Preporučuje li UNICEF ponovno otvaranje škola – DA i saznajte zašto!

Odluka o ponovnom otvaranju škola se mora donijeti u najboljem interesu djeteta, ističu iz UNICEF-a.

Početak kolovoza i približavanje mjeseca rujna kad počinje nova školska godina dovodi do otvaranja pitanja šta će biti sa nastavkom obrazovanja u BiH, odnosno hoće li djeca nastaviti školovanje online ili će se vratiti u školske klupe. Konačna odluka kada je početak školske godine u pitanju još uvijek nije donesena, a UNICEF BiH objavio je izvješataj u kojem preporučuje povratak učenika u škole.

U ovom izvješću ističe se da djeca i škole u zemljama širom svijeta nisu glavni pokretači epidemije, kao i da ne postoje poznati dokazi o korelaciji između stope prijenosa bolesti i otvorenih ili zatvorenih škola. A sa druge strane postoje ogromni dokazi o negativnom učinku zatvaranja škola na fizičko i mentalno zdravlje djece, njihovu prehranu, sigurnost i učenje.

Zemlje se nalaze u raznim fazama svog odgovora na COVID-19 koji se odnosi na obrazovanje. Mnoge vlade su najavile plan otvaranja škola, dok su druge već počele otvarati učionice. U protekla dva tjedna smo vidjeli da se milijuni učenika vraćaju u školu. Međutim, preko milijardu djece školske dobi u više od 130 zemalja je pogođeno mjerom zatvaranja škola.

“Često su škole bile među prvim objektima koji su zatvoreni, ponekad čak i prije nego što su zatvoreni trgovački centri, bioskopi i restorani. Danas znamo više nego što smo znali prije. Sve je više dokaza da djeca i škole u zemljama širom svijeta nisu glavni pokretači epidemije. Ustvari, ne postoje poznati dokazi o korelaciji između stope prijenosa bolesti i otvorenih ili zatvorenih škola.  S  druge  strane,  postoje  ogromni  dokazi  o  negativnom  učinku  zatvaranja  škola  na  fizičko  i mentalno zdravlje djece, njihovu prehranu, sigurnost i učenje. Stoga, ono na što mi pozivamo je da škole budu među prvim uslugama koje će biti ponovo uspostavljene nakon što budu uvedene sigurnosne mjere”, stoji u Izvještaju koji je objavio UNICEF BiH.

Kada je riječ o negativnim učincima koja su primjećena kod djece čije su škole zatvorene ističe se da duže odsustvo iz škole povećava rizik od izloženosti djece fizičkom, emocionalnom i seksualnom nasilju, a dječije mentalno zdravlje se pogoršava. Pored toga, povećava se opasnost od dječijeg rada, dok je vjerovatnoća  da  će  izaći iz kruga  siromaštva manja.

“Za  većinu  najmarginaliziranije  djece, propuštanje nastave u školi, čak i u trajanju od nekoliko sedmica, može imati negativne ishode koji će trajati cijeli život. Djeca kojima nedostaje obrazovanje imaju nižu očekivanu dužinu života i lošije zdravstvene ishode. Za djevojčice, posebno one koje su raseljene ili koje žive u siromašnim domaćinstvima, rizici su čak  i  veći.  Djevojčice  koje  ne  idu  u  školu  se  suočavaju  s  većim  rizicima  od  seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja. Nakon što je izbila epidemija ebole u Zapadnoj Africi 2014. godine, naprimjer,  stope  trudnoće  među  djevojčicama  tinejdžerske  dobi  u  Sierra  Leoneu  su  se udvostručile i mnoge djevojčice nisu bile u mogućnosti nastaviti obrazovanje kada su škole bile ponovo otvorene”, ističe se u ovom izvješću.

Napominje se da će zatvorene  škole  tokom  dužeg  perioda   vjerovatno  dovesti  do  akademskog nazadovanja  djece naročito s  obzirom  da  je  online  učenje  pristupačno  samo  malom  broju privilegirane djece.

“U većini zemalja širom Afrike, naprimjer, manje od četvrtine stanovništva ima pristup  internetu. Mali  broj  tehničkih  opcija,  kao  što  su  nastava  putem  radija  i  televizije  i tiskanog materijala, omogućio  je milijunima učenika da nastave –ponekad  i  da tek počnu –učiti, ali, ipak, ništa ne može zamijeniti direktnu interakciju s nastavnicima i vršnjacima.  Zar nije nemoguće dati savjet koji bi se mogao primijeniti u svakoj zemlji i svakoj lokalnoj zajednici? Uviđamo da pandemija drugačije utječe na zemlje i lokalne zajednice, a globalna situacija se brzo razvija. Odluka o ponovnom otvaranju škola se mora donijeti u najboljem interesu djeteta. Zemlje moraju sagledati učinak na djecu kroz javnozdravstvenu, socioekonomsku prizmu i prizmu zaštite. Znamo da što djeca duže ne idu u školu,to su u većoj mjeri izložena opasnostima. Ovo posebno važi za djecu koja su već ranjiva”, pojašnjavaju.

