Pero Kapčević, pomoćni trener u švedskom prvoligašu

Pero Kapčević, pomoćni trener u švedskom prvoligašu

Poziciju glavnog trenera u švedskom prvoligašu Östersunds FK zauzima engleski trener Ian David Burchnall, a prvi asistent mu je Pero Kapčević, Hrvat iz Rame. Ovaj mladi stručnjak na trenerski put krenuo je upravo iz Švedske, a izobrazbu za nogometnog učitelja obavio je pri Nogometnom savezu BiH, dok je praktični, završni dio, odradio u Eintrachtu iz Frankfurta gdje mu je mentor bio Niko Kovač.

Rad kao vjetar u leđa

Krenuo je od 8. švedske lige i došao do najjačeg nogometnog ranga u ovoj skandinavskoj zemlji, bez ikakvih “poguranaca”. Najjači vjetar u leđa bio mu je njegov rad, marljivost i nadarenost, a koji je pomno praćen i na koncu nagrađen pozivom od Burchnalla, u Östersunds FK.
– Ovdašnje prvenstvo trebalo bi početi 14. lipnja i klubovi su u fazi priprema za nastupajuću sezonu. Priča se da bi prvih par rundi moglo biti bez gledatelja, a veliki su problem putovanje, jer tada je veća mogućnost zaraze. Sve je još otvoreno… – izvještava Kapčević.
Kako vi trenirate?
– Sve radimo vani, pod otvorenim nebom bez obzira radi li se o fitnessu ili o vježbama s loptom. Distanca među igračima je obvezna kad se rade vježbe za stjecanje snage. Na kraju radnog tjedna odigramo između sebe utakmice. To nam je dopušteno, ostale utakmice, protiv drugih momčadi i putovanja, zasad su zabranjeni.
Provodite li u klubu još kakve mjere opreza, testirate li igrače i stožer na koronavirus?
– Naravno, mjere postoje i moraju se poštovati. Primjerice, nitko ne smije ulaziti u svlačionice, nitko! U trenerske prostorije i salon određen za masaže igrača također nikome nije dopušteno ulaziti, osim trenera i medicinskog osoblja.

Dvojica u autu

Kapčević nastavlja…
– Igrači dolaze od kuće spremni, odjeveni za trening, a takvi se i vraćaju doma gdje se i tuširaju i relaksiraju. Samo po dvojica igrača mogu se voziti u istom autu. Nakon svakog treninga obvezna je dezinfekcija svih rekvizita i strunjača koje su bile u uporabi… Osobna higijena također se zahtijeva od svih igrača, dezinficiranje se preporuča bar pet puta na dan. Ne smijemo ni jesti u restoranu, jelo dobivamo servirano u plastične kutije, igrači nose doma i tamo jedu dok mi iz stožera jedemo u uredu. Posjete kafićima, restoranima, prodajnim centrima, zabranjeni su i igračima i nama iz stožera, sve do daljnjega…
Jeste li imali sumnjivih slučajeva među igračima i među članovima stožera?
– Hvala Bogu, ne. Tko ima znakove prehlade obvezan je ostati kod kuće, a nakon četiri dana može se vratiti treninzima ako ne postoje nikakvi simptomi. Imamo mogućnost testiranja i na COVID-19, ali nismo imali potrebe za to.

Nema straha

Kakvo je ponašanje igrača, imaju li straha od zaraze?
– Nisam primijetio strah ni kod koga. Opreza ima i discipline po tom pitanju, ali nema drame.
Kako surađujete sa šefom stručnog stožera Ianom Burchnallom?
– Suradnja nam je perfektna! Zadovoljstvo mi je raditi s njim, vrijedan je i odličan stručnjak. Inače, stožer nam čine mlađi stručnjaci, svi odreda željni rada, učenja. Ovosezonski cilj? Stabilizirati klub, afirmirati mlade igrače… – završio je Kapčević.

J. Burić

Pero Kapčevic rođen je 13. siječnja 1978. u Prozoru, u Rami, BiH, oženjen, otac je dvoje djece. Prvi dodir s nogometnom loptom imao je u rodnom mjestu, gdje je “od jutra do noći” pikao s četvoricom braće i susjedima. Kapčevići su nogometna obitelj i sva braća imala su nogometnog dara, ali bilo je to ratno vrijeme, teško doba za veći nogometni iskorak…
Srednju školu završio je u Bjelovaru, trenirao i igrao u Dinamu Predavac, NK Bjelovar. Po povratku u BiH nastupao je za Široki Brijeg, Redarstvenik i Zrinjski, pa Grude i naposljetku za Iskru Bugojno. U to vrijeme bio je olimpijski reprezentativac BiH. Put ga je odveo u Švedsku gdje je zaigrao za Anundsjö IF, Sindensjö IK, a konac karijere dočekao je u Friska Viljor FC.
Trenerskim putem išao je polagano, krenuo je praktično s dna, iz 8. švedske lige, u Husum IK, slijedili su Friska Viljor FC, Ängermanland i sad je asistent u Östersundsu.
U posjedu je svih trenerskih licenci B, A, Pro… a velika želja mu je voditi neki klub s bratom Draganom, pa odigrati utakmicu protiv momčadi braće Kovač i pobijediti tako da “đak nadmaši učitelja”. Brat Dragan igrao je 10 godina u 1. i 2. švedskoj ligi i još je uvijek aktivan, a počeo je trenersku izobrazbu, također u Švedskoj.

https://sportske.jutarnji.hr/sn

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing