Radari na Araratu snimili nešto nevjerojatno: ‘Vjerujemo da su ovo ostaci Noine arke’
Međunarodni tim istraživača objavio je nova saznanja s geološkog lokaliteta Durupinar u blizini planine Ararat u istočnoj Turskoj, gdje su moderni radarski sustavi zabilježili dosad neviđene potpovršinske strukture. Riječ je o formaciji u obliku broda dugoj oko 157 metara, koja desetljećima privlači pažnju znanstvenika i entuzijasta, a najnovija snimanja ukazuju na to da se ispod površinskog sloja ne nalazi tek obična, homogena stijena, piše Dnevno.hr
Korištenjem napredne tehnologije BakhtarRadar, razvijene na temelju istraživanja američkog ratnog zrakoplovstva, stručnjaci su uspjeli prodrijeti dublje pod zemlju nego u svim ranijim skeniranjima. Radarska očitanja otkrila su izražene slojeve i “snažne anomalije” unutar same formacije. Član tima i osnivač projekta Noah’s Ark Scans, Andrew Jones, naglasio je želju tima za potpunim znanstvenim pristupom.
“Vjerujemo da je Durupinar ostatak Noine arke i upravo zato želimo lokaciju podvrgnuti najstrožim mogućim znanstvenim ispitivanjima”, izjavio je Jones, dodavši kako preliminarni rezultati ipak još ne daju konačan dokaz o arheološkom podrijetlu lokaliteta.

Dubinska skeniranja i planovi za bušenje
Predvodnik istraživanja, dr. Khosro Bakhtar, istaknuo je da tim trenutno detaljno analizira prikupljene podatke kako bi precizno odredio mjesta za predstojeće jezgrenog bušenje. Cilj je uzimanjem fizičkih uzoraka iz dubine provjeriti točan sastav materijala i usporediti ih s radarskim snimkama.
“Iskoristit ćemo jedinstvene mogućnosti BakhtarRadara kako bismo izravno razlikovali eventualno očuvano okamenjeno drvo koje je obrađivao čovjek od prirodne stijenske formacije i njezinih mineralnih karakteristika”, objasnio je dr. Bakhtar.
Lokalitet Durupinar nalazi se oko 29 kilometara južno od Ararata, a javnosti je postao poznat nakon obilnih kiša i potresa 1948. godine koji su sprali sloj blata i otkrili formaciju. Njezine dimenzije iznenađujuće dobro odgovaraju biblijskom opisu arke iz Knjige Postanka – oko 157 metara duljine, 26 metara širine i 16 metara visine (odnosno 300x50x30 lakata).

Geometrijski uzorci i kemijske analize tla
Ranija istraživanja radarima za ispitivanje tla (GPR) i infracrvenom termografijom ukazala su na postojanje mreže unutrašnjih prolaza i “šupljina” koje se spajaju prema središnjoj prostoriji, što su neki istraživači usporedili s trokatnom strukturom opisanom u predaji. Jones napominje kako uočene podzemne strukture ne djeluju nasumično.
“Ovi tuneli prate određeni obrazac. Radar za ispitivanje tla jednostavno nam omogućuje da pomoću valova pogledamo ispod površine”, izjavio je Jones.
Uz radarska snimanja, tim je prikupio i 88 uzoraka tla čije su analize pokazale iznimno visoke koncentracije kalija, što istraživači interpretiraju kao potencijalni trag velikih količina razgrađenog drvnog materijala. Unatoč tome, službena geološka zajednica i dalje poziva na oprez te naglašava da se čvrsti zaključci mogu donijeti tek nakon objave tehničkog izvješća i analize izvađenih jezgri tla.












