Obljetnica stradanja 200 grahovskih Hrvata
U župnoj crkvi Sv. Ilije proroka u Bosanskom Grahovu 1. kolovoza komemorirana je 79. obljetnica mučeničke smrti grahovskog župnika don Jurja Gospodnetića i stradanja više od 200 grahovskih Hrvata katolika u II. svjetskom ratu i poraću.
OBLJETNICA MUČENIŠTVA DON JURJA GOSPODNETIĆA U BOSANSKOM GRAHOVU
Misno slavlje predvodio je banjolučki biskup Franjo Komarica u zajedništvu s tajnikom vlč. Predragom Ivandićem i domaćim župnikom don Davorom Klečinom. Zbog izvanredne epidemiološke situacije, izazvane pandemijom koronavirusa, okupio se manji broj vjernika, njih tridesetak najviše domaćih Grahovljana, ali su pristigli i pojedini hodočasnici iz Zagreba, Drvara te Nove Bile.
Na početku mise župnik Klečina istaknuo je važnost molitvenog okupljanja kršćana na mjestu mučeništva svjedoka vjere te podsjetio na poticaje sv. pape Ivana Pavla II. da Crkva mora čuvati spomen na svoje mučenike. Naveo je da je mjesto na kojem svi stoje sveto tlo budući da je natopljeno mučeničkom krvlju ne samo župnika Gospodnetića, nego i tolikih drugih nevino ubijenih vjernika, među kojima se posebno ističe žrtva Anice Barać, ubijene u ljeto 1941. u staroj župnoj kući u Grahovu zajedno sa svoje devetoro maloljetne djece, pa ju se s pravom naziva „Hrvatskom majkom Makabejkom“.
U propovijedi biskup Komarica govorio je o kršćanskom mučeništvu koje Crkva na Drugom vatikanskom saboru naziva „najvećim svjedočanstvom ljubavi“ te naglasio da je mučenikova smrt kao i Kristova – spasenjska i ona je uvijek Božji dar. Nadalje, mučenička smrt Kristova sljedbenika mora biti svjedočanstvo spasiteljske Kristove ljubavi prema svim ljudima pa i prema neprijateljima koji mučenike muče i ubijaju. „Ni jedan kršćanski mučenik ne umire da bi širio i produbljivao mržnju među ljudima, nego da bi pobijedila ljubav“, istaknuo je biskup Komarica te podsjetio da su se tako ponašali i Krist i njegovi apostoli, koji su svoje živote dali za Krista i iz ljubavi prema Kristu i njegovu otkupiteljskom djelu.
Potom je biskup Komarica podsjetio na mučeništvo župnika don Jurja koji je dao svoj život iz ljubavi prema Kristu i iz vjernosti Kristovoj Crkvi i svojoj pastirskoj zadaći u njoj. Potaknuo je da se još intenzivnije poradi na započetom procesu za proglašenje blaženim i svetim ovog Božjeg ugodnika te se zapitao zašto ne bi Kristova Crkva na Grahovskom polju i u ovom vremenu ponudila cijelom kršćanstvu jedan novi, svijetao uzor za nasljedovanje, kao što je to u liku sv. Jeronima uradila ona iz prvih kršćanskih stoljeća?
Na kraju mise biskup je izmolio opijelo za župnika don Jurja i više od 200 grahovskih Hrvata katolika ubijenih u II. svjetskom ratu i poraću, čija se imena nalaze urezana na spomen-pločama postavljenima u župnoj crkvi.
J.Vr.,KT
