Prošle su 32 godine od pokolja u Trusini, selu kojem više nema Hrvata

Navršila se 32. godina od pokolja nad Hrvatima u selu Trusina kod Konjica, a kada su 16. travnja 1993. godine pripadnici Armije Republike BiH ubili osam pripadnika Hrvatskog vijeća obrane i šesnaest civila.

Iako nije iz Trusine, nego obližnjeg mjesta, Dragica je toga dana jasno čula plač, vrisku i galamu.

“Odati počast, položiti vijence, upaliti svijeće, držati svetu misu, to je ono najviše što možemo dati za naše poginule. Isto tako, trebamo oprostiti onima koji su to napravili. (…) Jako je teško prisjećati se toga svake godine, a kako je tek žrtvama koje su tu bile prisutne, ne možete ni zamisliti“, kazala je Dragica Tomić.

Obljetnica je započela polaganjem vijenaca i molitvom ispred spomen-obilježja u Trusini, a potom i misom zadušnicom u crkvi sv. Ante na Žitačama koju je predslavio don Drago Ćurković, jablanički župnik, u koncelebraciji svećenika iz Neretvice.

“Naše srce ispunjeno je danas ponosom, na naše nedužne i mile civile, našu kršćansku i Hrvatsku braću i sestre, njih 24 koji su podnijeli mučeničku smrt. Kojima je neprijatelj i dušmanin ispunjen mržnjom oduzeo najsvetije i najvrijednije što im je Bog darovao, a to je život”, započeo je don Drago današnju propovijet u Žitačama.

Završetak ovozemaljskog života ovih žrtava, smatra don Drago, nije njihova nesreća i propast nego mir u Bogu.

“Duboko vjerujem u tim trenucima patnje i boli kad su gledali smrt u oči i zločince koji to počiniše, vapili su Gospodinu. Duboko vjerujem da nisu proklinjali nego molili Boga. Gospodine smiluj nam se, smiluj se ovom našem prekrasnom kliškome kraju u dolini Neretvice”, dodao je don Drago.

Ubijeni su ostavili trag koji ostaje i kojega ništa ne može izbrisati, mišljenja je don Drago, posebno nikakve nepravde ovoga svijeta.

“Mi želimo kao braća i sestre u svetoj kršćanskoj vjeri učiti od Isusa Krista. Osuditi zločin i grijeh, ali čovjeka nikada. Zato mi danas u kršćanskoj ljubavi opraštamo i oprostili smo, ne svojom snagom nego milošću Božjom, Božjom ljubavi, jer smo u prvom redu Božji i to je Božji dar”, zaključio je don Drago.

Selo Trusina se nalazi u općini Konjic u BiH, a u njemu je prema popisu iz 1991. godine živjelo 155 Hrvata, koji su činili više od 50 posto stanovništva.

U petak 16. travnja 1993. godine, između 8 i 9 sati ujutro, su počele borbe između Armije BiH i HVO. Nakon prvih nekoliko sati postrojba Armije BiH pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage probila je hrvatsku obranu i tom prilikom zarobila hrvatske vojnike.

Osam pripadnika HVO-a je postrojeno i strijeljano, a 16 civila je ubijeno na raznim lokacijama. Preostali civili, uglavnom žene i djeca, bili su zatočeni u nekoliko privatnih kuća, a poslije su pušteni da odu iz sela.

Ališpago je godinama izbjegavao sudski postupak zbog zločina u Trusini

Postupak protiv njega razdvojen je 2014. godine u odnosu na ostakle optužene u predmetu da bi tek u veljači prošle godine bio zakazan ponovni početak suđenje. Ališpago je tada koncem ožujka tražio i izuzeće predsjedateljice sudskog vijeća Željke Marenić, no nije mu udovoljeno zahtjevu.

Sud Bosne i Hercegovine je za zločine u ovom selu osudio pet osoba na ukupno 55 i pol godina zatvora, a počinitelji su bili pripadnici vojne postrojbe “Zulfikar” Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Zbog zločina u Trusini osuđeni su Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora, Edin Džeko na 13 godina, Nedžad Hodžić na 12 godina zatvora, Mensur Memić na deset, te Rasema Handanović na pet i po godina zatvora.

Sredinom studenoga, 1994. godine, 570 dana poslije ratnog zločina, preneseni posmrtni ostatci ubijenih Hrvata na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu, odnosno groblju Kraljevine. Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga zločinci ubili tako da je on izgorio s vlastitom kućom.

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine u selu Trusina ne živi više nitko od Hrvata.