Poštanski promet na području Rame prije i nakon izgradnje HE Rama (I. dio)

Nakon Drugog svjetskog rata pored pošte u Prozoru uspostavljaju se pošte na Šćitu i Gračacu. Pošte na Uzdolu i Doljanima uspostavljaju se tek nakon rata u BiH. Direkcija pošte je u Mostaru, a Prozor postaje poštanska uprava. Prema svjedočenju poštanskih radnika Vinka Krajinovića (27.08.1940. Volijak), Branka Jeličića (01.10.1947. Lug), Nike Zelenike (06.07.1957. Uzdol), Ive Franjušića, Ivana Kolakušića i Pave Lovrića (12.04.1968. Gmići), poštanski promet na području Poštanske uprave Prozor, odnosno, na području općine Prozor-Rama je funkcionirao kao i u cijeloj BiH i tadašnjoj Jugoslaviji. Prema njihvom svjedočenju upravitelji pošte Prozor su bili: Mehmed Fahro Mahmutbegović od 1946. do 1951. godine,  zatim su tu bili upravitelji Luka Bošnjak Šudić, Mirko Marić, Stipan Tadić, Ilija Cvitanović te Marijana Šimunović koja je još aktulana upraviteljica (listopad 2018.) Vjerojatno je još bilo upravitelja u razdoblju pedesetih i šezdesetih godina, no, o tome nema saznanja.

Nakon razdvajanja pošte i telekomunikacija 01.03.2003. godine uspostavlja se Hrvatska pošta (HP) i Hrvatske telekomunikacije (HT) koje pored telefonskih usluga nude i mobilne telefonske usluge kroz svoj odjel Eronet te sada ove dvije jedinice funkcioniraju kao HT Eronet. Voditelj izvršne  jedinice Rama je bio Marko Zadro do umirovljenja, a aktualni voditelj je Jure Tadić

U vrijeme izgradnje HE Rama; brane i hidroelektrane Marina Pećina, na području Rame prisutno je nekoliko tisuća radnika. Ispitivanja na terenu su počela 1947. Godine. Pravi radovi na brani počinju 28.01.1966. godine. Izvođači radova su bile tvrtke: Geoistraga, Energoinvest i Hdrogradnja iz Sarajeva, Geotehnika i Rade Končar iz Zagreba, Konstruktor Split, Tunelogradnja Beograd, Litostroj Ljubljana, Metalna i Hidromontaža Maribor te još niz drugih poduzeća. HE Rama u pogone je puštena 1968.

Time se povećava i poštanski promet. Kako svjedoči Vinko Krajinović promet se povećava za oko 300 % u svim tadašnjim djelatnostima, posebice u novačanom prometu jer su se koristile poštanske štedne knjižice. Od kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina kada su se događala velika seljenja iz ekonomskih razloga, odlaska na privremeni rad u inozemstvo te povrh svega zbog raseljavanja izgradnjom HE Rama povećava se pismovni promet i promet paketa.

U tim paketima najčešće se slalo u Hrvatsku, ali i Vojvodinu,  posebice tamo gdje su odselili stanovnici, a ti paketima slani su orasi, rakija, suho meso, različite rukotvorine kao, tkanine, i slično  i sve ono što su odseljeni tražili od svoje rodbine da im pošalju i na taj način se još uvijek sužive sa rodnim krajem

Branko Jeličić svoje poštanske dane započeo je 14.01.1974. godine. U to vrijeme najviše je bilo pismovnih poštanskih usluga, RTV pretplata, preporuke, paketi te novčani promet. Prema njegovim riječima mjesečni prosječni promet pismovnih pošiljki bilo je i preko pet tisuća. U vrijeme božićnih blagdana promet bi se povećao za duplo, a slično je bilo i za Uskrs.

Pošiljke su išle najviše u Hrvatsku; Tovarnik, Ilok, Vukovar, Slavonska Požega, Bjelovar, Popovača, Đurđenovac, Vinkovci, te nešto za Zagreb. Kao su pošiljke išle prema tim mjestima na sličan način je bilo obrnuto. To jasno govori da se poštanski promet uvelike kretao u pravcu mjesta gdje su se našli odseljeni Ramljaci nakon izgradnje HE Rama.

Tijekom poštanskog rada znalo bi se dogoditi da neka pošiljka i zaluta te su bile potrage za tom pošiljkom. Uglavnom su se gubile na putu do pošte u Prozoru. U toj poštanskoj djelatnosti znale su se naći i druge poteškoće

Niko Zelenika se prisjeća kada bi stigao neki brzojav sa lošim sadržajem, primjerice, vijest o smrtnom slučaju, posebice kada je riječ o mlađoj osobi, najteže je bilo tu poštu uručiti.  Sva pošta je dostavljana pješice. Ako je netko imao konja, motor ili vlastiti automobil mogao je koristiti, ali u to vrijeme nije imao naknadu za korištenje tih sredstava.

Ivan Kolakušić (12.03.1958. Blace) svoj poštarski posao počeo je raditi 1980. godine. On je punih osam godina pokrivao teren koji je bio od Gmića, preko Borovnice, Luga, Papaka, Škrobućana Gračanice pa sve do Paroša i Parcana. Sva dostava se vršila pješice te je prosječna kilometraža bila i više od 30 km dnevno. Ipak, sva pošta je dostavljena na vrijeme. Prema njegovom svjedočenju poštarski posao je stresan, zahtjevan, ali i pun različitih dogodovština. U vrijeme kada je puno ljudi bilo na privremenom radu u inozemstvu te radnici koji su preko tadašnjih poduzeća radili u Iraku, Alžiru i drugim zemljama, pristizale su velike količine novca. Znalo bi se naći dnevno u poštarskoj torbi i do 30 tisuća njemačkih maraka u dinarima koje su radnici slali svojim obiteljima. Uvijek se moralo biti na oprezu. Bez obzira na količinu i vrijednost pošiljke, ona se dostavljala u svim vremenskim uvjetima.