BEZBJEDNO OTVARANJE ŠKOLA

UNICEF je izdao smjernice kako bi pomogli vladama bezbjedno otvoriti škole.

Neke od njihovi preporuka su:

–    Provesti mjere održavanja fizičke distance, uključujući i zabranu aktivnosti koje zahtijevaju velika okupljanja;
–    Organizirati dolazak učenika u školu i odlazak iz škole u različito vrijeme;
–    Organizirati školske odmore u različito vrijeme;
–    Premjestiti razrede u privremeni prostor ili na otvoreni prostor;
–    Organizirati sate u smjenama kako bi se smanjila veličina razreda.

U ovom izvješataju stoji da je nemoguće reći kada će sve škole biti ponovo otvorene.

“Zemlje se suočavaju sa različitim kontekstima i mnoge prolaze kroz različite faze pandemije virusa. U zemljama koje su počele otvarati škole, mnoge škole su uvele pristup kroz faze. Na kraju će sve škole biti otvorene tako da je ovo prilika da se poduzmu aktivnosti putem kojih će škole biti sigurnije i otpornije na buduće krize”, ističe se i dodaju da je u njihovim smjernicama jasno naglašeno da je postojanje prostora sa vodom i higijenskim uvjetima ključno za ponovno otvaranje škola.

“Prije pandemije, 1 od 3 škole nije imala pristup vodi, dok gotovo polovina škola širom svijeta nije imala  prostor  za  pranje  ruku  sa  sapunom.  Ove  osnovne  usluge,  skupa  sa  čišćenjem  i dezinfekcijom svih zajedničkih prostorija i eventualno kontaminiranih površina, su najbitnije mjere smanjenja prenosa virusa. Obezbjeđenje materijala za čišćenje i većeg broja toaleta ili zahoda također je bitan korak koji je neophodno poduzeti prije ponovnog otvaranja škola”, pojašnjava se.

Dodaju da što djeca školske dobi duže ne idu u školu, to je manja vjerovatnoća da će se vratiti u školu.

“Kada škole budu ponovo otvorene, trebaćemo se fokusirati na način na koji će se najmarginaliziranija djeca vratiti u učionice kako bi nastavila obrazovanje, ili u nekim slučajevima, tek pošla u školu.   Moramo voditi računa da kada škole budu ponovo otvorene, svako dijete bude uključeno i da uči; da svako dijete ima pristup uslugama zdravstvene njege, održavanja higijene i prehrane u školi; i da svako dijete ima pristup internetu. Ovaj globalni prekid može biti katalizator za transformaciju naših škola za koju se prilika pruža jednom u životu, tako da svako dijete savlada vještine koje su mu potrebne da bi uspjelo u životu, u školi i u radu”, ističe se.

Dodaje se da kako zemlje počinju ublažavati restriktivne mjere, trebaju dati prioritet ponovnom otvaranju škola.

“Kada djeca ne mogu ići u školu, ona često na kraju izgube više od obrazovanja. Kada se učionice zatvore, mnogi učenici –kojima škola nudi spas iz teške situacije –gube  svoju  rutinu,  vrijeme koje provode s prijateljima, jedini obrok koji imaju u toku dana, pristup zdravstvenim uslugama i prehrani, kao i sigurnost koju im škola pruža. U nekoliko proteklih mjeseci su pozivni centri i skloništa prijavili povećanje broja slučajeva nasilja u porodici. Došlo je do porasta broja zlostavljanja i iskorištavanja djece preko interneta. Djeca i mladi osjećaju teret stresnog života u kući, siromaštva, izolacije, strah od bolesti u porodici te kako će nastaviti obrazovanje od kuće, što utiče na njihovo mentalno zdravlje”, ističe se.

Dodaju da su roditelji, od kojih su mnogi izgubili posao ili pokušavaju raditi od kuće, sada sami odgovorni za obezbjeđenje alata, tehnologije i podrške svojoj djeci kako bi mogla nastaviti obrazovanje.

Na kraju ističu da nas je period koji je iza nas naučio da da djeca i škole nisu glavni pokretači epidemije u zemljama.

Autorica: Maja Isović Dobrijević

Izvor: BUKA Magazin