Odlazak u inozemstvo
Šezdesetih godina ramski je svijet počeo masovno odlaziti u inozemstvo na privremeni rad. Ispočetka je bilo teško doći do putovnice, pa su neki bježali preko granice postajući tako politički emigranti i gubeći pravo na povratak kući. S vremenom su vlasti uvidjele da narod negdje mora zaraditi koji dinar da preživi pa su davale putovnice. Ljudi su odlazili najviše u Njemačku. Fra Kazimir Ivić bilježi: “U nas svaki dan puna kuća reflektanata za rad u Njemačkoj. Uglavnom bili naši župljani, a bilo je i muslimana. Bilo ih je još iz Prozora, Gračaca, Uzdola, pa i iz daljine – Jajca”.
Eduard Žilić im je pisao molbe, a imao je i neke poznanike u inozemstvu preko kojih je dobivao radne dozvole. Ljudi su osjetili da se u inozemstvu može mnogo bolje zaraditi nego u domovini ili kod kuće pa su, privučeni time, odlazili jedan za drugim.
Ubrzo su se osjetile i tragične posljedice. Dana 4. srpnja 1965. godine bio je u Jaklićima sprovod Ivana Babića koji je poginuo u Stuttgartu.
Odlazak radnika u Njemačku promijenio je fizionomiju Rame. Počele su se polako graditi prostrane kuće s modernim planom, često prevelike za potrebe domaćinstava, ali kad počne natjecanje, teško je odustati.
Fra Kazimir bilježi kako su se zadnjih dana 1965. godine “vraćali radnici iz svih krajeva Njemačke i Austrije: autobusima iz Austrije, a iz Zagreba našim autobusima i limuzinama, poneko svojim a netko i s kojim Nijemcom”.
U to doba Rama se počela motorizirati. Dotad se nalazio pokoji moped ili motor. Kazimir piše kako je Grgo Brkić nabavio kamion od 2 t, Anto Grubeša limuzinu, a prije njega Stjepan Franjušić iz Ripaca. Za Božić bi se pred crkvom pojavili automobili čega prije nije bilo. U godini 1970. računalo se da iz ramske župe 700 ljudi radi u inozemstvu. Za njih su u božićno doba organizirani posebni susreti, predavanja i razgovori u kojima se pokušavao naći način da se ti ljudi ne prepuste stihiji, da ne zaborave obitelj i da sačuvaju obiteljske veze. S vremenom su naši ljudi tražili zaposlenje u južnom dijelu Njemačke da bi bili bliže kući. Stvorio se tako običaj da svake subote stiže nekoliko autobusa koji dovode radnike. Oni prenoće kod svoje kuće, a u nedjelju u podne autobusi kreću ponovno u Njemačku ili Austriju.
Fra Ljlubo Lucić, Rama kroz stoljeća
