Pljuvali smo ga i otpisali, a on pokazao koliko je velik sportaš

Pljuvali smo ga i otpisali, a on pokazao koliko je velik sportaš

Tri uzastopna ispadanja u četvrtfinalu Wimbledona, deset neuspješnih pokušaja ukupno, pa i neviđen poraz u finalu Davisova kupa u Zagrebu. Kritičari su se sjatili na Čilića, a on im je ovako začepio usta

Nema tomu ni devet mjeseci, a Marin Čilić prometnuo se od nacionalnog tragičara do junaka.

Krajem studenog prošle godine prvi hrvatski reket imao je priliku donijeti trofej Davisova kupa Hrvatskoj u vrućoj atmosferi krcate zagrebačke Arene. I nakon 2-0 u setovima protiv Juana Martína del Potra, činilo se kako je takav scenarij vrlo, vrlo blizu.

Nije bio.

Čilić je nakon pet sati i pet setova izgubio od Del Potra, a Ivo Karlović potom nije izdržao pritisak i izgubio je odlučujući meč od Federica Delbonisa s glatkih 3-0 pa su čuvenu “salataru” u najvećoj hrvatskoj dvorani glasno proslavili naši protivnici Argentinci.

Počele su priče o “ukletoj dvorani”, o Čiliću koji “nema glavu da bi postao tenisač iz svjetskog vrha”, kao da su svi ti ljudi zaboravili kako je samo dvije godine ranije Međugorčanin proslavio Hrvatsku i svoju Hercegovinu osvojivši US Open.

Danas, sredinom srpnja, Čilić je došao na korak od osvajanja najprestižnijeg svjetskog teniskog turnira. Završni meč u All England Clubu ranije je, od naših tenisača, igrao samo Goran Ivanišević, čak četiri puta, i otišao do kraja toga famoznog 9. srpnja 2001.

 Možete Marinu zamjeriti što talentom, koji nedvojbeno posjeduje, i napornim radom nije postigao veće uspjehe. Ali ne možete poreći da je ovaj 28-godišnjak jedan od dvojice najuspješnijih hrvatskih tenisača u povijesti. Uskoro, tko zna, možda nedvojbeno i – najuspješniji.

“Otvorio mu se ždrijeb”, reći će neki, “nije to ništa posebno”. Čovjek je deset puta ispadao u Wimbledonu prije nego što je ušao u finale, zadnje tri godine to je bilo u četvrtfinalu. Mnogi bi nakon toga izgubili svaku nadu, pogotovo nakon što je lani protiv Rogera Federera ispustio vodstvo 2-0 u setovima.

Ne i Marin.

Zato zaplješćite ovom majstoru bijeloga sporta i zapitajte se kada će Hrvatska imati takvog asa koji će joj donijeti toliko lijepih trenutaka.

Neovisno o tome tko će mu stajati s druge strane mreže u finalu, ovakav Čilić sigurno može do trofeja i nitko mu nema pravo oduzeti nadu. Ovim je finalom ionako napravio povijesan uspjeh za sport ove male, ali sportski iznimno nadarene nacije.

24sata.hr

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar