• Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni
  • Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni

Pohod i molitva da se ne zaborave korijeni

Ljeto je. Vrijeme je godišnjih odmora. Brojni Ramljaci koji su trbuhom za kruhom već odavna otišli u bijeli svijet svoje godišnje odmore planiraju upravo u ovo kolovoško vrijeme, oko „Gospojine“.

Pored odmora to vrijeme koristi se i za posjet obiteljima, rodbini i prijateljima. Dosta je onih koji svoje godišnje odmore koriste i trgaju od zaborava mjesta i groblja gdje su nekada obitavali, ali su ih surovi uvjeti života potjerali u neke druge krajeve Rame, ali i diljem svijeta.

Jedni od takvih su i nekadašnji stanovnici Borove ravni i svi oni koji gravitiraju ovom području. Njihovo okupljanje na Borovoj ravni postalo je već tradicionalno i nezaobilazno.

Okupili su se i ove godine, u subotu 3. kolovoza 2019. godine na groblju na Borovoj ravni gdje je misu za pokojne predvodio župnik s Gračaca fra Anto Šimunović.

Nije to samo molitva za pokojne, to je svojevrsno podsjećanje na nekadašnji život, ali i mala edukacija i vezivanje novih generacija za ovaj kraj.

Svaki korak koji se pruža kroz ovaj prostor koji je odisao životom, teškim, surovima, ali ipak životom sa svojim nekim osobitim čarima.

Voda žubori u potočiću koji je tako bistar da se iz njega uvijek moglo i može piti voda. Mala „ćuprija“ na njemu činila se nekada veća od one „Na Drini ćuprije“ još uvijek je tu. Stoji, prkosi vremenu. Vodenica što šuti ipak priča vodeničareve priče…

Tako prolazi hod do groblja na Borovoj ravni. A onda podsjećanje na lica koja se čitaju iz ispisanih imena nadgrobnih spomenika. Molitva i misa. Nakon duhovnog i molitvenog osvježenja došlo je i ono tjelesno uz obiteljsko okupljanje i hladovini neke voćke ili hrasta, a tamo gdje je bilo moguće uz staru kamenu obiteljsku kuću. Užina, prepričavanje priča iz djetinjstva, sjećanje na roditelje, prijatelje i susjede. I tako dođe noć, tiha i blaga kao nigdje drugdje. Srce kaže: „Doći ću ponovno ovdje. Ovo je moj dio Svemira.“

 

Fotografije: Branko Stojanović

Oznake

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar