Razgovor s povodom: Magdalena Perić – Mlada i talentirana ljubiteljica likovnog izražavanja

Čvrsto vjerujem da je ključ uspjeha i zadovoljstva voljeti ono što radimo.

Magdalena Perić, maturantica je ekonomske struke Srednje škole Prozor. Rođena je  1999. godine  i sa obitelji živi u Jaklićima, općina Prozor-Rama.  Na prvi pogled učenica, maturantica kao i sve njezine kolege. Tek samo tko je bolje poznaje otkriva njezinu smirenost i talent za likovno izražavanje. To je i bio povod da s njom malo porazgovaramo i predstavimo njezine likovne radove.

Kad si otkrila talent i počela crtati?

Dok sam bila dijete, moji najbliži su počeli primjećivati talent koji nosim u sebi. Za svaki talent potrebno je mnogo truda, volje i vremena, da se razvije do savršenstva. A kada dostigne taj nivo, osjećaj sreće i zadovoljstva je neopisiv.
Do petnaeste godine, uglavnom sam crtala “iz glave – za svoju dušu”. No,  odjednom mi je sinula misao da se okušam u crtanju portreta. To su većinom bili portreti mojih omiljenih pjevača. Nakon vrlo kratkog vremena, počele su “sa strana” stizati narudžbe za portrete, što me je na jednu ruku poprilično iznenadilo. To mi je sve izgledalo kao jedan izazov, kojeg sam odmah prihvatila, učinivši od njega mali “biznis”. Ne radi se o velikoj svoti novca, ali mi daje poticaj, dodatnu motivaciju da svoju maštu pretvaram u mala umjetnička djela, što je i bit svega započetog.

Što je za tebe crtanje?

Crtanje, kao i slikanje, su oduvijek moja strast. Još od najranijih dana, uključujući i ove trenutke, olovka mi je u ruci, bilo da crtam neke “škrabotine” ili pak portret. Ponekad mi se čini da ruka sama počne crtati, čim dohvati neku od mnogih olovaka. 

Čvrsto vjerujem da je ključ uspjeha i zadovoljstva voljeti ono što radimo. Samo onaj, koji tako živi, ustvari, nikada nije otišao na posao. Crtajući, zapravo “bježim” od stvarnosti, od svakodnevnih obveza, problema i teškoća koje suvremeni život nosi sa sobom. Izgubim pojam o vremenu, odlutam u neki tajanstveni svijet i u potpunosti se prepustim maštanju. Crtanje tako postaje moja percepcija svijeta, moj vlastiti jezik.

Kako i gdje vidiš svoju budućnost?

Budući da se bliži završetak mog srednjoškolskog obrazovanja ovdje u Prozoru, želja mi je nastaviti se razvijati u ovom smjeru i upisati Umjetničku akademiju u Splitu, smjer slikarstvo. Pripreme za polaganje državne mature su počele, kao i one za polaganje prijemnog ispita na Akademiji pri čemu mi uvelike pomaže naš profesor Antonio Džolan, kojemu sam jako zahvalna. Kroz zajedničke pripreme, koje imamo dva puta tjedno, iskušala sam neke nove tehnike, koje će mi sigurno olakšati polaganje prijemnog ispita.
Osim crtanja i slikanja, u zadnje vrijeme me jako privlači šminkanje. Kao što prenosim maštu na list papira, tako i pažljivo odabrani sklad boja dočaravam na nečijem licu. Sve me to jako čini sretnom.
Smatram da je jako bitna atmosfera i ambijent prostora u kojem se radi, pa tako i ja nikada ne uzimam kist bez prethodno puštenih omiljenih glazbenih brendova – rock & rolla i classice.
Ovim putem želim svima, a posebno maturantima, poručiti da nikada ne odustaju od svojih snova. Put do cilja je trnovit, ali uz trud i volju ništa nije nemoguće!