Rama u narodnoj predaji: Hajduci i uskoci

Rama u narodnoj predaji: Hajduci i uskoci

Jedini vid otpora prema turskom osvajaču u Bosni davali su hajduci, svojevrsni gerilci koji su u manjim skupinama napadali turske manje jedinice i trgovačke karavane. Hajducima su se često pridruživali uskoci – ljudi koji su “uskočili” iz truskog na mletačko područje, ili obratno. Bili su to većinom počinitelji nekih kažnjivih djela koji su “uskakanjem” spasavali glavu.

 

Kad se granica između turske i mletačke vlasti približila Rami, uskoci su postali česta pojava, a ona velika seoba u Cetinsku krajinu samo je jedan vid “uskakanja”. Mlečani su podržavali uskoke i hajduke jer su tako uznemirivali tursku vojsku. Hajdukovanje se nazivalo i “eškija” (eški je arapska riječ a znači razbojnik). Hajdukovali su ne smao kršćani nego i muslimani, pa su postojali i turski hajduci – haramije. Ovi su pobili ramske fratre 1557. godine.

 

U Rami je još uvijek živa uspomena na duvanjskog hajduka Mijata Tomića, osvetnika koji je imao skrovište na Vran planini, na kojoj se i danas pokazuje “Mijatova pećina”. Legenda hoće da je pećina vodila ispod Vrana i drugih planina i silazila do Duvanjskog polja.

 

Ramski puk Mijata smatra svojim junakom iako je on Duvnjak. Predaja tvrdi da je ostao vrlo rano bez roditelja, da ga je odgajao stric, da je bio u najmu kod bega Kopčića, stekao njegovu naklonost, bio junak vješt u bacanju kamena i u hrvanju. Svladao je Crnog Arapina, ali kad su ga vrijeđali kao begova barjaktara, odnosno kad su mu oteli njegovu djedovinu, livadu Jabuku, odmetnuo se u hajduke, skupio je četu od trideset momaka ne samo katolika Hrvata, nego i muslimana i pravoslavnih Srba, odnosno Crnogoraca. Uz sestrića Malog Marijana, bilo je mnogo poznatih junaka, a među njima i Vid Doljanin.

 

Najradije se Mijat zadržavao u Vranu. Postao je strah i trepet silnika od Crne Gore do Istre, od Slavonije do Dalmacije. Napadao je karavane i otimao blago. Štitio je sirotinju, globio bogataše, ali je konačno stradao kao žrtva izdaje najvjernijeg čovjeka, kuma Ilije Bobovca iz Doljana, koji ga je izdao Arapinu. Arapin je pucao na Mijata i smrtno ga pogodio. Sestrić Mali Marijan nosio ga je na leđima sve do Sovićkih vrata, gdje je Mijat izdahnuo i gdje mu je bio grob na njivi Pošćeci.

 

Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” napravilo je 1937. godine od dva stećka nadgrobni spomenik Mijatu Tomiću na groblju kod doljanske crkve. Na stećku­‑spomeniku postavljena je u mramoru urezana Mijatova slika i natpis:

MIJAT TOMIĆ

HRVATSKI NARODNI JUNAK

H 1656. GOD. U DOLJANIMA

Ispod toga je motiv Mijatova odlaska u hajduke na temelju narodne pjesme:

… PA JA ODOH POTRAŽITI PRAVDE

U BOGAZE I TIJESNE KLANCE…

Na dnu ploče je natpis:

PODIŽE HRVATSKI NAROD I

HRV. K. D. “NAPREDAK” U SARAJEVU

O ILIJIN – DANU 1937. GOD.

 

Kad su četnici početkom lis­to­pada 1942. godine klali i pa­lili u Doljanima, nisu ostavili na miru ni Mijatov grob nego su mu razbili sliku. Slika je ponov­no postavljena 1943. godine, ali je smetala i “narodnoj” vlasti, pa je grob opet ostao bez Mijatove slike. Tko god ne želi dobro ovom narodu, razbijao je sliku narodnog junaka! Godine 1991. ponovno je postavljena Mijatova slika na stećku.

 

Mijat Tomić je povijesno zajamčen junak. Pronađeno je pismo imotskog kapetana Omre mletačkom providuru u Omišu iz 1640. godine. U franjevačkom samostanu u Zaostrogu također postoje podaci o njemu, jer su nakon jednog njegova napada na trgovački karavan zaostroški fratri bili optuženi da je Mijat u njihovom samostanu sakrio plijen. Bilo je to 1637. godine. Postoje podaci da je Mijatov brat Marko prebjegao u Zadar 1640. godine.

 

Nađen je i prijepis Mijatova pisma zapovjedniku Imotskoga, Omeragi. Prema tome Mijat je zaista povijesna osoba, a poginuo je u Doljanima u srpnju 1656. godine. Bilo je to u ono doba kad su se u Rami događale paljevine samostana i ostale nevolje.[1]

 

U ramski kraj zalazio je i poznati hajduk Roša, Imoćanin Ivan Bušić. Imao je 30 drugova. On se u kolovozu 1777. godine pojavio na Lopati kod Kreševa i slao prijetnje po fratarskim čobanima zato što su ga Kreševljaci uvrijedili. Malo iza toga ubio je na Ivan Planini jednog hadžiju Visočaka i dva Srbina, sarajevska trgovca. Zbog njega je jedne godine kreševski gvardijan morao platiti globu.[2]

 

Po Doljanima je hajdukovao i Andrija Šimić, rodom iz Gruda u Hercegovini koji je napadao turske i kršćanske bogataše, a štitio sirotinju. Izdao ga je prijatelj austrijskim vlastima. Osuđen je na zatvor i nakon 29 godina robijanja pušten je kući, ali je umro 1906. godine.

 

Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća

 

[1]  Usp. Anđeklo Mijatović, Narodne pjesme o Mijatu Tomiću, SinjBDuvno 1985., str. 5B38.

[2] Usp. M. Bogdanović, nav dj., str. 166.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing