Metoda prijepisa i neka obilježja matičnih upisa
Ćirilica, pismo zasnovano na grčkim slovima, a namijenjeno Slavenima imalo je različit razvitak među pojedinim narodima. Ćirilicom, jednim od svoja tri pisma, Hrvati su se služili od srednjeg vijeka. Kulturološki utjecaji sa zapada bili su odlučujući za konačno usvajanje latiničnog pisma, a ćirilici ili „arvatskom pismu“[1] trajanje su do početka 19. stoljeća produljile crkvene matične knjige. To pismo će tek 1888. fra Stipan Zlatović zvati bosanicom,[2] a Ćiro Truhelka (1865.-1942.) počet će koristiti danas poznatije ime bosančica.
Piše: Anto Ivić
Bosanica nije potpuno fonetsko pismo, i ne postoji jednoznačno preslikavanja u suvremenu latinicu. Ovdje je korištena metoda transliteracije koja odgovara korektnoj glasovnoj interpretaciji suvremenog latiničnog pisma. To se posebno odnosi na prijepis istih slova za različite glasove, „ć“ i „đ“, „č“ i „dž“, ali isto tako i na glas „j“ označavan grafemom „i“ kada se ne nalazi između vokala (npr. ime Jela umjesto Iela, Jure umjesto Iure).
Izvorna numeracija je arapskim znamenkama, uz korištenje bosaničnog „i“ ne kao desetice, već oznake za 1. Korišteno je suvremeno označavanje interpunkcijskih znakova, a elaboracija ostalih karakteristika teksta zahtijevala bi više prostora, što nije prvenstveni cilj rada. Dominanto obilježje jezika koje otkrivaju ovi, kao i sačuvani matični upisi iz ostalih župa u 18. stoljeću, ikavski je izgovor, šćakavskog, odnosno zapadnoštokavskog narječja, kao nekadašnja karakteristika šireg prostora. Zabilježena prezimena i mjesta iz kojih su bile navedene osobe, sastavni su dio prezimenika prikazanog u Prilogu VII.
Metoda prikaza prijepisa matičnih upisa u Prilozima III., IV. i V. koji se odnose na župu Rama:
Prijepis ćiriličnog teksta
Latinična slova u ćiriličnom tekstu
Test koji je prekrižen u izvorniku
(nečitko, najvjerojatnije)
/umetnuto jer nedostaje, dio skraćenica/
[nedostaje tekst zbog fizičkog oštećenja lista]
- Redni broj tekstualne cjeline, dijela ili cijele stranice
na presavijenoj dvolisnici fra Martina Gabrića
- Jedinstven redni broj kao referenca u ovom prijepisu
- Redni broj upisa u matici
[1] Julijan JELENIĆ, Spomenici, 305. 27. rujna 1808., glagoljaš don Ilija Jurčević moli makarskog kanonika da mu piše „slovim arvackim“.
[2] Stipan ZLATOVIĆ, Franovci države Presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb 1888., passim.
