Ratni dokumenti Armije i HVO-a: U ratu 275 tisuća, u ‘mirnodopskom’ Registru 570 tisuća

Zbog osjetljivosti teme, ali i činjenice da se mijenjao broj ljudstva na obje strane, vrlo je teško utvrditi točno brojno stanje. No, Dnevni list ekskluzivno donosi presjek brojnog stanja Armije R BiH i to na dan 1. studenog 1994. godine, kao i pregled brojnog stanja HVO-a na dan 3. srpnja 1995. godine.

Prosvjedi razvojačenih branitelja i dalje se nastavljaju, Vlada FBiH sada je dodatno poljuljana i tvrdi da nema novca za ispunjenje njihovih zahtjeva, dok resornom ministru Salki Bukvareviću prosvjednici poručuju kako najgore tek dolazi. Od samog početka razvojačeni branitelji tvrde kako ih je, danas već ostarjele i bolesne, domovina zaboravila, da su na rubu očaja zbog siromaštva i neimaštine. Traže braniteljski dodatak, koji bi prosječno iznosio oko 300 KM, objavu registra branitelja kao i formiranje jedinstvenih braniteljskih udruga, što bi značilo ukidanje većine od sadašnjih 1.601 braniteljske udruge koliko ih ima u F BiH, piše Dnevni list.

Ratni dokumenti pokazuju nešto drugo

Prosvjednici tvrde i da su im uskraćena prava, te da ista, na uštrb njih, uživa oko 150.000 lažnih branitelja preko neke od naknada.

Na pitanje otkuda i kako se dostigla brojka od skoro 600 tisuća branitelja, točnije 570.000 u registru kojim raspolaže mjerodavno federalno ministarstvo, svakako će ‘vruće pitanje’ na koje još nema jasnog odgovora.

Za podsjetiti je da je slična situacija i u susjednoj Hrvatskoj gdje je objavljeni registar branitelja brojao 504.663 branitelja, dok se za vrijeme predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana spominjala brojka od 350.000.

Zbog osjetljivosti teme, ali i činjenice da se mijenjao broj ljudstva na obje strane, vrlo je teško utvrditi točno brojno stanje. No, Dnevni list ekskluzivno donosi presjek brojnog stanja Armije R BiH i to na dan 1. studenog 1994. godine, kao i pregled brojnog stanja HVO-a na dan 3. srpnja 1995. Dobro je napomenuti da je ovaj dokument uvršten u dokazni materijal tijekom suđenja hrvatskoj šestorci u predmetu ‘Prlić i ostali’.

Naime, prema tabelarnom izvješću tadašnjeg Sektora opskrbe, nabave i proizvodnje, a kojeg potpisuje tadašnji načelnik Financijske uprave Pere Majić, pregled brojnog stanja na dan 3. srpnja 1995. godine iznosio je ukupno 45.819 ljudi. Točnije: ZP Tomislavgrad – 5.800, ZP Mostar – 7.420, ZP Orašje – 7.152, ZP Vitez – 12.975, 10 TRP – 723, VP – 1.924, VP (djelatni) – 377, ‘Ludvig Pavlović’ – 280, 1.Gardijska brigada – 1.414, 2. Gardijska brigada – 1.494, 3. Gardijska brigada – 1.436, 4. Gardijska brigada – 838, 22. Div. odred – 221, Inž.pont.bojne – 413 i Djelatni sastav – 3.352 ljudi.

Što se tiče brojnog stanja kod Armije R BiH, prema službenom dokumentu od 14. studenog 1994. godine, stanje na dan 01. studenog bilo je 229.543 ljudi. Isto nije potpuno jer neke od manjih postrojbi nisu dostavile podatke. No, riječ je o manjem broju.
Zbog nejasnog preslika nije zahvalno nagađati o točnim brojkama te preslik prilažemo na uvid. Zanimljivo je nacionalna struktura pripadnika Armije R BiH: muslimana je bilo 213.747, Srba 2.132, Hrvata čak 7.715, a ostalih 3.686. Armija R BiH tada je brojila 5.962 žene.

Sprega političkog, liječničkog i dijela nekadašnjeg vojnog lobija 

Inače, tema lažnih ratnih vojnih invalida i lažnih branitelja godinama je aktualna i uvijek uzburka nezadovoljne duhove, ali i one koji su na sumnjiv način stekli statuse i privilegije.

Podsjetimo samo na novinarsko-istraživački tekst, novinara Nermina Bise, a rađenog uz podršku SCOOP-a, Organizacije za istraživačko novinarstvo na Jugozapadnom Balkanu, koji je nakon mjeseci rada istražio i na vlastitoj koži se uvjerio kako se postaje “teški ratni vojni invalid” i to uz pomoć Ureda za braniteljsko-invalidsku zaštitu, lažnih liječničkih nalaza, a sve ‘potkovano’ s nešto više od 5.000 KM i uz jedan od zaključaka da braniteljske udruge ne žele na sebe preuzeti odgovornost u otkrivanju lažnih invalida i branitelja u svojim redovima.

Ovaj istraživački tekst novinar Bise je radio već prije sedam godina. Predsjednik Jedinstvene organizacije boraca Armije BiH iz Stoca, Nedžad Pehilj, tada mu je kazao:”U Jedinstvenoj organizaciji boraca (JOB) Općine Stolac znamo za desetine slučajeva prijevara, jer imamo precizne podatke o učešću u redovima Armije BiH. Među invalidima su dezerteri i ljudi koji nisu ni vidjeli vojnu odoru, ili su bili pozadinci. Što je najgore, istinski stradalnici ispaštaju i njima se ukidaju invalidnine, a lažni invalidi se šepure. To je nepravda”.

Puno drukčije zasigurno nije i kada je riječ o ‘hrvatskoj komponenti’. No, ono što se može zasigurno tvrditi je da se ovaj problem nikada neće riješiti zbog snažne sprege političkog, liječničkog ali i dijela nekadašnjeg vojnog lobija koji su omogućili nevjerojatnu eskalaciju korisnika nekog od braniteljskih prava. U ovom vrtlogu često su i istinski branitelji-stradalnici bili prinuđeni posegnuti za istm metodama kako bi ostvarili prava koja zapravo – zaslužuju.

Od seoskih straža od 180.000 bojovnika

Zapovjednik Brigade kralj Tomislav, tada pukovnik Željko Glasnović, u svom otvorenom pismu od 01. lipnja 1993. godine upućenom ministru obrane RH Gojku Šušku, generalu Slobodanu Praljku i generalu Janku Bobetku apelira na nedostatak ljudstva i, kako piše, nizak stupanj mobilizacije. “…Veći broj općina formirao je takoreći ‘seoske straže’ čija je borbena učinkovitost i spremnost na najnižoj razinia. Pojedine općine mobilizirale su u navedene postrojbe 10% ili više od ukupnog pučanstva, a neke smo od 1% do 5%… Dok je većina našeg sposobnog ljudstva (ili najsposobnijeg) u Njemačkoj, Austriji, Hrvatskoj i drugdje, djeca od 13 ili 14 godin nose streljivo na Bokševici…”.

Glasnović traži i kazne za dezertere:”Da HVO u što skorije vrijeme definira kaznenu politiku (odredbe) koje se odnose na dezertere (izbjegavanje obveza u obrani domovine)…da se odredi način, ultimatum dezerterima za povratak te da i Vlada RH pomogne u rješavanju ovih problema, napr. oni koji su ilegalno u Hvatskoj da se vraćaju, uskraćivanje izdavanja domovnica, putovnica i sl.”, piše Glasnović ističući kako, ukoliko se tako nastavi, neće se moći izdržati sa eset puta jačim neprijateljem.

Što razvojačeni branitelji žele Rezolucijom

Moglo bi se kazati da je sve počelo Rezolucijom Vijeća branitelja/branilaca, donesenom 14. studenog 2015. godine. Ista je upućena zakonodavnoj i izvršnoj vlasti Federacije, županija i općina, a u interesu rješavanja statusa razvojačenih branitelja i ispravljanja diskriminatorskog odnosa prema onima koji nisu ostvatili svoja prava,a po osnovu Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji. U istoj se pozivaju sve političke stranke, sve udruge, organizacije i saveze koji tretiraju problematiku branitelja na području BiH da podrže Rezoluciju.

Rezolucijom se traži:

-Mjesečni braniteljski dodatak za svaki mjesec proveden u obrani R BiH, a koji u ukupnom mjesečnom iznosu ne može biti manji od minimalne mirovine u FBiH.
-Donošenje zakona o jedinstvenom registru pripadnika Oružanih snaga R BiH i korisnika prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite, koristeći preciznu ratnu evidenciju svih braniteljskih kategorija.
-Provesti u cijelosti Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji.
-Uvesti Ministarstvo branitelja u svim županijama F BiH, ukinuti Uprave i ‘ZA’ u nazivima ministarstava.
-Uvesti moratorij na financiranje iz proračuna FBiH, županija i općina svim udrugama, organizacijama i savezima koji tretiraju problematiku branitelja do formiranje jedne, jedinstvene cjeline svih kategorija branitelja na području cijele FBiH.

Rezoluciju su potpisali i hrvatska i bošnjačka braniteljska udruženja. Od Rezolucije ali i prvih prosvjeda razvojačenih branitelja, održanog u svibnju 2016. godine prvenstveno ogradile tzv. temeljne braniteljske udruge (i bošnjačke i hrvatske): Odjela za branitelja HVO-a i Domovinski rat Hrvatskog narodnog sabora kao i Odbora za branitelje i udruge iz Domovinskog rata HDZ-a BiH. U ovom odboru su i dva ministra za branitelje Mladen Begić (ŽZH) i Oliver Soldo (HNŽ), kao i predsjednica Udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja HVO-a H-B Jasna Zlomislić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a HB Nikica Tomić, predsjednik Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a H-B Lazar Martinović i predsjednik Udruge HVIDR-a HVO-a HB Dragan Radić.

Ni s bošnjačke strane tzv. temeljne udruge nisu podržale razvojačene – Šerif Patković, predsjednik Saveza udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja FBiH (Armija) kao ni Samir Sulejmanović iz Saveza demobiliziranih boraca.

Svojedobno je Sulejmanović kazao: “Savez demobiliziranih neće ni na koji način sudjelovati na prosvjedima koji se najavljuju putem pojedinaca i neformalnih grupa”.

Nikica Tomić, predsjednik Udruge veterana i branitelja HVO-a također je tada potvrdio da ova udruga ne želi sudjelovati u prosvjedima “ni pod razno”. “Ni po razno ne sudjelujemo niti ih organiziramo prosvjede. Mi smo u ovom trenutku zadovoljni”, kazao je Tomić.

No danas, barem na na ‘hrvatskoj strani’ stvari stoje nešto drukčije – u svibnju prošle godine predstavnike Udruge Zaboravljeni branitelji primio je predsjednik HNS-a i HDZ BiH Dragan Čović obećavši im pomoć. Nakon toga stvari se počinju mijenjati: Odbor za branitelje HNS-a mijenja stav i od “neformalne skupine”, kako ih se do tada zvalo, zaboravljeni-razvojačeni ‘postaju’ branitelji HVO-a kojima “treba pomoći”. Za sada u pitanju su samo rijči.

Javnosti i branitelji obmanuti za Ragistar branitelja

Federalni ministar za pitanja branitelja i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata Salko Bukvarević (SDA) dugo je najavljivao objavu registra branitelja. No 29. siječnja uistinu je i predstavljen Registar korisnika braniteljsko-invalidske zaštite, ali to nije bilo ono što se očekivalo jer je isti dostupan samo u službene svrhe, a zahvaljujući tzv. pristupnim kodovima, uvid u Registar imaju samo predsjednik i potpredsjednici F BiH, premijer i dopremijeri kao i županijski ministri. Javnosti su ostali uskraćeni ovi podatci, ali se nije propustilo kazati da je jedinstvenim registrom branitelja ujedno ispunjena obveza prema Međunarodnom monetarnom fondu (MMF). Javnost ne zna koliko, kako, zašto.

Jedini koji je odbio preuzeti pristupne kodove bio je potpredsjednik F BiH Milan Dunović koji je čak napisao i priopćenje za javnost u kojem je istaknuo da se “od Vlade Federacije BiH i Ministarstva za pitanje branitelja nitko nije tražio Registar kojim se na raspolaganje, i to samo institucijama, stavljaju podaci o korisnicima određenih naknada”.

Dunović je tada istaknuo kako su svi branitelji obmanuti. Konačno je došlo vrijeme, ministre Bukvareviću, da saznamo ima li među korisnicima certifikata, koje su dobili kao demobilizirani borci, i onih koji u ratu nisu, ni dana jednog, bili u Bosni i Hercegovini. Dajte da konačno i jednom za sva vremena spoznamo – koliko lažnih branitelja postoji? Ja sam zaista istinski zainteresiran, a vjerujem i većina drugih demobiliziranih branitelja, da konačno saznamo tko su nam bili suborci; ali ne oni stvarni (jer njih već poznajemo), već oni lažni, koji su bili samo borci na papiru, a dobiše papire – certifikate kao i pravi branitelji. Jednostavno, svi želimo Jedinstveni registar branitelja, a ne Registar korisnika boračko-invalidske zaštite.

Iz tog razloga odbijam da preuzmem pristupne kodove, jer ne želim sudjelovati u dovođenju branitelja i cjelokupne javnosti u zabludu. I za kraj, jedno pitanje za ministra – zašto pristup ovom, nazovimo ga Registru, ne date medijima već samo nositeljima izvršne vlasti? Pa tu je riječ, gospodine Bukvareviću, o proračunskom novcu, te ne smije biti nikakvih tajni pred građanima ove države”, poručio je Dunović.

Jedan od pravdanja nemogućnosti javne objave Registra branitelja je i stav Agencije za zaštitu osobnih podataka prema kojem se krši zakon o osobnim podatcima. Međutim, slično je bilo i u susjednoj Republici Hrvatskoj gdje je objava registra branitelja godinama bila tabu tema, sve do konačne objave i dostupnosti javnosti u prosincu 2012. godine za mandata Predraga Freda Matića (SDP). Međutim, aktualni ministar branitelja Tomo Medved (HDZ) isti je ugasio smatrajući da Registar “nema smisla” te da “sami branitelji od javnog registra nemaju ništa”.

Brojke o braniteljima ministra Bukvarevića

Ministar branitelja Salko Bukvarević u javnost je izišao sa zanimljivim brojkama:

– 570.000 osoba tijekom agresije na BIH bilo je angažirano u oružanim formacijama Armiji RBiH, MUP-u RBiH, HVO-u i MUP-a HRHB, uključujući i uposlene u vojnim bolnicama i namjenskoj industriji

– 390.000 pripadnika bilo je angažirano u Armiji RBiH i MUP-u RBiH
– 180.000 pripadnika bilo je angažirano u HVO-u i MUP-u HR HB
– 95.000 osoba koristi neki od oblika socijalnih davanja za bivše branitelje, koja se isplaćuju braniteljima FBiH
– 48.000 ratnih vojnih invalida dobiva naknadu
– 42.000 članova obitelji dobiva naknadu
– 5.000 dobitnika ratnih priznanja dobiva naknadu
– 34.000 osoba iskoristilo je pravo na prijevremeno, povoljnije umirovljenje
– kao i 100.000 korisnika prava po osnovu Zakona o dopunskim pravima (zdravstvenu zaštitu za demobilizirane branitelje koji ne ostvaruju zdravstvenu zaštitu po nekoj drugoj osnovi, nabavku ortopedskih pomagala za ratne vojne invalide, banjsko liječenje, obavljanje pripravničkog staža, te projekte zapošljavanja braniteljskih kategorija)

(Izvor: Dnevni list)