Rama u bespuću
U rimsko doba kroz Ramu su prolazile ceste i spajale je s Dalmacijom, s Neretvom i sa srednjom Bosnom, ali su te ceste sve više zanemarivane. Turska se nije brinula za ceste pa su one potpuno propale. Dolazak iz Donje Rame u Prozor bio je u stvari pogibeljno putovanje uz plahu rijeku koja je odnosila konje i tovare. Tu je i poglavar Zemaljske vlade, vojvoda od Württemberga, 1879. godine izgubio konja “a malo što ne i jednog poručnika iz svoje pratnje”, kako piše Vladić.[1] Godine 1879. počeli su radovi na putu Prozor – Gornji Vakuf, ali bez rezultata. Tek kad je Zemaljska vlada dala pomoć, cesta je napravljena, a prozorski je potok reguliran. Zatim je napravljen put prema Jablanici gdje je već za tursko doba probijena cesta. Izgradnja ceste uvjerila je narod da može mnogo postići ako organizirano radi. Zato se narod dao na izgradnju ceste Prozor – Šćit.
Godine 1912. Bosanski je sabor planirao željezničku prugu prema moru. Pruga je trebala prolaziti kroz Ramu od Mejnika, iznad Prozora, prisojnom stranom do Turbeta u Varvari, odakle je jedan krak trebao voditi tunelom do Doljana na Mostar, a drugi preko Lokava na Duvno, Livno, Aržano prema Splitu.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
[1] Usp. J. Vladić, Uspomene o Rami, str. 115.
