NA DANAŠNJI DAN 1994. GODINE Mudžahedini i Armija RBiH ubili 27 Hrvata u zaseoku Buhine Kuće kod Viteza

Pripadnici odreda ‘El Mudžahid’ (iz sastava 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH) i specijalci MUP-a “RBIH” kojima je zapovijedao Dragan Vikić, ubili su 27 Hrvata u zaseoku Buhine Kuće kod Viteza. Ranjeno ih je 35 , nestalo je 17 civila, a 13 žena odvedeno je u susjedno Sivrino Selo gdje su zatvorene u logor i mučene.

Prošlo je 25 godina od još jednog nekažnjenog zločina bošnjačko-muslimanskih snaga nad Hrvatima u Srednjoj Bosni. Tijekom ratnih sukoba između Armije RBiH i HVO-a, 9. siječnja 1994. godine, u Buhinim Kućama ubijeno je 27 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti.

Među ubijenim bilo je i djece. Najmlađa žrtva bio je Danijel Grbavac koji je u dobi od dvije godine ubijen u naručju oca pred kućnim pragom netom prije nego što mu je rafalima pokošena majka. “Iza te kuće moja supruga je pokošena rafalom, a ja sam pogođen u lijevu nadlakticu, na kojoj mi je dijete bilo naslonjeno. Ubili su mi dijete u naručju. Bezglavo sam trčao po dvorištu, pobješnjeli muslimanski vojnici trčali su u smjeru dječjeg plača. ‘Poklati!’ ‘Spaliti sve!’ ‘Allahu ekber!’, čuo sam povike bijesnih vojnika”, dio je iskaza preživjelog svjedoka iz Buhinih Kuća koji je ostao bez supruge i jedinog djeteta.

Najteži dani u obrani Viteza i Lašvanske doline

Taj 9. siječnja 1994. godine pripada jednim od najtežih dana u obrani već 316 dana opkoljenog i blokiranog Viteza i Lašvanske doline jer je upadom u Buhine Kuće presječena komunikacija odnosno žila kucavica, Vitez – Busovača. Krajnji cilj bošnjačke vojske bio je presjeći Lašvansku dolinu na dva dijela i slomiti ionako tešku obranu na tom području. Na sreću, to se nije dogodilo jer je HVO uspio sloboditi Buhine Kuće i Zavrtaljku i vratiti pod kontrolu prometnicu Vitez – Busovača.

Unatoč informacijama i iskazima preživjelih kako je u pokolju u zaseoku Buhine Kuće, 9. siječnja 1994. godine, sudjelovala i jedinica za posebne namjene MUP-a “RBiH” kojom je zapovijedao Dragan Vikić, ni njemu niti bilo kojem vojnom zapovjedniku ili počinitelju tog zločina nikad nije suđeno za ovaj zločin.

Uz Dragana Vikića, Hrvati Srednje Bosne smatraju jednim od glavnih krivaca za zločine u tom dijelu BiH Džemala Merdana, zamjenika zapovjednika 3. korpusa 7. muslimanske brigade “AR BiH”, poznatog i po pokolju u Križančevu Selu. Umjesto na optuženičkoj klipi, Merdan je bio svjedok u haškom postupku protiv Darija Kordića.

Stradanja Hrvata slabo poznata i nekažnjena

Prema podacima hrvatske strane, napadne operacije Armije BiH u središnjoj Bosni počele su sredinom siječnja 1993., a nastavile su se do travnja 1994., do potpisivanja Washingtonskog sporazuma o uspostavi hrvatsko-bošnjačke Federacije BiH. U tim operacijama protjerano je ili izbjeglo 152.950 Hrvata, ubijeno je 1051 civila, od toga 121 dijete, a ubijena su i 644 zarobljena vojnika HVO-a.

Publicist Zvonimir Čilić, dragovoljac Domovinskog rata i član zapovjedništva Viteške brigade HVO-a čiji su pripadnici ubijeni u krvavom pohodu Trećeg korpusa Armije BiH-a na Križančevo Selo, kada smo razgovarali o nekažnjavanju tih zločina nad Hrvatima, rekao nam je kako je od prvog dana različit tretman žrtava na bošnjačkoj strani i onih na hrvatskoj strani. Hrvatske žrtve, istaknuo je tada, uvijek su nekako bile u drugom planu; zanemarivane i podcjenjivane.

Dok je ratni zločin u Ahmićima dio ratne kronologije u BiH, stradanja Hrvata u Buhinim Kućama, Križančevu Selu i u cijeloj Lašvanskoj dolini, ostala su ne samo slabo poznata nego i nekažnjena.