Na današnji dan rođen Karol Józef Wojtyła (1920.)
Njegov je otac bio dočasnik u austrougarskoj vojsci, a zatim časnik u vojsci Republike Poljske, gdje se uspeo do čina satnika. Kad je bio dječak od milja su ga zvali Lolek (skraćeno od Karol, kao što je Bolek skraćeno od Boleslav). Majka je budućem Rimskom biskupu umrla kad mu je bilo samo osam godina.
Kao dječak, Karol je često igrao nogomet i to na poziciji vratara. U mladosti je pokazao neobičan talent za jezike te je naposljetku naučio govoriti čak devet, a stekao je i pasivno znanje još nekoliko njih.
Nakon završetka studija na višoj školi Marcin Wadowita u Wadowicama 1938. upisao se na sveučilište Jagiellonian u Krakowu. Kad su nacisti zatvorili sveučilište 1939., mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici Solvay kako bi mogao zaraditi za život te izbjeći deportaciju.
Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakowske nadbiskupije. Nakon rata nastavio je studij na krakowskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakowu 1. studenoga 1946.
Poznavajući Wojtyłine iznimne sposobnosti i darovitost, tadašnji krakowski nadbiskup kard. Adam Stefan Sapieha Wojtyłu šalje na studij u Rim, gdje je postigao doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima Sv. Ivana od Križa. Iste godine vratio se u Poljsku gdje je obavljao službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakowu. Kasnije je postao profesorom iz moralne i etičke teologije na krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.
U 38. godini života, 4. srpnja 1958., Wojtyła je postao najmlađi poljski biskup
Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu po rukama nadbiskupa Eugeniusza Baziaka. Šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenovao ga je krakowskim nadbiskupom. Pavao VI. kreirao ga je i kardinalom 26. lipnja 1967.
Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugome vatikanskom koncilu (1962.-1965.) pruživši važni prinos u izradi konstitucije Gaudium et spes. Kard. Wojtyła sudjelovao je također na pet skupština Biskupskih sinoda prije svoje papinske službe.
Nakon smrti pape Pavla VI. 6. kolovoza 1978. naslijedio ga je, ali samo na 33 dana, kard. Albino Luciani – Ivan Pavao I., no on je umro u noći s 28. na 29. rujna 1978. i već 14. listopada otvorena je nova konklava.
Dva dana kasnije, 16. listopada, Karol Wojtyła izabran je za Papu. Nakon punih 455 godina izbor je pao na netalijana, prvoga slavenskog papu u povijesti.
Po mnogim je stvarima bio poznat i ostaje u srcima suvremenika kao izuzetan čovjek, putnik i svetac
Za vrijeme pontifikata bio je na 104 apostolska putovanja. Pohodio je Hrvatsku 1998. kada je blaženim proglasio kardinala Alojzija Stepinca. Pohodio je BiH dva puta te proglasio Ivana Merza blaženim.
Objavio je 14 enciklika, 41 apostolsko pismo te nekoliko knjiga. Proglasio je velik broj svetaca i blaženika, nadmašivši u tome sve svoje prethodnike zajedno. Održao je brojne konzistorije na kojima je kreirao više od 200 kardinala, a s njim se ukupno srelo više od 300 milijuna ljudi. Utemeljio je Papinsku akademiju za život, Papinsku akademiju za društvene znanosti i ustanovio Svjetski dan bolesnika i Svjetski dan mladih.
U subotu, 2. travnja 2005. godine, u 21 sat i 37 minuta, u trenutku smrti Ivana Pavla II. u privatnim vatikanskim odajama, uz njega su u duhu i molitvi bili vjernici širom svijeta, osobito stotine tisuća na Trgu Sv. Petra.
Blagdan Sv. Ivana Pavla II. obilježava se 20. listopada kada je 1978. prvi puta slavio misu kao poglavar Katoličke Crkve.
Izvor: Katolički tjednik
){kind=link}