Na kojim voćnim vrstama se skraćuje centralna grana
Rezidba voća predstavlja jednu od najvažnijih mjera za ostvarivanje rodnosti. Voćari kažu da je bolja bilo kakva rezidba nego njen izostanak.
Ovo se posebno odnosi na godine kada voćke nemaju rod i kada hranjiva odlaze više na formiranje lisne mase, odnosno, veću bujnost.
Na većini koštičavih, ponekoj jabučastoj i suptropskoj voćnoj vrsti, poželjno je skratiti centralnu granu kako bi se potaknulo bolje grananje i prinos na stablima. – piše Agroklub.com
Komercijalne sorte vole provodnicu
Svaka voćna vrsta ima specifičnosti što se tiče rezidbe. Komercijalne sorte jabuka, krušaka i šljiva režu se tako što se ostavi centralna grana, provodnica, koja se skraćuje u prvoj godini nakon sadnje, a kasnije se prevodi na jednu bočnu granu koja ju zamjenjuje.
Ostale grane koje nastaju iz rezova povijaju se pod kutom od 90 stupnjeva kod jabuka i krušaka, a kod šljiva 60 stupnjeva. Pri vrhu se ostavlja nekoliko kraćih jednogodišnjih ili dvogodišnjih grančica.
Najvažnije je da zbog težeg branja, visina ne prelazi više od tri i po ili četiri metra, jer velika većina voćara nema platforme za berbu plodova. Sa strane se ostavlja 10 do 15 skeletnih grana koje nose većinu roda i koje se skraćuju na kraće, bočne grane, a nakon četvrte ili pete godine, vade se do osnove.
Kotlasta krošnja za autohtone sorte
Autohtone sorte jabuka i krušaka mogu se rezati po istom principu ili se ostave tri do četiri jake grane koje će biti na približno jednakom razmaku i izgledom ličiti na kotlastu krošnju, odnosno, kotlastu vazu i biti u mogućnosti nositi više roda.
Drugim riječima imali bi tri do četiri provodnice na stablu. Dunja, kao jabučasta voćka, također podnosi takvu rezidbu, kao i savka (požegača), sorta šljiva.
Od ostalih koštičavih voćaka višnja i trešnja mogu se rezati na oba načina, dakle da se ostavi jedna ili više provodnica, mada se u praksi više preporučuje jedna provodnica s tanjim rodnim granama pri vrhu. Breskva i marelica najviše vole, kao i dunja, kotlastu krošnju.
Jake grane za suptropske voćke
Isto je sa suptropskim voćnim vrstama. Dakle, smokve, agrumi u koje spadaju nar i mandarine, također najviše vole uzgojni oblik kotlaste krošnje. Ovaj oblik podrazumijeva da se poslije sadnje sadnica prikrati na 80 centimetara. Tijekom godine, pošto je rez jak, biraju se tri, najviše četiri grane, odnosno, mladica koje su na jednakom razmaku i međusobno su pod kutom od 120 stupnjeva.
U drugoj godini nakon sadnje ti izbojci, tj. ljetorasti se skraćuju kako bi se formirale sekundarne grane koje će nositi najviše roda. Mandarine, naranče i limun imaju robusna, visoka i razgranata stabla s mnogo plodova i zato je važno da imaju jake grane koje će nositi rod.
Kod njih će skoro sav rod biti na rubovima krošnje. Ono što je najvažnije kod svih rezidbi je da bi krošnja trebala biti koliko toliko otvorena kako bi sunčevi zraci mogli lakše prodirati u njenu unutrašnjost jer svako zatvaranje krošnje zahtijeva više borbe protiv kukaca i bolesti. Zid od lišća i grana sprječava 100% prodiranje zaštitnih sredstava u unutrašnjost krošnje.
Smokva je također voćka s razgranatom krošnjom i s mnoštvom izdanaka koji stvaraju jake debele grane, šireći se na sve strane. Može se ostaviti i pet do šest grana koje bi se u visinu rezidbom trebale kratiti na dohvat ruke, tj. dokle se može dohvatiti škarama, a da se rezidbom na bočne grane spriječi pretjerano širenje krošnje u širinu.
Treba imati na umu da smokvin korijen može biti toliko jak da može podići beton iznad sebe. Zato je važno da voćka ne ide pretjerano u širinu.
