RAZGOVOR S POVODOM: Dr. sc. Darko Periša o uništavanju i pljački arheološkog nalazišta Delminij

Dr. sc. Darko Periša profesor je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Rodom je iz Livna, a posebno je vezan za duvanjski kraj, budući da je istraživao o rimskim ratovima s ilirskim plemenima. Posebno je obradio rimsko-delmatsko bojište na Delminiju.  Prošlog ljeta je također vodio prapovijesno istraživanje na arheološkom nalazištu Grada u Ljubuncima, općina Prozor-Rama. 

Po čemu je važan Delminij na Libu i rimsko bojište na njemu?

„Rimsko-delmatsko bojište na Delminiju, eponimskom gradu i političkom središtu Delmata, na planini Lib iznad Duvanjskog polja predstavlja jedno od nekoliko arheološki najbogatijih bojišta u rimskom svijetu uopće. Ono je na razini Numancije u Španjolskoj, Alezije u Francuskoj, Teutoburške šume u Njemačkoj i Masade u Izraelu – da spomenem najpoznatija. Ta su nalazišta arheološki i kulturno-povijesni simboli u tim državama i turističke destinacije. Njih desetljećima istražuju domaće ili internacionalne ekipe kvalitetnih i dokazanih arheologa modernim tehnikama i s velikim financijskim proračunima. U blizini tih nalazišta su izgrađene istraživačke baze i muzeji u kojima se čuvaju predmeti nađeni tijekom arheoloških iskopavanja.“

Kada ste počeli proučavati Delminij na Libu i bojište?

„Kompleksno arheološko nalazište na planini Lib poznato je od kraja 19. st., ali sam tek ja, posebno u svojoj doktorskoj disertaciji upozorio da su nalazi oružja vezani za rimsko osvajanje tog delmatskog grada polovicom 2. stoljeća prije Krista. Na osnovi topografskih podataka i površinskih nalaza željeznog i olovnog oružja i opreme rekonstruirao sam bitke na toj planini. Predmeti se površinski pojavljuju u velikom broju sa strane Liba prema selu Borčane, jer je tu bila zbog strmine jaka prirodna erozija. Međutim, strana Liba prema selu Kongora je pristupačnija, znatno prostranija i nije ugrožena erozijom i pokrivena je raslinjem. Više od 20 godina mi je jasno da je na toj strani ključni dio bojišta i da se tu može očekivati ogroman broj predmeta, posebno rimskih projektila. Nažalost, cijelo ovo vrijeme nisam mogao osigurati sredstva i opremu i okupiti ekipu za arheološko iskopavanje tog nalazišta. Tijekom svoga studijskog boravka u Njemačkoj 2019./2020. godinu upozorio sam nekoliko vodećih njemačkih arheologa za rimska bojišta i ponudio im suradnju. Oni su bili oduševljeni važnošću tog bojišta, kao i cijelog kompleksa. Jedino je rješenje za tako važno nalazište bilo da se natječem za fondove Europske unije za znanstvenoistraživački rad i da se u blizini Liba utemelji istraživačka bazu s konzervatorskom i restauratorskom radionicom za metalne nalaze i muzej in situ u kojima bi oni bili prezentirani. Tako bi Delminij bio poznat u znanstvenom svijetu u pravom svjetlu (ime Dalma je ionako poznato u cijelom svijetu) i privlačan kao turistička destinacija. Duvanjski kraj i u konačnici Bosna i Hercegovina bi tako profitirali na najbolji mogući način.“

Što Vas je spriječilo u realizaciji?

„Poslije moga povratka iz Njemačke uslijedila je izolacija zbog pandemije koronavirusa svjetskih razmjera i ja sam bio odsječen u Zagrebu. Tada je od proljeća 2020. pa do danas nekoliko skupina duvanjskih i ljubuških tragača za arheološkim predmetima uz pomoć detektora za otkrivanje metala prekopalo i opljačkalo ključni dio bojišta na Libu prema Kongori. Nalazište je gotovo potpuno devastirano i opljačkano. Šteta je ogromna i ne može se samo izraziti u novcu. Samo se može reći da su predmeti zauvijek izvađeni iz konteksta i nemaju znanstvenu vrijednost kakvu bi imali da su nađeni tijekom planskih arheoloških iskopavanja. S obzirom na to da je uglavnom riječ o korodiranom željeznom oružju i opremi pitanje je u kakvom su danas stanju bez primjerene stručne konzervacije.“

Kakav je pravni status Delminija na Libu?

„Delminij na Libu već godinama čeka da bude proglašen nacionalnim spomenikom kulture i da se na taj način zaštiti od strane države. Taj su status hitro dobili mnogi spomenici kulture, odnosno arheološka nalazišta od kojih se mnoga po važnosti ni izdaleka ne mogu uspoređivati s Delminijem na Libu. Sigurno su viši interesi spriječili proglašenje Delminija na planini Lib nacionalnim spomenikom kulture, kao što su spriječili da Blidinje bude proglašeno nacionalnim parkom prirode.“

Što su napravili tragači za arheološkim predmetima pomoću detektora za otkrivanje metala?

