POUČNA PRIČA: Ne zaboravi sine sve se vraća!

“Bili su, pa prošli, pa opet došla neka teška vremena, sine moj!”, rekao je starac

Koliko znam, život je uvijek bio težak, ali prije se lakše živjelo. Nije poznato što je Bog imao, ali srce je bilo zadovoljno onim što imate. Srce je bilo puno ljubavi iz koje se rodilo poštovanje prema ljudima. Otac je bio otac, majka – majka i dijete – dijete. I danas? Ne treba previše pričati, sve se zna.

Sve se više svijeta umiva vlastitim suzama, jer je za neke sreća samo koncept, bajka. Ako mene pitate sine, već dugo nisam osjetio mrvicu neke radosti i spokoja. Dugo se nisam sinu nasmijao, sine. Znate ono “iz srca”.

Svakako sam je zvao, ali nisam znao da bih je trebao nazvati ‘svojim životom’. Ali sada znam…

A ti me pitaš za djecu? Dobri su prema meni, neka su živi i zdravi! Svi oni imaju svoju djecu i svoje živote. Dolaze kod mene i posjećuju me koliko mogu, daju mi koliko mogu. Sjedim ovdje kraj prozora i satima gledam negdje, a da me ne pitate gdje ni sam ne znam!

Ali gledam i čekam i kad vidim slatka lica svoje djece kao da me obasjava sunce. Iako, rijetko mi svijetli. Kažu mi da imaju previše obaveza i uvijek im se žuri.

Zapamti, sine moj, Bog daje, a ljudi koriste. Ipak, dao nam je i ostavio nešto dobro, a to je da smo svi djeca i da ćemo i mi biti roditelji. Da smo danas mladi – sutra stari. Da smo danas jaki – sutra slabi. Da smo danas zdravi, a tko zna sutra? i da, ako postoji pravda, tu je!

A nekad sam bila mlada i snažna. A bila sam i sretna i energična. Majka i otac su me čekali kao i ja sada.

Dakle, ne zaboravi sine, sve se vraća!