaslužili sva tri mandata
Zanimljivu izjavu u intervjuu za portal Dnevno.ba dao je i Miroslav Čiro Blažević, nositelj liste Milana Bandića za XI. izbornu jedinicu.
“Božo je doktor, je li? Želim mu sve najbolje, ali bi bilo smiono i prepotentno ako bi oni očekivali sva tri mandata, jer oni to nisu zaslužili zato što se ništa nisu izborili i napravili tolike godine za ovaj narod, odnosno dok su bili na vlasti. Nisu znali izjednačiti hrvatsku vojsku s borcima HVO-a, smanjili su broj zastupničkih mjesta za dijasporu sa 7 na svega 3 mjesta. Dezavuirali su ovaj narod i napravili ga neznatnim. I sad ćemo glasovati za njih? Pitajte Sanadera i ove koji su donijeli tako abnormalne odluke treba li za njih glasati? Ja sam HDZ-ovac, ali da sam ovdje otac nekih sinova rekao bih – Ne za HDZ, oni trebaju biti kažnjeni”.
