Ogledalo države

Nesigurno je iza zatvorskih rešetaka. Zbog oružja koje nemaju čuvari već zatvorenici. Zbog droge koju dilaju unutar ćelija. Zbog nečasnih koji kriminalcima otvaraju vrata. Bijeg i rupe u zatvorskim zidinama

«To je bruka svih nas», kaže Mato Jozić, ministar pravde FBiH.

Bijeg je opomena za oprez više. I podizanje stepena sigurnosti. Pomno se prati svaki korak. U ćelijama i izvan njih. Pao je čak osmi pomagač Amela Sejfovića. Svi su u pritvoru. Još se traga za motoristom koji je čekao Sejfovića ispred KPZ-a Sarajevo. Istraga bi trebala razotkriti jatake unutar i van ove ustanove. Krug se sužava, a ostaju upozorenja – bijeg je dobro osmišljen i ništa se nije moglo bez zatvorskih pomagača.

«Mislim na nekoga od uposlenika te ustanove. Bjeguncu iz zatvora, prema infomacijama koje sam ja dobio, pištolj je dostavljen s izvana. Onaj tko je unio i dao oružje ovom čovjeku beskrupulozno je i na pladnju ostavio svoje kolege. Taj stepen bezobzirnosti zaslužuje maksimalnu moguću kaznu», kaže Dragan Mioković, umirovljeni policijski službenik.

Kažnjeni su. Trojica zatvorskih policajaca i medicinski tehničar. Suspenzijom. I pritvorom u Zenici. I za njih bi trebalo da važe zatvorske procedure. Videonazdor je tu. Pretresi obavezni. Nema unošenja telefona. Droge. Niti oružja. Pa je ključno u ovoj priči – otkudpištolj?

Prvi čovjek centralnog zatvora u Sarajevu sasvim otvoreno iznosi precizne informacije. O podignutim krivičnim prijavama. Čak njih 50 za godinu dana. 15 policijskih čuvara je pod disciplinskom sankcijom, a na putu da izgube posao je njih šest, što zorno govori o raširenosti korupcije u zatvoru. Propusti razni – od odbijanja naređenja do nesavjesnog rada u službi. Na sceni je klasična sprega čuvarsko-kriminalnih krugova. Međutim…

«Mi nismo istražni organ, ne možemo mi voditi istragu ko šta radi napolju, ko se s kim sastaje, ko od koga uzima pare ili bilo šta. Mi smo samo fokusirani na obim posla u ovim zidovim, a vani to trebaju neke druge sluzbe i organi da vide tu spregu koja očigledno postoji», ističe Amer Softić, direktor KPZ-a Miljacka Sarajevo.

Nije dobro ni u drugim zatvorima. Revizija ukazuje na moguć finansijski kriminal. Sporne su privredne jedinice u kojima rade osuđenici, ali nisu u u računovodstvenom smislu integrirane u rad zavoda. Sporan je i sistem javnih nabavki.

Direktor KPZ-a Zenica Hidajet Jabandžić navodi da rade onako kako im se kaže. To nisu sitnice, kaže zamjenik direktora KPZ-a Mostar Aner Ćurić, ali gledat će to da riješe.

I ovdje svega ima davno se pokazalo. Recimo s bijegom osuđenog ratnog zločinca Dominika Ilijaševića Come iz mostarskog zatvora, koji i danas uživa slobodu. U Kazneno-popravnom zavodu Igman 50 zatvorenik, među kojima ima i ratnih zločinaca, do slobode dijeli samo ograda i dva zatvorska čuvara. Zida nema jer se do sada nije moglo iznaći potrebnih 140 hiljada maraka. Milonski iznosi jesu za izgradnju zatvora u Orašju, Mostaru. Iz resornog ministarstva uvjeravaju da će zida kao i dovršetka izgradnje biti do kraja iduće godine. I izmještanja Centralnog zatvora iz centra Sarajeva na Igman, u čemu se i aktualna uprava ove ustanove i resorni ministar jedino slažu. U suprotnom, kaže Softić, može pasti mrtva glava.

Ili novi bijeg. Baš kao posljednji put. Propusta je, sumnje su Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, bilo u izbjegavanju vršenja službene dužnosti od strane zatvorskih čuvara. Indicije su da nije izvršen pretres pritvorenika prilikom izlaska iz ćelije. Da je bilo, Sejfović se sa pištoljem ne bi našao na slobodi. Uhapšen je osam dana nakon bjekstva. Uglavnom, unošenje pištolja traži posebnu kazna za pomagača. Jer je pištolj završio u rukama pljačkaša, osumnjičenog za pokušaj ubistva, osobe koja je pucala na policajca i pisala komesaru poruke tipa „Bit ću primoran da vas pobijem sve“. Zato nema mira ni u redovima uprave niti resornog ministarstva. Brane se, ali i tvrde – ne bježe od odgovornosti. Uprava je ustrajna i problem vidi u nedostatku zatvorskih stražara,a ministarstvo to odbacuje.

