Povijest Rame: Vizitacija biskupa Blaškovića 1735. godine

Povijest Rame: Vizitacija biskupa Blaškovića 1735. godine

Makarski biskup Stjepan Blašković (1731.-1776.) bio je prvi biskup nakon Ogramića, koji je 1735. godine pohodio Ramu, i tom prilikom krizmao veliki broj vjernika. Prema njegovu dnevniku, na područje župe, u Proslap, u blizini rijeke Rame, stigao je 26. srpnja 1735. i s pratnjom sjahao pred kućom Pavla Nikolića.

 

Piše: Anto Ivić

 

Tog dana je u polju slavljena sv. misa s narodom i krizmano mnogo osoba. Sljedećeg jutra, od Nikolića, biskup se zaputio ka Podborju, gdje je odsjeo u domu Filipa Filipovića. I ovdje je krizmao „veliki broj djece, žena i odraslih ljudi.“ Sutradan je s pratnjom otišao u selo Gmići,[1] gdje je primljen u kuću Ante Petrovića.

 

Nakon ispovijedanja i pouke prišao mu je i u znak poštovanja poljubio bradu preko trideset puta dizdar grada Prozora. Taj dan je biskup večerao kod kadije Ibrahima Macanovića iz Prozora koji mu je dopustio slobodan pohod kršćana.

 

Muslimani tražili blagoslov biskupa

 

Blašković je i 29. srpnja obavljao uobičajene obrede i krizmao. Nakon ručka, biskup se na putu razdvojio od don Ante Budimira i župnika, te krenuo prema Prozoru, a svećenici ka selu Ploča. Blizu Prozora, biskupu je u susret izišao „jedan plemeniti turčin“, i dopratio do sudnice, gdje ga je dočekao kadija, i uveo u sudnicu u kojoj su bili okupljena 22 odličnika islamske i dva kršćanske vjeroispovijesti.

 

Na počasnom mjestu, s desna kadiji, prisustvovao je presudi u svezi s prepirkom između kršćana i nekih turaka oko nekog novca. U ime naroda, jedan musliman je kazao da je Rami potreban biskupov blagoslov. „Pače, 46 je godina otkako su oci manja braća opservanti, radi čega, ne znamo – zapalivši vlastitom rukom i samostan i crkvu sv. Petra, otišli pod vodstvom Jankovića preselivši obitelji iz Rame u Sinj.

 

S tim je nestalo svećeničkih blagoslova dobročinstvima koja dolaze s neba ovoj našoj zemlji.“ Tom prilikom su Blaškoviću čak nudili da ostane među njima uz plaću od 300 cekina, osim živežnih namirnica, i vraćanje nekadašnjih samostanskih posjeda. Kadija ga je poveo u svoju kuću, darovao mu konja, ali biskup je pristao poslužiti se njime nekoliko dana. Zatim se biskup pridružio svećenicima u selu Ploča te prenoćio u kući Petra Konakovića(?).[2]

 

Od krizme, blagoslova polja do krtica

 

Blašković je i 30. srpnja slavio sv. misu s nadahnutom propovjedi, ispovijedao, dijelio zapise i molio nad muslimanima, nakon čega se uputio u selo Gačić (?)[3] i odsjeo u kući Jure Gašpara. Sljedećeg, 31. dana mjeseca srpnja 1735. oko 4.000 vjernika ne samo iz čitave Rame, nego i iz Uskoplja, Gornjeg i Donjeg Vakufa i drugim mjesta, došlo je krizmati se.

 

Biskup se sastao i s „više odličnih Otomana, koji su došli iz Gornjeg Vakufa i iz drugih mjesta.“ Između ostalih, bili su to begovi Dugalić i Filipović, koji su došli iz Travnika. Njima je podijelio zapise. Za vrijeme ručka u kasnu večer krizmao je još jednu osobu koja je došla iz Vakufa. „Bilo je gotovo pola sata noći kada uzjaha na konja i ode u selo Orašac.“ Ondje odsjede u kući Ivana Ivankovića.[4]

Biskup je i 1. kolovoza obavljao pripremu za sakramente. Došli su mu dva kršćanina „u ime i od strane turaka iz Ravnoga i Kupresa.“ Molili su da ih posjeti, jer su imali najezdu krtica koje su im jele plodove; Biskup im je dao bačvicu blagoslovljene vode sa svetačkim moćima u njoj, da njome s čvrstom vjerom škrope polja i njive.

 

Preko planina radi oprosta i krizme

 

Poslije ručka, krenuo je planinom Vlainjom i Vranom do Čvrsnice iznad Doljana, i stigao do Gradine na obroncima brda iznad ravnice zvane Polja, ljetnog pašnjaka. U Polja je stigao noću. Sjahao je na mjestu zvanom Brzonj, između Polja, Doljana, Trišćana i Sovića, da bi i stanovnici spomenutih mjesta imali zgodu primiti oproste i sv. krizmu.“

 

Biskup i pratnja su nakon ispovijedanja i podjele sv. krizme 2. kolovoza, odatle otišli u Badnje i odsjeli u kolibi Ivana Vrljića „gdje je koža služila kao zaštita od zemlje.“ Noćivši ondje, ujutro je na susjednom brdu blizu vode zvane Badnji, ispod Čvrsnice, „pune snijega u svako doba godine“ pod smrčevim stablom obilježenim znakom križa i podignutim oltarom, podijelio sakrament sv. potvrde.

Nakon ručka, biskup je produžio u Svinjaču, prolazeći između Jelin i Vran planine, koje su pod snijegom.[5] Stigao je u siromašnu kuću Mate Kraljevića u podnožju šumovite planine Štitar. Nakon podjele sakramenata 4. kolovoza, biskup je nastavio prema Rakitnu i Mostarskom Gracu.[6]

 

Izvori:

 

[1] U priređenom tekstu stoji Nanići(?). Očito su to Gmići (Na Gmići).

[2] Fra Andrija Nikić nije bio siguran u korektnost prezimena pa je stavio upitnik. Ovo prezime iz Ploče ipak bi trebalo biti Ivanković ili možda Ivanović.

[3] Naziv s upitnikom na mjestu kojeg vjerojatnije piše selo Jaklić.

[4] Ili Ivanovića?

[5] Premda su i danas veliki dio godine ove planine pod snijegom, ipak činjenica da je to bilo početkom kolovoza ukazuje na klimatske promjene kroz ova dva i pol stoljeća.

[6] Andrija NIKIĆ, Dnevnik makarskog biskupa Stjepana Blaškovića iz 1735. godine, Mostar 1994. 53.-56.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar