Ramska knjižnica
Nakon izgona Ramljaka 1687. godine nestalo je svega pa i knjiga. Samo ih je nekoliko preneseno u Sinj. S vremenom se ipak nešto skupilo kao ostavština umrlih fratara. Iz jednog dopisa fra Bone Milišića Provincijalatu u Sarajevo od 13. ožujka 1896. godine saznajemo da je postojao brevijar, koji je dao glagoljicom tiskati Methodius Terlecki 1643. godine. Vicenc Beslekić ga je darovao fra Franji Jukiću u Sinju 1842. godine i on je bio kod fra Ante Vladića. Iza fra Ante je ostao lijep broj knjiga u rezidenciji.
Godine 1905. fra Jerko Vladić prenosi knjige i ormare u novosagrađenu knjižnicu uz sakristiju te pravi nove ormare za povećani broj knjiga. Fra Kazimir Ivić piše: “Nasred knjižnice stavljena su dva velika stola s ladicama, u kojima su bili stari handžari i sablje, urešene srmom i kamenjem. Bilo je na nekima i natpisa arabicom. Nekoliko pušaka vezenih srmom bilo je prislonjeno uza zid, između ormara. Još se u knjižnici nalazila jedna vezena lula s čibukom. Čibuk je bio dug preko metra, a lula jako velika kao dobra šaka. Govorili su da je to lula fra Antuna Vladića”.[1]
Prema dopisu fra Ante Ravlića od 22. lipnja 1934. u knjižnici je bilo 6.724 svezaka, 19 revija i nekoliko brošura.
Na hodnicima u novom samostanu nalazile su se stare fotografije apostolskih vikara, provincijala, dvojice generala reda i još četvorice fratara. One su 1933. godine uokvirene, poslije su nabavljene fotografije fratara iz ramskog kraja.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
[1] Usp. K. Ivić, Bilješke, str. 160.
