PREDSTAVLJAMO: Udruga “Ramska tradicija”

“Ramo moja dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje.” Da, stihovi su to koje su pjevale generacije i generacije… i pjevaju ih sada ove nove mlade udružene u „Ramsku tradiciju“

Piše: KT/Nedjelja.ba

Rama je pojam veći od samog kraja koji ponosno nosi to ime. Unatoč brojnim stručnim analizama i traganjima za povijesnim dokumentima, nitko nije još konačno razriješio zagonetku naziva Rama. To biblijsko ime mnogi svrstavaju u staroindijske pojmove, ilirske, latinske, germanske… Kako god, Rama je tu i traje.

Hercegovina i Bosna u Rami: ganga i bećarac

Kraj je zasigurno dobio ime prema rijeci Rami oko koje su izrasla naselja od Gornje Rame, Srednje Rame pa sve do Donje Rame i ušća u Neretvu, danas Jablaničko jezero.

Uokvirena je planinama Makljenom, Radušom, Ljubušom, Vranom, obroncima Čvrsnice,  Prenja, te obroncima Vranice i Zec planine. Rama je prava veza između Bosne i Hercegovine. Kroz povijest je pripadala različitim vlastelinskim i državnim krajevima. No, ima osobitost jer u sebi nosi kraljevski prefiks budući da su se ugarski kraljevi krunili kao kraljevi Rame ili Bosne (Rex Ramae seu Bosnae). Sve do iza Drugog svjetskog rata državnim uređenjem je pripadala Travniku, a od tada Mostaru.

Prema crkvenom ustroju, pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji, a ulazi i u sastav Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Ramskim udolinama i koritom rijeke Rame uvijek su odzvanjale pjesme: bećarac i ganga. Rama u sebi baštini veliki dio Bosne što je iskazano u narodnoj nošnji, ali i znatan dio Hercegovine što potvrđuje pjevanje gange.

Kao i svaki kraj u Bosni i Hercegovini, tako i Rama čini jednu osobitu mikrokulturu kao dio velikog bosanskohercegovačkog mozaika. Svoje kulturno naslijeđe ljubomorno čuva uprisutnjenjem mnogih običaja.  Ipak, dio običaja se zaboravlja ili je već polako nestao. Kako bi se oni sačuvali, stvarana su kulturno-umjetnička društva koja funkcioniraju u zadnje vrijeme djelomično.

Običaji se čuvaju kroz određene godišnje godovine ili svečanosti. Dio njih čuva se kroz božićno i uskrsno vrijeme; svaka svadba je obilježena „ramskim peškirom“, a u zadnjih nekoliko desetljeća nema krizme bez krizmanika u narodnim nošnjama. Fra Mato Topić ramsku je tradiciju opisao u knjizi Ramske starine.

Udruga Ramska tradicija

U svibnju 2021. započela je s radom Udruga Ramska tradicija koja nije klasično kulturno-umjetničko društvo, iako koristi elemente takvih. Ova simpatična družina je nešto više i drugačije. Za kratko vrijeme okupilo se 50-ak članova, među kojima je više od 90% mladih, odnosno osnovnoškolaca. To su mladi Ramljaci koji vole Ramu i njezinu tradiciju.  Nije riječ samo o ljubavi, nego i o mukotrpnu radu kako bi što više naučili o nekadašnjem načinu života njihovih baka i djedova, predaka kroz mnoge naraštaje prije.

Njihova nastojanja su usmjerena da otrgnu od zaborava ramske običaje, napjeve i kola. Ova udruga je od samog početka krenula s radom na upoznavanju i zaštiti materijalne i nematerijalne baštine ramskoga kraja.

Da sve bude baš izvorno ramsko

Voditeljica Ramske tradicije profesorica Mira Džalto, koja je i sama kao djevojčica bila članica kulturno-umjetničkog društva, kazala je o radu kroz proteklo razdoblje kako se trude da sve što o čemu uče i što čine, bude izvorno ramsko.

„Odmah smo na početku organizirali školu folklora kroz koju smo održali brojne radionice. Posvetili smo se učenju ramskih pjesama i plesova. Učili smo mnogo o ramskoj narodnoj nošnji i o cijelom procesu nastajanja, od sadnje konoplje, tkanja i odijevanja pa do pravilna čuvanja. Pored proba i radionica imali smo i edukativne izlete. To je bila na neki način terenska nastava kada su mladi upoznavali svoj kraj posjetivši Šćit, franjevački samostan, Etnografski muzej, naselje Zahum gdje su sačuvane autohtone ramske kuće, župu Uzdol, arheološko nalazište Gradac, privatni muzej Kate Karače u Donjoj Vasti”, kazala je Mira Džalto.

“Tijekom 2021. za kratko vrijeme smo imali nekoliko zanimljivih nastupa kao što su: sudjelovanje na otvaranju međunarodnog ribolovnog natjecanja na Ramskom jezeru, snimanje berbe šljiva za FTV, izvedba pjesama i plesova na promocijama knjiga, sudjelovanje na Uskopaljskim jesenima… Za nas je poseban bio samostalni jednosatni program pred advent koji smo izveli u župi Rumboci za kraj naše prve škole folklora. A tu su i nastupi na adventskom sajmu u Prozoru i župi Gračac. Za sav taj rad imali smo veliku potporu naših starijih članica koje su najbolji edukativni izvor i nadzor da sve bude baš izvorno ramsko. Djeca su puno toga naučila i izrazito sam ponosna na njih”, zaključila je Mira Džalto.

Novi izazovi i neizostavna podrška

Kao i u svakom ozbiljnom poslu, tako se i ovdje ide korak po korak. Polako se stvara i jedno ozbiljno folklorno društvo koje će predstavljati Ramu na najbolji način. Najvažnija podrška je interes mladih i stalno uključivanje novih članova, a zanimljivo je da su se gotovo svi koji su jednom pristupili društvu, tu se u društvu i zadržali.

Neizostavna je financijska podrška Općine Prozor-Rama kojoj Ramska tradicija zahvaljuje na najbolji način, a to su rad i izvrsni folklorni nastupi.

Ovu udrugu krasi još jedna osobitost. Djeluje kao jedna velika obitelj. Djecu koja su uključena uvijek prate njihovi roditelji, djedovi i bake, te su im velika podrška koji su zasigurno zaslužni za njihovu ljubav prema tradiciji i što su postali neumorni ljubitelji i čuvari ramske tradicije.

„Vrlo je ugodno čuti male desetogodišnjake koji već znaju neke pjesmice, molitvice, ponešto o svojoj nošnji, nekadašnjem životu, tegobama, ali i obiteljskim radostima, težačkom i životu u planini. Stoga smo neumorni kroz različite radionice. Primjerice, posjetit ćemo žene koje još uvijek tkaju ramsku narodnu nošnju pa će mladi moći vidjeti kako se tka, ali i okušati se u tkanju. Već su ranije djeca na našim radionicama okušala presti na preslicu i plesti. Vjerujem da će se i epidemiološki uvjeti poboljšati te će biti lakše raditi“, kazala je optimistično Mira Džalto.

Rama će trajati dok je ovakve mladosti

Kroz svega nekoliko mjeseci tijekom 2021. Ramska je tradicija bila vrlo aktivna. Dosta toga se naučilo, stvorilo se obiteljsko zajedništvo te je to jedna prava velika složna i vesela obitelj koja voli Ramu i njezinu tradiciju. Mladi odvoje svoje vrijeme, odvoje se od suvremenih tehničkih sredstava kako bi učili o prošlosti, kako bi naučili pjesme, kola i igre svojih predaka. Zasigurno će nastaviti uljepšavati mnoge događaje u Rami, predstavljati sebe i svoj identitet gdje god nastupe ili gdje god da pođu.

Sigurni smo da će Ramom odjekivati pjesma: „Ramo moja, dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje.“ A Rama? Rama će trajati dok je ovakve mladosti.