Priča o Gospinom kipu u župi Tihaljina

U malenom pitoresknom hercegovačkom selu Tihaljina nalazi se crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, a ono po čemu je najpoznatija jest jedan od najljepših kipova Marije na svijetu.

Mnogi vjernici upravo ovaj kip poistovjećuju s onim iz Međugorja i kada zamišljaju Gospin lik, pomisle zapravo na ovaj u Tihaljini. Mnogi radnici u suvenirnicama hodočasnicima potvrđuju da se isti nalazi u međugorskoj crkvi, što nije sasvim točno, jer se dobro poznati lik s fotografija s molitvama nalazi gotovo 40 kilometara dalje, u Tihaljini.

Međutim, iako pomalo skrivena od vreve Međugorja, mnogi hodočasnici su saznali za Mariju iz Tihaljine. Zapravo, ogroman broj hodočasnika, posebno u ljetnom periodu pohodi Gospin kip u ovom malom selu koje ne broji više od tisuću žitelja.

Vjeruje se da hodočasnike privlači upravo skromnost i jednostavnost kipa, jer on zapravo nema veću materijalnu ili umjetničku vrijednost, izrađen je od plastike, a novac za kip su navodno prikupile seoske djevojke sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Ovaj kip portretira Mariju onakvom kakva je i bila. Skromna židovska djevojka koja je i sama čekala dolazak Mesije. Veličina njezine osobe krila se upravo u jednostavnosti i skromnosti, iako ljudima često nije zanimljiv život u poniznosti, pobožnosti i poslušnosti, Marija je upravo bila takva, samozatajna i nenametljiva. Zato se i svidjela Bogu da postane Njegovom majkom.

Simbol duhovne ljepote i majčinstva

I zbilja, kada posjetite Tihaljinu i uplovite u tišinu crkve, stanete pred kip koji može biti simbol duhovne ljepote i majčinstva, vrijednosti koje ne možemo tako često sresti u modernom i bučnom svijetu blještavila i materijalnog.

Kip se smjestio s lijeve strane oltara crkve. Kao Gospa od Milosti postala je poznata širom svijeta. Kada su u Međugorju krenula ukazanja, župnik je crkve svetog Jakova bio fra Jozo Zovko. Povjerovao je u ukazanja i ubrzo bio uhićen. Nije htio zataškati izjave vidjelica.

Fra Jozo je ubrzo portrete ovog kipa počeo dijeliti u spomen na duhovnost Međugorja. Fra Jozi su vjernici iz Međugorja sugerirali da portrete ne dijeli samo u crkvi Bezgrešnog začeća u Tihaljini, nego i u Međugorju, gdje se okupljaju ljudi iz cijelog svijeta.

U veljači 1990. godine na molitvenom boravku u župi Bezgrešnog začeća u Tihaljini u proročkoj je poruci primljena Molitva posvete Bezgrešnom Srcu Marijinom, pa mnogi vjernici kažu da su molitva i portret kipa iz Tihaljine dva dara od Boga, nerazdjeljivi pripadajući jedno drugome.

Unutrašnjost crkve Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Tihaljini krasi freska Andrijane Mlinarević-Cvetković. Kompozicija je lišena krutih oštrih rubova, zamišljena kao oblak koji je simbol prolaznosti vremena, a i samog života.

“Srpanj, izblijedile plavičaste nijanse, isprane od vrućine, cvrčkov pjev, ispucala zemlja, okružuje oblak unutar kojeg je žila kucavica Tihaljine. Kuca u svakom zidu, u svakom kamenu, u pukotini škrte zemlje, u starcu i njegovim kozama, u pastirici i njenom stadu ispod Lucijine gomile, kuca u najvažnijem danu svakog mještana, u Ilindanu. Odjeveni u skromnu odjeću, opanke i bate, svi od starih nemoćnih preko mladih, do majke i djeteta sudjeluju u procesiji na čijem vrhu se nalaze tri ministranta sa svijećama i križem, Svećenikom i kipom sv. Ilije kojeg nose dva mladića odjevena u narodnu nošnju. Svi su dio procesije, smješteni ili na kamenu ili u hladu kostele ispred stare kapele. A pored njih u narodnoj nošnji plešu kolo. Iznad kapele gomilu okružuje Zelenikovac iznad kojeg se nalazi plavetnilo ispunjeno oblacima na kojima bezbrižno spavaju anđeli odjeveni u haljine od miljea majki i baka. Drže u rukama ivančice s kojima će okruniti Mariju koja je na najvećem mjestu unutar slike, prikazana kao Majka koja je skromna, jednostavna i brižna, tužnog pogleda sa suzama u očima posmatra ispaćeni narod od teškog rada. Okrunjena je ivančicama, a ne zlatom da bi svojom jednostavnošću bila u suodnosu sa svojom djecom. Pet ivančica simbol su pet anđela, tri bijele simboliziraju čistoću, a dvije crvene simboliziraju težak bremenit život. Materijalna bića obrubljena su crvenom konturom kao znak krvavog rada, a duhovna bića obrubljena su plavom konturom koja naglašava duhovnu dimenziju kojoj svi težimo”, napisala je autorica.