Ranjavanje fra Marijana Brkića

Talijani su doveli četnike u Ramu, ali su četnici nakon svoga krvavog pos­la otišli iz Rame dok se talijanska vojska utvrdila u Prozoru ne mareći mno­go za ostalu ramsku kotlinu, po kojoj su se ubrzo opet počele javljati oružane skupine za koje se nije znalo komu pripadaju. Njihovi su pripad­nici odvodili ljude u nepoznatom pravcu – bez povratka. Pročulo se ubrzo kako su zaklali Ivana Ćorića u Mrkodolu na kućnom pragu, ubili Mustaj­bega i Jozu Kordu. Bili su to četnički raspoloženi susjedi iz srpskih sela.

U Prozor su došli hrvatski činovnici, ali su Talijani vodili glavnu riječ i bez njihove se propusnice nije moglo nikamo maknuti. Bili su vrlo sumnjičavi prema našem narodu pa i prema svećenicima. Kad su fra Mladen i fra Marijan prvi put dolazili na Šćit, imali su mnogo poteškoća s talijanskim kontrolama.

Sa stanice Rame povezli su na konjskim kolima ono hrane, knjiga, alata i stvari koje su im bile najpotrebnije za početak normalnog života u praz­nom i uništenom samostanu. Kad je počeo padati snijeg, morali su ostaviti kolara te potražiti saonice i volove. Talijani su ih na svakom koraku preg­le­dali i pravili im neprilike. Morali su noćiti na Jasenu pa onda opet imati poteškoća u Prozoru, gdje su ih opet pretresali. Kad su ih pretresali, optu­ženi su da preziru talijanske oružane snage. Hrane im je ubrzo nestalo pa su opet krenuli u Sarajevo. Prenoćili su u Prozoru 26. studenog 1942. godine te pošli rano ujutro pješice prema stanici Rami. Imali su habite na sebi, talijanske propusnice u džepu i rusake na leđima te su krenuli niz Ponir. Uto je s Gradine iznad Prozora zapucao talijanski vojnik i pogodio fra Marijana u nogu. Fra Mladen mu je pomogao da došepa do Prozora gdje ga je previo talijanski liječniik. Fra Marijan je ostao ležati u kući Mate Meštrovića u Prozoru mjesec i pol dana dok se nije izliječio.

Kasnije mu je na Šćit dolazio talijanski liječnik s nekim časnikom. Kad su fratri pokušali koriti Talijane i govoriti kako će ih Bog kazniti što su do­ve­li četnike u Ramu da pobiju nedužan ramski svijet, časnik se cinično nasmijao.

Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća