Ne mogu svi stati u crkvu

Ne mogu svi stati u crkvu

Rama je polako zaboravljala četnički pokolj i ratna stradanja. Djeca su narasla i postali su momci i muževi. Išli su u inozemstvo, ali ostajalo ih je i kod kuće. Za većih svetkovina nikad nisu svi mogli stati u crkvu. Znalo se po dvjesto do tristo muškaraca naći pred crkvom i slušati misu. Zanimljivo je pak da samo muškarci nisu mogli stati u crkvu. Naime, ramski ženski svijet dolazi u crkvu mnogo ranije, prije početka mise. Treba najprije “pozdraviti Gospu”, izmoliti određene molitve pa tek onda očekivati kad će “izaći pratar”. Muškarci pak ili kasnije stižu ili se zadržavaju razgovajući i pušeći pred crkvom i ulaze u nju tek kad vide da je svećenik izišao iz samostana i krenuo u crkvu.

Nakon rata u Rami se nije održavala procesija. Nakon mise održavao se mladim nedjeljama blagoslov s Presvetim, ali procesije izvan crkvenog okvira nije bilo. Prva tjelovska procesija se održala tek 28. svibnja 1967. godine. Bilo je nekoliko stotina školske mladeži koju je organizirao fra Gabrijel Tomić. Napravio je mnogo zastava i plakata, što je svijet oduševljeno prihvatio. Fra Gabrijel je također oduševio puk za Treći red. Na svetkovinu Bezgrešnog Začeća bilo je oblačenje za Treći red. Obuklo se 208 novih članova i, što je važno istaknuti, među njima je bilo vrlo mnogo djevojaka i desetak mladića. Dotada se smatralo da u Treći red spada uglavnom stariji ženski svijet.

 

Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing