Povijest Rame: Vizitacija apostolskog vikara Pave Dragićevića 1741. i 1762. godine
Bosanski apostolski vikar, biskup Pavo Dragićević, tijekom vizitacije 1741. godine, u Ramu je stigao 12. studenoga iz Mandina Sela u duvanjskoj župi. Naredna dva dana je pred kućom Stipana Martinovića u Trišćanima slavio sv. misu i dijelio sakramente. Zatim je 15. studenoga sv. misu slavio pred kućom Andrije Ramljaka u Orašcu, a nakon toga je od 17. do 20. studenog sve što je trebalo opslužiti vršio pred domom Petra Ivanovića u selu Ploča, gdje je u i boravio.[1]
Piše: Anto Ivić
U tom razdoblju, odriješio je od izopćenja Agatu Tučić i Iliju Raičevića zbog vjenčanja pred svjetovnim sucem – kadijom, te ih združio u zakoniti brak. Bio je upoznat sa spornim brakom Luke Žuljevića iz Šlimca i Matije Ražović iz Ploče, koji su se šest godina ranije rastavili, a od tada je Matija živjela s obitelji svoga starijeg brata iako je s Lukom dobila dijete. Saslušavši svjedočanstva, dopustio je rastavu i obznanio da Luka mora ostati u tom statusu, a da je Matiji ostavljeno na volju hoće li se ponovno udati.
Biskup pred kadijom
Biskup je bezuspješno nastojao privesti u crkvenu zajednicu Bartola Filipovića, koji je pred kadijom oženio svoga sina Matu s Ivom, kćerkom Mije Brizara. Kada je Mijo preminuo mjesec dana nakon vjenčanja, Bartol je Ivu zadržao u kući, a na sudu pomoću mita dobio potvrdu da je Iva udana za njegova mlađeg sina Tomu. Iva i Tomo se u strahu od Bartola nisu usudili poslušati biskupove savjete.
Štoviše, Bartol je optužio biskupa za pobunu naroda protiv turske vlasti. Zato se biskup morao pojaviti na sudu pred kadijom. Dragićević je upravo tog kadiju oslobodio od zloduha trinaest godina ranije, pa mu je kadija prepustio odluku glede ovog slučaja. Shvativši Bartolovu ustrajnost u prijestupu, biskup se lijepo pozdravio s kadijom, i vratio natrag u ramsku župu, odakle je pohod nastavio ka Dobrošinu u župi Skopje.[2]
Prilikom treće kanonske vizitacije biskupa Dragićevića, biskup je iz skopaljske župe stigao 31. listopada 1762., i u selu Jaklići,[3] zadržao se u domu Ivana Mi(j)ačevića, koji je pored svoje, sagradio još jednu kućicu u kojoj se skrivao ramski župnik. Sutradan na Svi svete, kao i još dva dana iza toga, biskup je slavio sv. mise i dijelio sakramente sv. potvrde, da bi zatim pohod nastavio odlaskom u duvanjsku župu.[4]
Izvori:
[1] Luka ĐAKOVIĆ, Prilozi za demografsku i onomastičku građu Bosne i Hercegovine [I], Na osnovu popisa katoličkog stanovništva 1743. godine, ANUBiH, građa, knjiga 23, Sarajevo 1979., faksimil na str. 388.-393.
[2] Luka ĐAKOVIĆ, nav. dj. 391-393. Pavao KNEZOVIĆ, Župa Rama u apostolskim izvješćima, Rama-nekoć i danas, Prozor-Rama 2010., 46-48.
[3] Prema Jeleniću „in vico Jadici“, ali nema sumnje da je to selo Jaklići u kojem su živjeli Miač(ević)i (Prilog VII.).
[4] Julijan JELENIĆ, Spomenici, 148, Pavao KNEZOVIĆ, nav. dj., 56.