«Kazao sam vam da će biti 100 ljudi. Sve je do nas. Nigdje meni do sada nije stigao nijedan akt direktora KPZ-a da mu treba stražara. Znači, postoji mogućnost raspodjele stražara iz svih KPZ-ova», ističe ministar Jozić.

«Mi smo jedva dobili 5 zatvorskih policajaca iako je njih u proteklom periodu 20-ak otišlo u penziju. Obratili smo se resornom ministarstvu za 15 zatvorskih policajaca, uzimajući u obzir i ove sto su suspendovani i disciplinski kažnjeni, i još nemamo odgovor», tvrdi Softić.

Istražiteljski tim Kantonalnog tužilaštva Sarajevo traga za dokazima. Onima koji će pokazati kako je pištolj unesen. Sumnje su da je Sejfoviću to pribavio medicinski tehničar Igor Miloš. Odbrana negira.

«Došao je u pratnji policajca i kod mog branjenika je u kancelariji bio. Međutim, umjesto da je on rekao da je bolestan, on se šetao po kancelariji, hodao je neko vrijeme. U jednom momentu je pitao policajca koji ga je doveo ‘Je li, hoćemo li mi sada u šetnju?’, na šta mu je taj policajac rekao ‘Idemo u šetnju’ i oni u otišli od mog branjenika», navodi Nedžad Muhić advokat osumnjičenog Miloša.

Videonadzora u zatvorskoj ambulanti nema. Zato postoji snimak koji zorno svjedoči o zdravstvenom stanju Amela Sejfovića. Vidno raspoložen, u prisustvu čuvara, komunicira sa jednim od pritvorenika. Vrlo relaksirana atmosfera vladala je na četvrtom spratu Centralnog zatvoru samo 40-ak minuta uoči bjekstva. I zadržala se do dolaska Nikole Simića, zatvorskog čuvara za kojeg se sumnja da je omogućio bjekstvo Sejfoviću. Snimci pokazuju prisan odnos čuvara Simića i pritvorenika Sejfovića. Ovo ponašanje nije u skladu sa procedurama koje su vrlo jasne kada je riječ o mjerama koje zatvorski stražar provodi nad pritvorenikom. Potom dvojac kreće ka zatvorskoj ambulanti, a dvadesetak minuta kasnije videonadzor bilježi Sejfovića u šetnji u prizemlju. Prisutni su, sad već suspendirani, zatvorski čuvari Nikola Simić i Armin Delalić. Sejfović poseže za pištoljem koji je nosio za pasom, repetira ga, grli Simića, zatim sa njim dolazi do kapije II. Sejfović pokušava da otvori elektronska vrata koja vode prema prolazu ka Jadranskoj ulici. Potom pokušava razbiti stakleni dio dežurane. Onda puca. Bezuspješno. Od Simića potom traži da pritisne taster za otvaranje vrata, što je ovaj i učinio.

Sve ukazuje da su nužne sigurnosne provjere, ne isključivo prilikom prijema ljudi, već i nakon toga. Ali teško da će to ići kada je Zakon o izvršenju krivičnih sankcija star skoro dvije decenije. Vlast interesa za izmjenama nema, pa zato imamo neefikasnost, korupciju, nedostatak nadzora i kontrole, nepostojanje jedinstvenog upravljanja.

«Zavodi su danas, neću reći, države u državi, ali djeluju vansisitemski i izolovano, a vidimo i u domenu financijskog poslovanja – revizija stalno pokazuje brojne probleme, koji se mjere milionima maraka. Imamo probleme u sistemu, probleme sa zloupotrebom u sistemu zatvorskih pogodnosti, korupcije», nabraja Eldan Mujanović, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije.

Tko je zakazao u sistemu, jesu li poštovane procedure, da li su vršene sigurnosne provjere rizika osobe, da li su kontrolirane pritvorske ćelije i pritvorenici – odgovorit će istraga. Kad ovo prolazi Sejfoviću, pitanje je šta unutar rešetaka rade kriminalci većeg kova, pa iako ovdje sigurno ima izvrsnih kadrova, pištolj unutar zidina stvorio je sliku kaosa koji vlada unutar zatvorskog sistema i kojem treba hitna reakcija vrha ministarstva i svih uprava zatvora zajedno.

federalna.ba