Obilježena 30. obljetnica od izlaska hrvatskih zarobljnika iz logora „Stadion“ u Bugojnu
U organizaciji Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata Bugojno i Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH obilježena je 30. obljetnica razmjene bugojanskih logoraša na blagdan svetog Josipa 19. ožujka 2024. godine.
Obilježavanje je započelo dan ranije, 18. ožujka 2024. godine prikazivanjem filma „Zidine“ u Hrvatskom domu u Kandiji. Ovaj film govori o logorima za Hrvate na području Bosne i Hercegovine tijekom Domovinskog rata.
Na samu obljetnicu na gradskom groblju Sultanovići u 10 sati položeni su vijenci i upaljene svijeće kod spomen obilježja
Vijence su položili predstavnici Hrvatske udruge logoraša Domovinskog HVO-a zajedno s braniteljskim udrugama priistklim iz Domovinskog rata, izaslanstvo HNS-a, izaslanstvo Republike Hrvatske Zvonko Milas, veleposlanik u BiH Ivan Sabolić i Anto Zelić savjetnik u Vladi Republike Hrvatske, izaslanstvo Ministarstva obrane BiH i oružanih snaga, te predstavnici Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna. Opijelo je izmolio fra Jure Šekerija, župni vikar u Bugojnu.
Nakon polaganja vjienaca i paljenja svijeća Miroslav Zelić, predsjednik bugojanske udruge hrvatskih logoraša je kazao: „Dočekali smo nakon 30 godina da oni najodgovorniji budu dovedeni na sud pravde, odnosno, da bude podignuta optužnica. Izlazak iz logora je za nas bio sretan dan i možete samo zamisliti kako smo se osjećali nakon premlaćivanja, vađenja krvi, likvidacije naših prijatelja kada smo dočekali slobodu. Od ovog postupka koji se vodi protiv Dževada Mlaće i Selme Cikotića očekujemo da ćemo otkriti mjesta gdje se nalaze posmrtni ostaci 15 nasilno odvedenih bugojanskih Hrvata.“
U 11 sati u župnoj crkvi svetog Ante Padovanskog služena je misa za sve poginule, nestale i umrle zarobljenike. Misu je predvodio fra Božo Milić, duvanjski gvardijan.
Tijekom propovijedi je između ostalog kazao: „Slavimo Svetog Josipa, zaštitnika cijele crkve. Svaki je svetac, svetac, Bogu mio, ali sveti Josip zauzima posebno mjesto. U zadnje vrijeme razvija se prisutnost i pobožnost Svetom Josipu. Posebna vremena traže posebne ljude, a još više posebne svece. Sveti Josip je definitivno jedan takav. Bio je običan čovjek kojeg su rodili njegov otac i majka. On je bio čovjek koji je preživio teške trenutke. Mi se danas sjećamo teških trenutaka pa nam se tako još lakše usporediti sa Svetim Josipom.”
Bugojanski Hrvati katolici žele živjeti u Bugojnu. Ima onih koji se vraćaju u mirovinu, ima čak i mladih obitelji koji ne samo da ostaju u svom mjestu, nego s i vraćaju.
Nažalost, ima i onih koji odlaze za boljim životnim uvjetima
Lucija Pavlović sa svojom obitelji živi stalno u Bugojnu i ne samo kao zastupnica u Saboru Središnja Bosna, nego kao vjernica pozitivno promatra život u Bugojnu unatoč svim poteškoćama, ali se nada boljim vremenima vjerujući u Božju pomoć.
„Nakon dvadeset godina Hrvati imaju svog zastupnika u Saboru županije Središnja Bosna. Što s tiče života Hrvata Bugojna jedini preostali naš oslonac je dragi Bog u kojeg sve nade polažemo. Imamo veliku sreću da unutar naše župne zajednice borave časne sestre koje se brinu za svaku dušu u Bugojnu. Redovno imamo obiteljske susrete, za djecu, za mlade, jednostavno za sve generacije. Hvala Bogu u zadnje vrijeme ima povratnika uglavnom mladih obitelji, a dosta je onih koji su iskazali svoju želju za povratkom. Ekonomsko stanje se nije posebno popravilo, ali su ljudi spoznali druge vrijednosti, pripadnosti i ljubav prema domovini. Najveći problem je i dalje zapošljavanje posbno u općinskim institucijama. Od 29 zaposlenih osoba u općinskoj upravi radi samo 12 Hrvata, a od toga će uskoro dvije žene u mirovinu pa će ih ostati svega 10. Imamo 10 javnih ustanova i poduzeća u kojima ne da Hrvati ne vode neko od njih, nego nema ni uposlnih. Nemamo nešto jakih privatnih poduzetnika koji bi nam bili dobar oslonac”, kazala je između ostalog Lucija Pavlović