„Svojim divljačkim ili barbarskim činom detektoraši su definitivno degradirali bosanskohercegovačku arheologiju koja je do prošlog rata bila najbolja u bivšoj Jugoslaviji, a Sarajevo je bilo jedan od vodećih i najuglednijih arheoloških središta u Europi. Poslije rata arheologija se jako sporo oporavlja. Istina, osnovani su studiji arheologije u Mostaru i Sarajevu, a na njima je do sada diplomirao veći broj arheologa. Dio ih je diplomirao na sveučilištima u Hrvatskoj i Srbiji. Međutim, samo mali broj mladih arheologa se uspio zaposliti u Bosni i Hercegovini pa ih je većina prisiljena raditi izvan struke ili otići u inozemstvo. U takvoj situaciji neuki ljudi postaju samozvani arheolozi i preuzimaju glavnu riječ, odnosno vrše svoja raskopavanja arheoloških nalazišta uz pomoć detektora i bagera. Razloge zašto to rade ne znam i ne zanimaju me. Sigurno da se nikad ne bi odvažili to napraviti da nemaju pozadinu društveno i politički povlaštenih ljudi, uglednih posebno među neukim ljudima u svojim zavičajima. Sigurno da se nikad ne bi usudili napraviti takvo što da postoji učinkovito pravosuđe s jasno propisanim kaznama (zakon bez kazni je mrtvo slovo na papiru) u Bosni i Hercegovini. Inače, u državama koje su ugrožene pljačkom arheološke baštine i uništavanjem arheoloških spomenika ne pravi se razlika između počinitelja i pokrovitelja.“

Pojedini tragači s detektorima optužuju Vas da ste ljubomorni na njihove uspjehe?

„Optužbe mene od strane nekih detektoraša koje sam čuo su besmislene i bijedne. Detektoraši koji su devastirali i opljačkali arheološko nalazište na Libu su zamijenili uloge sa mnom. Ja sam profesionalni arheolog i već nekoliko desetljeća sudjelujem na arheološkim iskopavanjima ili ih osobno vodim i jedini sam u ovom dijelu Europe doktorirao na temi rimskih bojišta, između ostalog na Delminiju, dok počinitelji, koliko sam upoznat, nemaju ne samo arheološku naobrazbu nego nemaju nikakvu jaču naobrazbu od škole učenika u privredi. Neškolovanost nije grijeh sve dok takvi ljudi ne žele raditi posao za koji nisu obrazovani i degradirati one koji su kvalificirani. Zatim su isti zamijenili teze. Oni su ti koji su opustošili i opljačkali najvažniji i najveći dio bojišta na Libu i mnoga druga arheološka nalazišta, a prozivaju mene samo zato jer se nikako ne mogu složiti s njihovom aktivnošću. Ako su detektoraši radili odgovorno, stručno, legalno, legitimno, s ljubavlju i za opće dobro, u čemu je onda problem? Što im smeta i što se uopće osvrću na to kakvo je moje mišljenje o tom slučaju? Kako ih ja to u Bosni i Hercegovini mogu ugroziti?“

Hoće li tragači s detektorima odgovarati pred zakonom?

„Detektoraši se nemaju razloga bojati da će krivično odgovarati u Bosni i Hercegovini. To što oni nemaju potrebne sveučilišne kvalifikacije nije nikakav problem, jer smo svjedoci svakodnevnih afera o kupljenim ili falsificiranim diplomama visokih stručnih sprema. Još uvijek nisu procesuirani svi ratni zločinci pa koji će to domaći sud kažnjavati ljude koji su samo tražili i skupljali staro željezo? Već desetljećima se bez sankcija na očigled svih uništava kulturna baština pa koga briga za još jedno uništeno arheološko nalazište.“

Kakve su danas perspektive nalazišta na Libu za arheološka iskopavanja?

„Sada vrlo slabe. Najvažniji dio nalazišta na Libu je definitivno uništen i opustošen, tako da sada mogu biti mirni svi koji u nadležnim državnim institucijama na svim razinama vlasti nisu ništa poduzeli i učinili da se Lib na vrijeme zaštiti. Muzeji u vlasništvu vjerskih zajednica za koje detektoraši – prema njihovom iskazu – rade i u kojima se skriva arheološki materijal mogu napokon organizirati izložbe i bez straha te predmete pokazati javnosti. Matične općine mogu svojim slavnim istraživačima i otkrivačima dati plakete zaslužnih građana. U takvoj situaciji možda je najbolje da oni pompozno popraćeni medijima dovrše svoj “istraživački” pothvat. Ionako jedan nadriarheolog, i to bez detektora za metal, već godinama javno i popraćen medijima, čak uz financijsku pomoć iz državnog proračuna, raskopava brdo iznad Visokoga u potrazi za najvećom i najstarijom piramidom na svijetu.

Napomena:

“U ovom intervjuu nije spomenuto ime ni jedne osobe i institucije u Bosni i Hercegovini. Ako se takvi prepoznaju i javno otkrivaju svoj identitet ili identitet svojih poznanika to je njihova stvar i eventualno dokazni materijal u sudskom procesu. Dio ovog intervjua prenio je portal Bljesak.info, ali je novinarka napravila kolaž različitih izjava i informacija, tako da moje izjave ponekad stoje uz rečenice koje nisu moje”, zaključio je razgovor dr. sc. Darko Periša, arheolog.