Obitelji nestalih osoba u BiH su diskriminirane
Iako je Zakon o nestalim osobama usvojen prije više od dva desetljeća, brojna prava obitelji nestalih i dalje nisu ostvarena, uključujući materijalnu potporu i pravo na upravljanje imovinom nestalih, a nije osnovan ni fond za potporu obiteljima.
Na okruglom stolu ”Rezultati provedbe Zakona o nestalim osobama u Bosni i Hercegovini nakon pune 21 godine od njegova usvajanja”, Semina Alekić, predsjednica Koordinacije udruga obitelji nestalih osoba u BiH, kazala je kako su svi svjesni da je Zakon o nestalim osobama potrebno izmijeniti zbog njegove neprovedbe. Smatra da se u proračunu mogu pronaći alternativna sredstva kako bi se udruge mogle nastaviti financirati.
Prema njezinim podacima i podacima Instituta za nestale osobe BiH, još uvijek se traga za 7.566 osoba. Alekić kaže da institucije ne znaju iskoristiti činjenicu da su članovi obitelji nestalih još živi kako bi se otklonile ratne posljedice i budućim generacijama ostavio što manji teret.
Fond za potporu obiteljima još nije osnovan
”U posljednjem izvješću Europske komisije iz svibnja navodi se da se provodi diskriminacija nad obiteljima nestalih u ostvarivanju njihovih prava. Dobili su zadatak što trebaju učiniti i odgovoriti, nažalost Ministarstvo za ljudska prava svake četiri godine piše izvješća Odboru UN-a za prisilne nestanke i vjerojatno ih samo kopira. Fond nije osnovan, nema pravilnika o podizanju i obilježavanju mjesta ukopa, iskopa, nema reparacije, nema individualnih prava obitelji i ostalog”, govori Alekić.
Ferida Nišić, glavna tajnica Udruge za traženje nestalih i zarobljenih Hadžići, kaže da se na području ove općine traga za još 73 osobe te da u posljednje tri do četiri godine nisu pronašli nijedan posmrtni ostatak.
”S obzirom na sve uvjete, na neki smo način zadovoljni, ali isto tako i nismo jer je to mala općina s toliko nestalih ljudi”, dodala je Nišić.
Predsjednica Udruge obitelji nestalih osoba Vogošća i predsjednica Skupštine Koordinacije Ema Čekić kaže da jedinu potporu imaju od Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) jer od države ne dobivaju ništa zbog neprovedbe zakona.
”U mojoj lokalnoj zajednici ne znaju da taj zakon postoji. To je tužno i žalosno, da mi obitelji, nakon toliko godina, još uvijek tragamo i nemamo nikakvih informacija kako bismo saznali istinu”, kaže Čekić.
Prava obitelji razlikuju se ovisno o prebivalištu
Goran Garić, voditelj Odsjeka za zaštitu ljudskih prava Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, navodi da su svjesni kako bi ministarstvo trebalo sustavnije pratiti provedbu zakona te da su poduzete aktivnosti na donošenju provedbenog propisa kojim će se urediti način nadzora.
”Ono što zaista možemo konstatirati jest da pravo na materijalnu potporu obiteljima nije provedeno jer nije uspostavljen fond. Pravo na privremeno upravljanje imovinom nestale osobe nije provedeno onako kako je to Zakonom o nestalim osobama definirano. Pravo na istinu djelomično je ostvareno jer je proces traženja još uvijek usporen”, kaže Garić.
Prema njegovim riječima, prava na razini entiteta i Brčko distrikta nisu jednaka i ovise o prebivalištu obitelji, što je diskriminatorno. Predložio je da se u sljedećem razdoblju pokrene postupak izmjena i dopuna zakona te razmotri pitanje usklađenosti, kao i da se provede analiza propisa Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta kako bi se otklonila diskriminacija prema mjestu prebivališta.
Upozorenja zbog neprovedbe zakona
Elma Majstorović Ninković iz ICMP-a navodi da je zakon trebao osigurati obiteljima nestalih mogućnost ostvarivanja njihovih prava te da zbog nedostatka političke volje nije osnovan fond, zbog čega će biti prisiljeni tražiti alternativna rješenja.
”Mi ne smijemo dopustiti da nam sutra netko kaže: ‘Nemam više volje da se podupire rad Međunarodne komisije za nestale osobe’, što će automatski dovesti udruge u položaj u kojem više neće imati nikakav način aktivnog sudjelovanja u procesu”, smatra Majstorović Ninković.
Neda Dojčinović, pravna savjetnica delegacije Međunarodnog odbora Crvenog križa, smatra da danas svi osjećaju razočaranje jer zakon, koji je bio prvi takve vrste, nije u potpunosti proveden.
Dojčinović je rekla da je potrebno svakoj obitelji nestalih omogućiti ostvarivanje prava bez obzira na to u kojem dijelu države živi, kao i da se očekivalo da će entiteti uskladiti ta prava.
